Bolest se, u pravoslavlju, posmatra kao iskušenje, ali i kao šansa za dublje sagledavanje smisla života, pokajanje i unutrašnju obnovu.
U poslednjim decenijama, svet se suočava sa naglim porastom obolelih od teških i hroničnih bolesti, a posebno od kancera. Stručnjaci govore o "epidemiji kancera“, koja se širi globalno i pogađa sve više ljudi, bez obzira na godine, pol i društveni status.
Te bolesti ne donose samo fizičku patnju, već i duboku psihološku i duhovnu krizu — kako za same bolesnike, tako i za njihove porodice.
Mnogi se osećaju izgubljeno, nesposobni da pronađu smisao u onome što im se događa i ne znaju kako da se nose sa tim teretom.
Pravoslavno hrišćanstvo bolest ne vidi isključivo kao medicinski problem, već kao složen duhovni događaj u životu čoveka. Prema učenju Crkve, bolest se može javiti i javlja se kao posledica duhovne neravnoteže, ali i kao dopuštenje Božje zarad očišćenja čoveka od grehova, smirenja, povratka Bogu i kao mogućnost za lično preobraženje.
Ptintscreen/Youtube/TV Hram
Otac Stefan Rajčić
Bolest se posmatra kao iskušenje, ali i kao šansa za dublje sagledavanje smisla života, pokajanje i unutrašnju obnovu.
Na ovu temu govorio je i otac Stefan Rajčić, duhovnik manastira Pokajnica u emisiji "Pitanja i odgovori" na TV Hram:
– Na pojavu kancera treba gledati kao na priliku za jednu dublju komunikaciju sa Gospodom, i na iskušenje radi ispravljanja nas samih i radi iskušavanja ljudi oko nas.
Ono što svi ti oboleli od teških bolesti zanemaruju, kako kaže, jeste da se kroz bolest ne spasavaju ili ne propadaju samo oni, već i ljudi oko njih.
H_Ko/Shutterstock
Bolest, Ilustracija
– I tu bi bolesnici trebalo da obrate pažnju, ma koliko to zvučalo nelogično, da oni ne budu uzrok propasti ljudi oko njih. Svakako da je obolelima od kancera najteže, to stoji. Ali, treba tu bolest nositi da se ne opterećuju ljudi okolo koliko god mogu, jer oni moraju da nastave da žive - rekao je on pa nastavio:
– Ono što je po mom mišljenju najvažnije u vreme bolesti, da bi nam ona poslužila na očišćenje grehova i na spasenje, jeste da ne smemo nikada pohuliti na Gospoda. Jer, u trenutku kada pohulimo na Gospoda, mi ćemo tu bolest nositi samo na našu štetu. Drugo je da ne ropćemo – ako ropćemo na Gospoda, ta bolest će se čak i pogoršavati. Tad čak i ako uspemo da isplivamo, nećemo imati taj mučenički venac. Ako slavimo Gospoda i u bolesti, mi smo u tom trenutku u ravni mučeništva, jer smo izneli ono što nam je Gospod kroz tu bolest namenio, očistili smo se.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Grigorija Bogoslova po starom i Svetog Parfenija po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Blaženog papu Pija IX, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Svetogorski podvižnik objašnjava zašto naše reči često povređuju i kako male greške u komunikaciji mogu da ostave dugotrajan trag, čak i kada ne želimo da naudimo.
Poreska uprava je predala Pošti akontaciona rešenja za doprinose za PIO i zdravstveno osiguranje, a dokumenta se očekuju u narednih 15 dana – šta obveznici treba da provere i kako da reaguju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Na kraju je dobio rak, patio je, ali je postao uzor strpljenja i istrajnosti dok je i kroz to iskušenje prolazio, pričao je otac Partenije o starcu Pajsiju.
Brojna su čuda, koja su se dogodila u manastiru Ostrog, a jedno od njih svojevremeno je prepričao monah Joil, dugogodišnji čuvar kivota Svetog Vasilija Ostroškog.
Svetogorski podvižnik objašnjava zašto naše reči često povređuju i kako male greške u komunikaciji mogu da ostave dugotrajan trag, čak i kada ne želimo da naudimo.
Poreska uprava je predala Pošti akontaciona rešenja za doprinose za PIO i zdravstveno osiguranje, a dokumenta se očekuju u narednih 15 dana – šta obveznici treba da provere i kako da reaguju.
Protojerej Sergije Baranov govori o neobičnom susretu kod kapele na Smolenskom groblju i rečima neznanca koje su se, godinama kasnije, pokazale kao znak blagoslova koji se ne zaboravlja.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Ona je bila luda Hrista radi, a to je najveća ljubav, i proživela je svoj život u velikom poniženju i stradanju, odbačena od ljudi, ali prihvaćena od Boga, poručio je vladika.
Jedan apel poglavara Srpske pravoslavne crkve pretvara molitvu u konkretno delo: krv koja se daruje u beogradskim hramovima postaje nada za nečiji novi početak.