Jevanđelje
Poslanica Svetog apostola Pavla Kološanima, začalo 261 (4,10-18)
10. Pozdravlja vas Aristarh, koji je sužanj sa mnom, i Marko, nećak Varnavin, za kojega primiste zapovesti, ako dođe k vama, primite ga, 11. i Isus, prozvani Just, koji su iz obrezanja: oni su jedini moji saradnici za Carstvo Božije koji mi biše uteha. 12. Pozdravlja vas Epafras, koji je od vas, sluga Isusa Hrista; on se jednako trudi za vas u molitvama da budete savršeni i ispunjeni svakom voljom Božijom. 13. Jer ja svedočim za njega da ima veliku revnost za vas i za one koji su u Laodikiji i za one u Jerapolju.
14. Pozdravlja vas Luka, ljekar ljubljeni, i Dimas. 15. Pozdravite braću u Laodikiji, i Nimfana i domaću crkvu njegovu. 16. I kada se ova poslanica pročita kod vas, nastojte da se pročita i u Laodikijskoj Crkvi, a onu iz Laodikije da i vi pročitate. 17. I kažite Arhipu: gledaj službu koju si primio u Gospodu, da je ispunjavaš. 18. Pozdrav mojom rukom, Pavlovom. Opominjite se mojih okova. Blagodat sa vama! Amin.
Jevanđelje po Luki, začalo 50. (10,1-15)
1. A potom izabra Gospod i druge, sedamdesetoricu, i posla ih dva po dva pred licem svojim u svaki grad i mesto kuda nameravaše sam ići. 2. I reče im: „Žetve je mnogo, a poslenika malo: zato se molite gospodaru žetve da izvede poslenike na žetvu svoju. 3. Idite; evo ja vas šaljem kao jaganjce među vukove. 4. Ne nosite kesu ni torbu ni obuću, i nikoga ne pozdravljajte na putu.
5. U koju god kuću uđete najpre kažite: „Mir domu ovome!" 6. I ako bude onde sin mira, ostaće na njemu mir vaš; ako li ne bude, vratiće se vama. 7. A u toj kući budite, i jedite i pijte što u njih ima, jer je poslenik dostojan plate svoje; ne prelazite iz kuće u kuću. 8. I u koji god grad uđete i prime vas, jedite što vam se iznese, 9. I isceljujte bolesnike koji su u njemu, i govorite im: „Približilo vam se Carstvo Božije.”
10. I u koji god grad uđete i ne prime vas, izišavši na trgove njegove, recite: 11. „I prah što nam je prionuo od grada vašega za noge naše otresamo vam. Ali ovo znajte da vam se približilo Carstvo Božije!” 12. Kažem vam da će Sodomu biti lakše u Dan onaj negoli gradu tome. 13. Teško tebi, Horazine! Teško tebi, Vitsaido! Jer da su u Tiru i Sidonu bila čudesa što su bila u vama, davno bi se, sedeći u kostreti i pepelu, pokajali. 14. Ali Tiru i Sidonu biće lakše na Sudu nego vama. 15. I ti, Kapernaume, koji si se do neba podigao, do ada ćeš se survati.
Veliki duhovnik sa Svete gore iz 20. veka nas podseća da svaka tuga nosi svoju svrhu; kroz molitvu i predanje, pravoslavlje pretvara teške trenutke u put ka istinskoj slobodi i miru.
Dok svakodnevica vuče na sve strane, pouka igumana manastira Vitovnica nas podseća da mir nije u okolnostima, već u unutrašnjem predavanju Bogu – lek koji danas svi traže, a retko nalaze.
Reči svetogorskog starca nas podsećaju da prava molitva i ljubav prema bližnjem počinju oslobađanjem srca od osuđivanja jer samo tada u nama može zasijati toplina Božje prisutnosti.
Dok svet juri za uspehom, ruski svetitelj podseća da se prava borba vodi u tišini duše — tamo gde se rađa trpljenje, praštanje i nada u vaskrsenje.
Veliki duhovnik 20. veka upozorava da osuda sputava dušu, dok sažaljenje vraća život – poruka koja pogađa svakog čoveka.
Svetitelj i pisac iz 19. veka uči nas da bol koji nanosimo drugima ne ostaje samo kod njih, već se vraća u našu dušu – i da samo pažljivo življenje donosi istinski mir.