ZAŠTO SE STARAC PAJSIJE CEO ŽIVOT MOLIO DA DOBIJE RAK, OD KOJEG JE I UMRO U MUKAMA: Iguman Partenije šokirao pričom, ali ujedno i rasplakao sve koje su je čuli
Prijatelji svete gore,SPC,Shutterstock/Gorodenkoff
Na kraju je dobio rak, patio je, ali je postao uzor strpljenja i istrajnosti dok je i kroz to iskušenje prolazio, pričao je otac Partenije o starcu Pajsiju.
Sveti Pajsije Svetogorac, monah poznat po dubokoj duhovnosti i velikoj ljubavi prema ljudima, preminuo je od raka u velikim mukama 1994. godine.
O njegovom životu i svetosti, posebno o neobičnom daru samopožrtvovanja, govorio je nedavno za grčke medije njegov prijatelj i duhovni sin, iguman manastira Odigitrija na Kritu, otac Partenije, koji ga je upoznao još kao student.
Najviše je govorio o, kako je rekao, čudu koje je video samo kod Svetog Pajsija.
Printscreen/YouTube
Sveti Pajsije
Otac Partenije je Svetog Pajsija upoznao dok je bio student na Hemijskom fakultetu, sa samo 20 godina. Susreli su se na Svetoj Gori, gde se Sveti Pajsije zamonašio. Partenije, koji je odmalena bio sklon Crkvi, tada je shvatio da će njegov životni put biti duhovni. Iako je kasnije postao uspešan poslovni čovek, ostavio je sve i postao monah.
Danas, otac Partenije svedoči o svetosti starca Pajsija, ističući njegovu neizmernu ljubav i spremnost na žrtvu.
- Imao sam dvadeset godina, išao sam na Svetu Goru i video ga. U to vreme nije bio poznat u svetu. Ali, imao je duhovnost, božansko prosvetljenje, milost – i to je širio oko sebe. Za svakoga je imao savet i pouku koja dira dušu. Ono što ga je proslavilo i posvetilo bila je ljubav koju je imao prema svetu, ali i žrtva koju je prinosio - rekao je Partenije.
Posebno je istakao da se Sveti Pajsije molio Bogu da bolest od ljudi, naročito dece obolele od raka, pređe na njega.
Prijatelji svete gore
Otac Partenije
- Žrtvovao se za druge. Kada bi neko bolestan od raka došao i tražio da se moli za njegovo zdravlje, pogotovo kada su to činili roditelje dece obolele od kancera, uvek se od srca i iz sve duše molio da Bog bolest prebaci na njega, a bolesne isceli.
Monkey Business Images/Shutterstoc
Sveti Pajsije je molio Boga da bolest sa dece pređe na njega
- Molio se ovim rečima: "Bože, uzmi rak od deteta i daj ga meni." Imao je toliko osetljivosti i ljubavi prema Bogu i čoveku, i tražio je i to. Na kraju je dobio rak, patio je, ali je postao uzor strpljenja i istrajnosti dok je i kroz to iskušenje prolazio – zaključio je otac Partenije.
Na razvoj deteta utiče i mnogo drugih faktora - škola, društvo, mediji, pa čak i okruženje u kojem dete živi - ali trebalo bi naglasiti da osnova vaspitanja svakog deteta leži u porodici.
Svetogorski monasi upozoravaju da oni ne smeju biti uvučeni u crkvene sukobe, dok ukrajinski mitropolit Epifanije traži međunarodnu i panpravoslavnu potvrdu svog položaja.
Na kraju je dobio rak, patio je, ali je postao uzor strpljenja i istrajnosti dok je i kroz to iskušenje prolazio, pričao je otac Partenije o starcu Pajsiju.
Od prazničnih trpeza u pravoslavnim, katoličkim i muslimanskim domovima do modernih kuhinja – otkrijte kako se priprema ova poslastica od belanaca, meda i oraha koja je nekada bila simbol svečanosti i slatkog užitka.
U besedi za 19. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto strah pred Bogom nije teret, već snaga, i kako radost koja dolazi od Njega nadživljava sve prolazno.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Brojna su čuda, koja su se dogodila u manastiru Ostrog, a jedno od njih svojevremeno je prepričao monah Joil, dugogodišnji čuvar kivota Svetog Vasilija Ostroškog.
U besedi za 19. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto strah pred Bogom nije teret, već snaga, i kako radost koja dolazi od Njega nadživljava sve prolazno.
Naizgled obični svećnjaci sa dve i tri sveće nose poruku staru vekovima — kroz njih se otkriva tajna Hristovih priroda i Svete Trojice, ali i snaga vere koja osvetljava dušu.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Reči iz sure Gafir (ajeti 14–17) podsećaju da iskrena molitva ne poznaje ljudske sudove, da je Božiji autoritet iznad svega i da će Sudnji dan ogoliti svaku istinu.
Nakon teksta objavljenog u „Vijestima”, Mitropolija je javno demantovala navode i ukazala na pogrešno tumačenje izjava sveštenika i — kako ističu — „sračunate neistine” koje se o Crkvi plasiraju.