Duhovna riznica 04.01.2026 | 16:27

"UVEK PRAZNIK SVETIH OTACA ODBOLUJEM!" Potresno svedočanstvo jeromonaha Stefana o biološkom ocu: NISAM RASTAO UZ NJEGA, ALI TREBAO MI JE CELOG ŽIVOTA

Slika Autora
Autor: M.M.
"UVEK PRAZNIK SVETIH OTACA ODBOLUJEM!" Potresno svedočanstvo jeromonaha Stefana o biološkom ocu: NISAM RASTAO UZ NJEGA, ALI TREBAO MI JE CELOG ŽIVOTA
Printscreen/Youtube/Телевизија Храм Liturgija

Kao dečaku, kasnije mladiću, pa i zrelom čoveku, trebao mi je celog života, istakao je otac Stefan o svom ocu.

Danas se u Srpskoj pravoslavnoj crkvi obeležavaju Oci, praznik posvećen očevima i njihovoj ulozi u porodici i društvu.

Najveći praznik očeva veoma se poštuje i podseća koliki je blagoslov biti otac, i telesni i duhovni. I kolika je obaveza, i pred Bogom i pred ljudima, biti primer svojoj deci.

Oci predstavljaju stub porodice, primer odgovornosti, žrtve i ljubavi, ali i duhovno usmerenje koje se prenosi s kolena na koleno. Ovaj praznik podseća na značaj očinstva - kako biološkog tako i duhovnog - i na ulogu oca u oblikovanju ličnosti deteta.

Ovaj praznik probudio je posebne emocije kod jeromonaha Stefana Rajčića, koji se setio svog oca i podelio potresna sećanja, ali i emocije.

Ptintscreen/Youtube/TV Hram
Stefan Rajčić

 

- Nisam odrastao uz svog biološkog oca. Viđao sam ga retko. Susreti su bili povremeni, hladni, bez emocija... Naše zadnje viđenje je bilo pre 28 godina, upokojio se pre dvadesetak - počeo je otac Stefan, pa nastavio:

- Kao dečaku, kasnije mladiću, pa i zrelom čoveku, trebao mi je celog života. Ne on kao on, već kao ličnost, snaga, mudrost, primer muškarca, muža, oca, prijatelja!

Ali, kako je naglasio, Gospod je svojom mudrošću i to nadomestio.

- Uvek mi je ukrštao puteve sa duhovnim ocima koji su kroz primer i molitvu, savetima i mudrošću popunjavali taj hladni kosmos u duši (i psihi) dečaka koji odrastaju bez oca. Iz tehničkih razloga (daljina, izbeglištvo s KiM, selidbe, njihov odlazak u Carstvo Gospodnje) smenjivali su se na svakih desetak godina čineći me jačim, kompletnijim, nadam se, mudrijim... Usavršavajući me da se i sam mogu dostojno nazvati ocem (i biološkim i duhovnim).

I uvek, kaže, ovaj praznik Svetih Otaca, odboluje.

- Ali, i molitveno proslavim, jer se otac naši koji je na nebesima postarao za sve, pa i za mene! Blagoslovi, Gospode, sve oce koje si nam dao da nas preko njih (i kroz njih) vodiš jer bismo bez njih bili izgubljene ovčice.