Printscreen/YouTube/Vijesti onlineManastir Ostrog, gde počivaju mošti Svetog Vasilija Ostroškog
Brojna su čuda, koja su se dogodila u manastiru Ostrog, a jedno od njih svojevremeno je prepričao monah Joil, dugogodišnji čuvar kivota Svetog Vasilija Ostroškog.
Otac Joil (Bulatović), bivši iguman manastira Ćirilovac i dugogodišnji čuvar kivota svetog Vasilija Ostroškog, preminuo je 2022. godine u 82. godini života. Tokom svog života, uvek je naglašavao važnost i čistotu pravoslavne vere.
Služio je u manastiru Ostrog pored kivota i svetih moštiju i video je čuda Svetog Vasilija Ostroškog.
- Ja sam imao jednu izuzetnu čast da su me postavili na jedno najuzvišenije mesto na Balkanu i možda i dalje. Od avgusta meseca, 1991. godine, odredio me je mitropolit Amfilohije da budem čuvar kivota svetog Vasilija Ostroškog. Za devet godina koje sam proveo gore toliko bih mogao da ispričam, kako Gospod velika čuda čini preko svojih sluga što je kazao i veća će čuda činiti od ovih što ih vidite, pričao je otac Joil.
Često je naglašavao kako za 2.000 godina ljudi bivaju nesrećni, zato što ne spoznaju pravu veru i ne vide čuda njena, a kojima mogu da svedoče na svakom koraku. Jedno od brojnih izlečenja, kojima je svedočio ovaj monah, je ozdravljenje mladića obolelog od raka.
- Niko danas ne može da isceli rak u svetu. To su samo mučenja i ništa. A kod Svetog Vasilija Ostroškog čudotvorca najviše sam doživeo slučajeva da je iscelio rak, rekao je jednom prilikom otac Joil.
On je pomenuo i veliku ulogu ispovedanja, prilikom čega se sa duše skidaju slojevi zbog kojih se osećamo loše, a najzad i razbolimo.
- Ali da bi se iscelio čovek, mora prvo da se ispovedi. To sveštenici zaboravljaju. Treba da leče dušu, da bi telo bilo isceljeno. U januaru mesecu dolazi jedna majka, sa sinom koga je rak razneo, ne može da ide. Zgurio se, opala mu kosa, obrve i sve dlake sa tela, od onoga lečenja žalosnoga (hemoterapija), rekao je otac Joil i nastavio:
- Ja je ispovedim, onda pročitam molitvu. Kratke molitve sam čitao kod Svetoga Vasilija, nisam jelosvećenja, retko. I onda pomažem ga iz kandila Svetog Vasilija, i kažem da uzme vodu Svetoga Vasilija, i da to upotrebljava. Da posti i da se pričešćuje.
Tanjug Strahunja Aćimović/wikipedia
Manastir Ostrog, gde počivaju mošti Svetog Vasilija Ostroškog
Kako dalje priča, od tog događaja je prošlo šest meseci, a onda se jednog dana pred njim pojavio mladić koga nije prepoznao.
- Nakon šest meseci dolazi jedan mladić plav, guste kose crvenkaste boje, kao da je dizač tegova. Veli: “Poznaješ li ti mene oče?“ Ja rekoh:“Ne poznajem“. “Ja sam onaj što je u januaru došao u onakvoj groznoj situaciji“. Ko bi to mogao da uradi? Bog preko svojih slugu. I nijedan narod na svetu nema svetitelja, osim pravoslavnog. Mogu oni da zamajavaju narode koliko hoće, ali blagodati Svetoga Duha, nema ni jedna vera, osim pravoslavne - pričao je otac Joil.
Obraćanje Gospodu se praktikuje kroz četiri stepena, od telesne molitve do molitve bez reči, pri čemu svaki stepen zahteva dublje povezivanje uma i srca s Bogom.
Ovaj događaj ga je naveo na duboko razmišljanje, gde je, shvativši postojanje zla, došao do zaključka da ukoliko postoji đavo, onda mora postojati i Bog.
Svakodnevne situacije u toku dana nas mogu navesti na "gunđanje" međutim, kada prođe izvesni period shvatamo da smo u pojedinim trenucima ipak moli da odreagujemo drugačije.
Sveti apostoli Kleopa, Tercije, Marko, Just i Artem, među Sedamdesetoricom izabranih, ostavili su neizbrisiv trag u istoriji hrišćanstva – od susreta sa vaskrslim Hristom na putu za Emaus, preko hrabrog služenja i mučeništva, do večne poruke vere koju su nam u nasleđe ostavili.
Kada se duhovna disciplina sudari sa užurbanošću jutra i iscrpljenošću večeri, rešenje ne dolazi iz strožeg pravila, već iz jednostavne misli koja, prema protojereju Andreju Tkačovu, vraća čoveka suštini vere i oslobađa ga krivice i sujete.
Posle dugog unutrašnjeg traganja i odluke koja je preokrenula njegov život, zamonašio se u Grčkoj i u manastirskom kompleksu Meteori primio čin đakona tokom svečane Liturgije, koja je privukla pažnju vernika i crkvene javnosti.
Docent Moskovske duhovne akademije objasnio je zbog čega pravoslavlje ne posmatra rad kao apsolutnu vrednost i zašto čovekov trud može biti i blagoslov i razlog za osudu.
U Patrijaršiji SPC potpisan je Memorandum o osnivanju Univerziteta koji će spojiti teološke studije sa medicinom, pravom, umetnošću i tehničkim naukama, dok je patrijarh srpski poručio da obrazovanje mora da oblikuje i čoveka, a ne samo stručnjaka.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Na kraju je dobio rak, patio je, ali je postao uzor strpljenja i istrajnosti dok je i kroz to iskušenje prolazio, pričao je otac Partenije o starcu Pajsiju.
Kada se duhovna disciplina sudari sa užurbanošću jutra i iscrpljenošću večeri, rešenje ne dolazi iz strožeg pravila, već iz jednostavne misli koja, prema protojereju Andreju Tkačovu, vraća čoveka suštini vere i oslobađa ga krivice i sujete.
Posle dugog unutrašnjeg traganja i odluke koja je preokrenula njegov život, zamonašio se u Grčkoj i u manastirskom kompleksu Meteori primio čin đakona tokom svečane Liturgije, koja je privukla pažnju vernika i crkvene javnosti.
Docent Moskovske duhovne akademije objasnio je zbog čega pravoslavlje ne posmatra rad kao apsolutnu vrednost i zašto čovekov trud može biti i blagoslov i razlog za osudu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Na Markovdan služena liturgija u Hramu Svetog apostola i jevanđeliste Marka, poglavar Srpske pravoslavne crkve odlikovao sveštenika i održao nadahnutu besedu.