ZAŠTO SE STARAC PAJSIJE CEO ŽIVOT MOLIO DA DOBIJE RAK, OD KOJEG JE I UMRO U MUKAMA: Iguman Partenije šokirao pričom, ali ujedno i rasplakao sve koje su je čuli
Prijatelji svete gore,SPC,Shutterstock/Gorodenkoff
Na kraju je dobio rak, patio je, ali je postao uzor strpljenja i istrajnosti dok je i kroz to iskušenje prolazio, pričao je otac Partenije o starcu Pajsiju.
Sveti Pajsije Svetogorac, monah poznat po dubokoj duhovnosti i velikoj ljubavi prema ljudima, preminuo je od raka u velikim mukama 1994. godine.
O njegovom životu i svetosti, posebno o neobičnom daru samopožrtvovanja, govorio je nedavno za grčke medije njegov prijatelj i duhovni sin, iguman manastira Odigitrija na Kritu, otac Partenije, koji ga je upoznao još kao student.
Najviše je govorio o, kako je rekao, čudu koje je video samo kod Svetog Pajsija.
Printscreen/YouTube
Sveti Pajsije
Otac Partenije je Svetog Pajsija upoznao dok je bio student na Hemijskom fakultetu, sa samo 20 godina. Susreli su se na Svetoj Gori, gde se Sveti Pajsije zamonašio. Partenije, koji je odmalena bio sklon Crkvi, tada je shvatio da će njegov životni put biti duhovni. Iako je kasnije postao uspešan poslovni čovek, ostavio je sve i postao monah.
Danas, otac Partenije svedoči o svetosti starca Pajsija, ističući njegovu neizmernu ljubav i spremnost na žrtvu.
- Imao sam dvadeset godina, išao sam na Svetu Goru i video ga. U to vreme nije bio poznat u svetu. Ali, imao je duhovnost, božansko prosvetljenje, milost – i to je širio oko sebe. Za svakoga je imao savet i pouku koja dira dušu. Ono što ga je proslavilo i posvetilo bila je ljubav koju je imao prema svetu, ali i žrtva koju je prinosio - rekao je Partenije.
Posebno je istakao da se Sveti Pajsije molio Bogu da bolest od ljudi, naročito dece obolele od raka, pređe na njega.
Prijatelji svete gore
Otac Partenije
- Žrtvovao se za druge. Kada bi neko bolestan od raka došao i tražio da se moli za njegovo zdravlje, pogotovo kada su to činili roditelje dece obolele od kancera, uvek se od srca i iz sve duše molio da Bog bolest prebaci na njega, a bolesne isceli.
Monkey Business Images/Shutterstoc
Sveti Pajsije je molio Boga da bolest sa dece pređe na njega
- Molio se ovim rečima: "Bože, uzmi rak od deteta i daj ga meni." Imao je toliko osetljivosti i ljubavi prema Bogu i čoveku, i tražio je i to. Na kraju je dobio rak, patio je, ali je postao uzor strpljenja i istrajnosti dok je i kroz to iskušenje prolazio – zaključio je otac Partenije.
Na razvoj deteta utiče i mnogo drugih faktora - škola, društvo, mediji, pa čak i okruženje u kojem dete živi - ali trebalo bi naglasiti da osnova vaspitanja svakog deteta leži u porodici.
Svetogorski monasi upozoravaju da oni ne smeju biti uvučeni u crkvene sukobe, dok ukrajinski mitropolit Epifanije traži međunarodnu i panpravoslavnu potvrdu svog položaja.
Od Oksforda i Atine do manastira Ćelije kod Valjeva, Blagoje Popović izabrao je život bez priznanja i komfora, ostavivši delo koje i danas snažno oblikuje pravoslavno mišljenje u Srbiji i izvan nje.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Justina Filosofa i Prepodobnog Justina Ćelijskog po novom i Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru. Katolička Crkva obeležava spomen Svetog Rufina, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Brojna su čuda, koja su se dogodila u manastiru Ostrog, a jedno od njih svojevremeno je prepričao monah Joil, dugogodišnji čuvar kivota Svetog Vasilija Ostroškog.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Iako se razlikuju po obredima, istoriji i teološkim učenjima, hrišćanstvo, islam i judaizam dele vrednosti koje vekovima oblikuju živote miliona ljudi: mir, milosrđe, porodicu, praštanje i brigu za bližnjeg.