Bolest se, u pravoslavlju, posmatra kao iskušenje, ali i kao šansa za dublje sagledavanje smisla života, pokajanje i unutrašnju obnovu.
U poslednjim decenijama, svet se suočava sa naglim porastom obolelih od teških i hroničnih bolesti, a posebno od kancera. Stručnjaci govore o "epidemiji kancera“, koja se širi globalno i pogađa sve više ljudi, bez obzira na godine, pol i društveni status.
Te bolesti ne donose samo fizičku patnju, već i duboku psihološku i duhovnu krizu — kako za same bolesnike, tako i za njihove porodice.
Mnogi se osećaju izgubljeno, nesposobni da pronađu smisao u onome što im se događa i ne znaju kako da se nose sa tim teretom.
Pravoslavno hrišćanstvo bolest ne vidi isključivo kao medicinski problem, već kao složen duhovni događaj u životu čoveka. Prema učenju Crkve, bolest se može javiti i javlja se kao posledica duhovne neravnoteže, ali i kao dopuštenje Božje zarad očišćenja čoveka od grehova, smirenja, povratka Bogu i kao mogućnost za lično preobraženje.
Ptintscreen/Youtube/TV Hram
Otac Stefan Rajčić
Bolest se posmatra kao iskušenje, ali i kao šansa za dublje sagledavanje smisla života, pokajanje i unutrašnju obnovu.
Na ovu temu govorio je i otac Stefan Rajčić, duhovnik manastira Pokajnica u emisiji "Pitanja i odgovori" na TV Hram:
– Na pojavu kancera treba gledati kao na priliku za jednu dublju komunikaciju sa Gospodom, i na iskušenje radi ispravljanja nas samih i radi iskušavanja ljudi oko nas.
Ono što svi ti oboleli od teških bolesti zanemaruju, kako kaže, jeste da se kroz bolest ne spasavaju ili ne propadaju samo oni, već i ljudi oko njih.
H_Ko/Shutterstock
Bolest, Ilustracija
– I tu bi bolesnici trebalo da obrate pažnju, ma koliko to zvučalo nelogično, da oni ne budu uzrok propasti ljudi oko njih. Svakako da je obolelima od kancera najteže, to stoji. Ali, treba tu bolest nositi da se ne opterećuju ljudi okolo koliko god mogu, jer oni moraju da nastave da žive - rekao je on pa nastavio:
– Ono što je po mom mišljenju najvažnije u vreme bolesti, da bi nam ona poslužila na očišćenje grehova i na spasenje, jeste da ne smemo nikada pohuliti na Gospoda. Jer, u trenutku kada pohulimo na Gospoda, mi ćemo tu bolest nositi samo na našu štetu. Drugo je da ne ropćemo – ako ropćemo na Gospoda, ta bolest će se čak i pogoršavati. Tad čak i ako uspemo da isplivamo, nećemo imati taj mučenički venac. Ako slavimo Gospoda i u bolesti, mi smo u tom trenutku u ravni mučeništva, jer smo izneli ono što nam je Gospod kroz tu bolest namenio, očistili smo se.
Posle dvostrukog ubistva u selu na jugu Krita, meštani govore o ukletom nasleđu, kletvama i molitvama za oproštaj, dok se senka novih sukoba nadvila nad ovim mestom.
U prestonici SAD slavilo se kao u srcu Srbije – liturgija, pesma, kolo i molitva spojili su verni narod u crkvi Svetog Luke, dok je freska Presvete Bogorodice „Širšaja nebesa“ postala simbol duhovnog mosta između otadžbine i dijaspore.
Na svakoj slavskoj trpezi ono zauzima sveto mesto — simbol je vaskrsenja, zajedništva i zahvalnosti Bogu. Evo zašto se njegovo posluženje smatra molitvom, a ne običajem.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Na kraju je dobio rak, patio je, ali je postao uzor strpljenja i istrajnosti dok je i kroz to iskušenje prolazio, pričao je otac Partenije o starcu Pajsiju.
Brojna su čuda, koja su se dogodila u manastiru Ostrog, a jedno od njih svojevremeno je prepričao monah Joil, dugogodišnji čuvar kivota Svetog Vasilija Ostroškog.
Četrdesti dan mora biti na 40. dan, jer, ukolko duša ode u pakao, na nama je velika obaveza da je do drugog Hristovog dolaska isčupamo iz ada, objasnio je otac Stefan.
Posle dvostrukog ubistva u selu na jugu Krita, meštani govore o ukletom nasleđu, kletvama i molitvama za oproštaj, dok se senka novih sukoba nadvila nad ovim mestom.
Na svakoj slavskoj trpezi ono zauzima sveto mesto — simbol je vaskrsenja, zajedništva i zahvalnosti Bogu. Evo zašto se njegovo posluženje smatra molitvom, a ne običajem.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
U besedi za 22. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ističe da se prava lepota prepoznaje kroz duhovnu svetlost i blagodet koja menja čoveka.