OBOLELI OD RAKA OVO NIKAD NE BI SMELI DA RADE! Otac Stefan kaže da će im se stanje sigurno tad pogoršati!
Bolest se, u pravoslavlju, posmatra kao iskušenje, ali i kao šansa za dublje sagledavanje smisla života, pokajanje i unutrašnju obnovu.
Kao dečaku, kasnije mladiću, pa i zrelom čoveku, trebao mi je celog života, istakao je otac Stefan o svom ocu.
Danas se u Srpskoj pravoslavnoj crkvi obeležavaju Oci, praznik posvećen očevima i njihovoj ulozi u porodici i društvu.
Najveći praznik očeva veoma se poštuje i podseća koliki je blagoslov biti otac, i telesni i duhovni. I kolika je obaveza, i pred Bogom i pred ljudima, biti primer svojoj deci.
Oci predstavljaju stub porodice, primer odgovornosti, žrtve i ljubavi, ali i duhovno usmerenje koje se prenosi s kolena na koleno. Ovaj praznik podseća na značaj očinstva - kako biološkog tako i duhovnog - i na ulogu oca u oblikovanju ličnosti deteta.
Ovaj praznik probudio je posebne emocije kod jeromonaha Stefana Rajčića, koji se setio svog oca i podelio potresna sećanja, ali i emocije.
- Nisam odrastao uz svog biološkog oca. Viđao sam ga retko. Susreti su bili povremeni, hladni, bez emocija... Naše zadnje viđenje je bilo pre 28 godina, upokojio se pre dvadesetak - počeo je otac Stefan, pa nastavio:
- Kao dečaku, kasnije mladiću, pa i zrelom čoveku, trebao mi je celog života. Ne on kao on, već kao ličnost, snaga, mudrost, primer muškarca, muža, oca, prijatelja!
Ali, kako je naglasio, Gospod je svojom mudrošću i to nadomestio.
- Uvek mi je ukrštao puteve sa duhovnim ocima koji su kroz primer i molitvu, savetima i mudrošću popunjavali taj hladni kosmos u duši (i psihi) dečaka koji odrastaju bez oca. Iz tehničkih razloga (daljina, izbeglištvo s KiM, selidbe, njihov odlazak u Carstvo Gospodnje) smenjivali su se na svakih desetak godina čineći me jačim, kompletnijim, nadam se, mudrijim... Usavršavajući me da se i sam mogu dostojno nazvati ocem (i biološkim i duhovnim).
I uvek, kaže, ovaj praznik Svetih Otaca, odboluje.
- Ali, i molitveno proslavim, jer se otac naši koji je na nebesima postarao za sve, pa i za mene! Blagoslovi, Gospode, sve oce koje si nam dao da nas preko njih (i kroz njih) vodiš jer bismo bez njih bili izgubljene ovčice.
Bolest se, u pravoslavlju, posmatra kao iskušenje, ali i kao šansa za dublje sagledavanje smisla života, pokajanje i unutrašnju obnovu. On kaže da nije slučajno što svi koji su nekoga izgubili, od tog trećeg do devetog dana, posle prvobitnog šoka počinju da osećaju neki blaži mir. Četrdesti dan mora biti na 40. dan, jer, ukolko duša ode u pakao, na nama je velika obaveza da je do drugog Hristovog dolaska isčupamo iz ada, objasnio je otac Stefan. Pravoslavlje ne osuđuju upotrebu kafe ili alkohola, već zloupotrebu, odnosno trenutak kada čovek dopusti da ga navika ili poriv nadvladaju.
OBOLELI OD RAKA OVO NIKAD NE BI SMELI DA RADE! Otac Stefan kaže da će im se stanje sigurno tad pogoršati!
ŠTA SE DEŠAVA OD TREĆEG DO DEVETOG DANA POSLE SMRTI! Otac Stefan otkriva da rajska naselja nisu mit i koga ćemo tamo sresti!
KAKO SE ODREĐUJE DAN UPOKOJENJA! Otac Stefan razjasio ono što mnoge vernike zbunjuje
KONZUMIRANJE KAFE I ALKOHOLA SAMO U JEDNOM SLUČAJU NIJE GREH: Otac Stefan definitivno rešio veliku nedoumicu vernika
Veliki ruski svetitelj podseća da se srce čuva od prolaznih želja kroz uzdržanje, molitvu i budnost, jer je ono mesto susreta čoveka sa Bogom.
Potomci Srba stradalih u ustaškom zločinu predložili obnovu Hrama Svetog Spasa, srušenog 1942. godine, i izgradnju Crkve Spasa na krvi na Mrakovici, kao trajnog pomena kozaračkim mučenicima.
Veliki srpski svetitelj upozorava da se opasnost ne prepoznaje uvek spolja, već se često javlja kroz unutrašnje nemire, pomisli i namere, zbog čega hrišćanin mora da čuva svoj um i srce.
Jedan od najvoljenijih srpskih duhovnika govorio je da čovek svojim prisustvom može da kaže više od mnogih saveta, jer se ono što nosi u duši prepoznaje i bez reči.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Posle dugog iščekivanja i brojnih iskušenja, supružnici su u svetinji pronašli utehu i nadu, a vest koju su ubrzo dobili zauvek im je promenila život.
Policija sumnjiči 29-godišnjeg muškarca za krađu iz Sabornog hrama Svete Trojice, a pažnju javnosti privukao je snimak na kojem se vidi njegova navodna ravnodušnost dok zna da ga neko snima.
Jedan od najvoljenijih srpskih duhovnika govorio je da čovek svojim prisustvom može da kaže više od mnogih saveta, jer se ono što nosi u duši prepoznaje i bez reči.
Posle dugog iščekivanja i brojnih iskušenja, supružnici su u svetinji pronašli utehu i nadu, a vest koju su ubrzo dobili zauvek im je promenila život.
Okruženi porodicama i prijateljima, mladi oficiri želeli su da upravo sa patrijarhom Porfirijem podele jedan od najvažnijih trenutaka u svom životu i prime njegov očinski blagoslov.