Bolest se, u pravoslavlju, posmatra kao iskušenje, ali i kao šansa za dublje sagledavanje smisla života, pokajanje i unutrašnju obnovu.
U poslednjim decenijama, svet se suočava sa naglim porastom obolelih od teških i hroničnih bolesti, a posebno od kancera. Stručnjaci govore o "epidemiji kancera“, koja se širi globalno i pogađa sve više ljudi, bez obzira na godine, pol i društveni status.
Te bolesti ne donose samo fizičku patnju, već i duboku psihološku i duhovnu krizu — kako za same bolesnike, tako i za njihove porodice.
Mnogi se osećaju izgubljeno, nesposobni da pronađu smisao u onome što im se događa i ne znaju kako da se nose sa tim teretom.
Pravoslavno hrišćanstvo bolest ne vidi isključivo kao medicinski problem, već kao složen duhovni događaj u životu čoveka. Prema učenju Crkve, bolest se može javiti i javlja se kao posledica duhovne neravnoteže, ali i kao dopuštenje Božje zarad očišćenja čoveka od grehova, smirenja, povratka Bogu i kao mogućnost za lično preobraženje.
Ptintscreen/Youtube/TV Hram
Otac Stefan Rajčić
Bolest se posmatra kao iskušenje, ali i kao šansa za dublje sagledavanje smisla života, pokajanje i unutrašnju obnovu.
Na ovu temu govorio je i otac Stefan Rajčić, duhovnik manastira Pokajnica u emisiji "Pitanja i odgovori" na TV Hram:
– Na pojavu kancera treba gledati kao na priliku za jednu dublju komunikaciju sa Gospodom, i na iskušenje radi ispravljanja nas samih i radi iskušavanja ljudi oko nas.
Ono što svi ti oboleli od teških bolesti zanemaruju, kako kaže, jeste da se kroz bolest ne spasavaju ili ne propadaju samo oni, već i ljudi oko njih.
H_Ko/Shutterstock
Bolest, Ilustracija
– I tu bi bolesnici trebalo da obrate pažnju, ma koliko to zvučalo nelogično, da oni ne budu uzrok propasti ljudi oko njih. Svakako da je obolelima od kancera najteže, to stoji. Ali, treba tu bolest nositi da se ne opterećuju ljudi okolo koliko god mogu, jer oni moraju da nastave da žive - rekao je on pa nastavio:
– Ono što je po mom mišljenju najvažnije u vreme bolesti, da bi nam ona poslužila na očišćenje grehova i na spasenje, jeste da ne smemo nikada pohuliti na Gospoda. Jer, u trenutku kada pohulimo na Gospoda, mi ćemo tu bolest nositi samo na našu štetu. Drugo je da ne ropćemo – ako ropćemo na Gospoda, ta bolest će se čak i pogoršavati. Tad čak i ako uspemo da isplivamo, nećemo imati taj mučenički venac. Ako slavimo Gospoda i u bolesti, mi smo u tom trenutku u ravni mučeništva, jer smo izneli ono što nam je Gospod kroz tu bolest namenio, očistili smo se.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Na kraju je dobio rak, patio je, ali je postao uzor strpljenja i istrajnosti dok je i kroz to iskušenje prolazio, pričao je otac Partenije o starcu Pajsiju.
Brojna su čuda, koja su se dogodila u manastiru Ostrog, a jedno od njih svojevremeno je prepričao monah Joil, dugogodišnji čuvar kivota Svetog Vasilija Ostroškog.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Sampson Stranoprimac. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ćirila Aleksandrijskog i Svetog Ladislava, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.