RepublikaNa sahranu se nosi samo sveća za pokoj duše
Na sahranu se nosi samo sveća, a venci, koji su postali neizostavni "dekor" svakog ispraćaja pokojnika, nikako nisu u duhu pravoslavlja.
Smrt je, ma koliko bila bolna, sastavni deo života, i po hrišćanskom verovanju, ona je prelazak iz ovozemaljskog, privremenog života u nebeski večni život.
Kada čovek umre, prema hrišćanstvu, duša se razdvaja od tela, koje se sahranjuje, a ona dalje nastavlja svoj put (više o tome pročitajte na ovom linku).
Sahrana bi trebalo da se obavi dan pošto pokojnik ispusti dušu, a ispraćaj na ono, što se u Srbiji zove "večni počinik", razlikuje se od podneblja do podneblja. Međutim, većina rituala koji se obavljaju prilikom sahranjivanja tela nije u skladu sa učenjem Srpske pravoslavne crkve.
Jedan od njih je, kako je za Religiju.rs objasnio sveštenik Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, i nošenje venaca na sahrane.
Gerd Harder / Alamy / Alamy / Profimedia
Nošenje venaca na sahrane preuzeto je iz katolicizma
Prema njegovim rečima, na sahranu se nosi samo sveća, a venci, koji su postali neizostavni "dekor" svakog ispraćaja pokojnika, nikako nisu u duhu pravoslavlja.
On je istakao da je to običaj preuzet iz katolicizma i da je u suprotnostima sa pravilima SPC.
- Na sahranu se donosi samo sveća koja se pali za pokoj duše. Običaj donošenja venaca preuzet je od katolika posle Drugog svetskog rata, kada je pod pritiskom komunizma, bilo zabranjeno ispovedanje svega pravoslavnog pa čak i paljenje sveće za pokoj duše. Onda su ljudi, da ne bi na sahrane dolazali "praznih ruku" počeli da donose cveće, pa posle i vence koji su se od cveća pravili i do dana današnjeg taj običaj nije iskorenjen - rekao je on za Religiju.rs.
Shutterstock
Na sahranu se nosi samo sveća za pokoj duše
Kako je objasnio, nošenje venaca na sahrane pravoslavnih vernika, može se slobodno tretirati kao uzaludno bacanje para. Bolje je, kako kaže, taj novac dati porodici preminulog nego na njega.
- Smrt uglavnom zatekne porodicu, pa se preporučuje da se novac, koji bi neko dao za vence, da porodici pokojnika ili nekome ko nema. Čin milosrđa je zapovest Božja, carica vrlina, koja obezbeđuje Carstvo nebesko više nego bila šta drugo - zaključio je sveštenik.
Jednom prilikom je Averkije ušao u idolski hram i polupao sve lažne idole. Gnevni neznabošci spremali su mu linč. Prema predanju, tri mladića su se zaletela ka njemu urlajući, u nameri da ga ubiju, a tada je Averkije uspeo da iz njih izgna demone, te su se oni tog momenta umirili i ozdravili.
Sveti Teofan nas u svojoj misli za 20. utorak po Pedesetnici podseća na duboku mudrost koja se krije u rečima "Ne sudite, opraštajte, dajte“. Često se čini da gubimo kada ne sudimo, ne zadržavamo uvrede i ne čuvamo za sebe, ali istina je drugačija. Ove vrednosti donose neprocenjive dobitke. Sveti Teofan ukazuje da se, ukoliko ne sudimo drugima, ni nama neće suditi. Oproštajem oslobađamo sebe, a onaj ko daje, uvek će primiti više. Iako se ovaj dobitak možda ne vidi odmah, on dolazi u trenutku kada nam je najpotrebniji – kada osećamo potrebu za razumevanjem, ljubavlju i podrškom.
Sveti Teofan naglašava da su dela uvek odraz stanja srca. Ako srce nije u potpunosti okrenuto Bogu, naša dela neće odražavati njegovu volju. Reči koje izgovaramo moraju biti u skladu s onim što stvarno osećamo i činimo. Ako u srcu zaista verujemo da je Bog naš Gospod, onda će to biti očigledno u svim našim postupcima. Verovanje u Boga podrazumeva spremnost da se živimo u skladu sa njegovim zapovestima. Sveti Teofan nas podseća da nije dovoljno samo izgovarati Božje ime, već da to mora biti iskreno, iz dubine srca.
Na molitvenom pomenu za 3.267 nevino stradalih Srba iz Srednjeg Podrinja i Birča, patrijarh je poslao snažnu poruku o praštanju, jedinstvu i pobedi dobra nad zlom
Izjava dolazi kao odgovor na javni apel ukrajinskog ambasadora u Bukureštu, Igora Prokopčuka, koji je zatražio da Rumunija zvanično prizna raskolničku Pravoslavnu crkvu Ukrajine.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Luksuz, zaborav i suvišni rituali zamenjuju molitve i dobra dela, narušavajući suštinu pravoslavne tradicije. Saznajte kako vratiti duhovnu dimenziju u sećanje na upokojne.
Tokom istorijskog sabranja u Rilskom manastiru, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije primio je visoko odlikovanje Eparhije lovčanske, potvrdivši neraskidivo prijateljstvo Srpske i Bugarske crkve.
Na molitvenom pomenu za 3.267 nevino stradalih Srba iz Srednjeg Podrinja i Birča, patrijarh je poslao snažnu poruku o praštanju, jedinstvu i pobedi dobra nad zlom
Na godišnjem pomenu blaženopočivšem patrijarhu Vikentiju, vernici su se prisetili njegovog teškog života, mudrog vođstva u komunističkim vremenima i nerazjašnjene smrti, koja je ostala tiha tajna srpske crkvene istorije.
Na liturgiji treće nedelje po Duhovima, đakon Milutin Lekić primio je čin prezvitera pred vernicima koji su sa oduševljenjem dočekali ovog mladog pastira i reči utehe mitropolita Justina o Božijoj brizi za sve ljude.
U hramu Uspenja Presvete Bogorodice patrijarh sa arhijerejima u subotu 5. jula služi liturgiju i pomen za hiljade nevino postradalih Srba iz Birča i Srednjeg Podrinja.
Najveća odgovornost, kako se navodi, leži na grčkom Ministarstvu prosvete i veroispovesti, ali i na Generalnom sekretarijatu za verska pitanja.Manastir Svete Katarine.
U Ukrajini od 2018. godine postoji i delimično priznata Pravoslavna crkva Ukrajine, čiju autokefalnost priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.
Otkrijte kako monasi pripremaju sardine plaki – jednostavno jelo iz rerne sa paradajz sosom, koje daje snagu za dug dan molitve i rada, a donosi mir svakome ko ga jede sa zahvalnošću.