Sveti apostoli Kleopa, Tercije, Marko, Just i Artem, među Sedamdesetoricom izabranih, ostavili su neizbrisiv trag u istoriji hrišćanstva – od susreta sa vaskrslim Hristom na putu za Emaus, preko hrabrog služenja i mučeništva, do večne poruke vere koju su nam u nasleđe ostavili.
Srpska pravoslavna crkva sa vernicima 12. novembra obeležava praznik posvećen Svetim apostolima Kleopi, Terciju, Marku, Justu i Artemu. Ovi svetitelji, pripadnici Sedamdesetorice apostola, koji su bili bliski saputnici i sledbenici Gospoda, predstavljaju duh vernosti, revnosti i žrtve, podsećajući nas na snagu vere i ljubavi prema Hristu.
Sveti Kleopa je ušao u srce hrišćanske istorije kao jedan od učenika kome se sam vaskrsli Gospod Isus Hristos javio na putu za Emaus, otkrivši mu istinu o vaskrsenju i nadu u život večni. Taj susret svedoči o toplini i prisnosti koju Hristos pruža svima koji ga traže čistim srcem.
Sveti Tercije, čije ime nalazimo u poslanici apostola Pavla Rimljanima (Rim. 16, 22), služio je kao episkop Ikonijski nakon apostola Sosipatra, i stradao je za Hristovu veru. On je svojim mučeništvom pokazao hrabrost i posvećenost kojoj se mi vernici danas divimo i od koje crpimo inspiraciju.
Wikimedia/Ванилица
Freska sa prikazom Svetih apostola Kleope, Tercija, Marka, Justa i Artema
Sveti Marko, poznat i kao Jovan, bio je blizak rođak svetog apostola Varnave. Sin pobožne Marije, Markov dom bio je utočište i mesto okupljanja za prve hrišćane, posebno u teškim trenucima progona. Kao episkop Apolonijade, on je neumorno širio reč Božju i svedočio Hrista među Samarijanima.
Sveti Just, sin Josifa Obručnika, ostao je poznat po tome što je, zajedno sa apostolom Matijom, bio biran kockom za upražnjeno mesto izdajnika Jude. Iako nije bio izabran, Just je prihvatio volju Božju s poniznošću i nastavio svoj put vere kao episkop u Elevteropolju, gde je postradao za Hristovo ime.
Sveti Artem, episkop Listre u Likaoniji, završio je svoj život u miru, ostavivši iza sebe primer služenja u skromnosti i tišini, vođen ljubavlju prema Spasitelju.
Ovaj praznik nas podseća na njihovu veru, predanost i istrajnost. Svaki od ovih svetitelja pokazao je da nas, bez obzira na životni put, svetlost Hristova može voditi kroz najteže iskušenja, podstičući nas da kroz ljubav, hrabrost i skromnost, budemo deo tog svetog puta.
Prvo muk, a onda su svi poskakali, kao šta je sa tobom, jesi bolesna, trebaju li ti pare, kakve probleme imaš, je l te ostavio dečko... Najlakše je to primila majka, sa njom sa uvek bila bliska, odmah me je podržala, tata je bio besan kao ris, to je teško podneo, posle se pomirio, dolazio je čak u manastir da nam pomaže, priča Mati Ekaterina Komnenić o tome kako su njeni najbliži prihvatili odluku da se zamonaši.
Jednostavno, nekad Gospod dopušta da neko prođe kroz to iskustvo koje je na mnogo mesta opisano i u žitijama svetih, da bi nama preneo poruku da budemo ozbiljni i odgovorni kad je spasenje nas samih u pitanju, kaže protojerej-stavrofor Vladimir Stupar
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Pravoslavnih hrišćana u svetu ima između 200 i 260 miliona, a najviše ih je u zemljama Balkana, Rusiji i Grčkoj, gde vera i tradicija i dalje žive punim plućima.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.