ZNATE LI ŠTA JE ANTIFON? Misteriozni glas iz crkve koji pomera granice molitve
Ovaj pojam označava naizmenično pevanje koje možda ne prepoznajete, a nosi duboku teološku poruku i stvara jedinstven liturgijski dijalog između hora, anđela i vernika.
Iako se svakodnevno susreću sa njim u hramovima i manastirima, mnogi ne znaju da je antimis više od platna – na njemu se osvećuje hleb i vino, simbolizuje Hristovu žrtvu i povezuje vernike sa srcem pravoslavne tradicije.
Među vernicima, pa i onima najrevnostijim, ima i onih onih kojima nije poznato značenje nekih pojmova sa kojima se susreću prilikom odlaska u hramove i manastire. Jedan od tih pojmova je antimis – predmet koji zauzima posebno mesto u pravoslavnoj liturgiji i bez kojeg sveta liturgija ne može biti služena.
Antimis je poseban bogoslužbeni predmet koji stoji na Časnoj trpezi u oltaru i simbolizuje prisustvo Crkve i Hrista u svakom hramu. Kako objašnjava Eparhija šumadijska:
– Antimis je platno, lan ili svila, na kome se vrši sveta liturgija i na kome je izobražen Hristos, četiri Jevanđelista, stihovi i slike iz Svetog pisma u vezi s Hristovim stradanjima. Antimis osvećuje arhijerej i on uvek stoji na Časnoj trpezi u oltaru. Sveta liturgija se ne može vršiti bez njega.

Na antimisu se pripremaju i konsekruju Sveti Darovi – hleb i vino koji postaju Telo i Krv Hristova. Prikaz Raspetog Hrista podseća vernike na Njegovu žrtvu za spasenje sveta, dok prisustvo četvorice Jevanđelista i citata iz Svetog pisma povezuje liturgiju sa Božijom rečju i celokupnim hrišćanskim učenjem.
Osvećen od strane arhijereja, antimis simbolizuje jedinstvo Crkve i neprekidnost liturgijske tradicije. Njegova prisutnost na prestolu potvrđuje da svaki čin liturgije, molitve i euharistijskog sabranja zavisi od Božijeg blagoslova.
U pravoslavlju, antimis je više od platna – on je simbol svetosti liturgije, duhovnog središta hrama i most između neba i zemlje kroz Hristovu žrtvu. Njegova prisutnost u oltaru povezuje vernike sa dubokim značenjem liturgijskog čina i podseća na kontinuitet tradicije koju Crkva čuva kroz vekove.
Ovaj pojam označava naizmenično pevanje koje možda ne prepoznajete, a nosi duboku teološku poruku i stvara jedinstven liturgijski dijalog između hora, anđela i vernika.
Saznajte zašto ovaj skromni crkveni predmet simbolizuje zajedništvo, veru i duhovnu povezanost vernika.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
Drevna himna „Svjatij Bože, Svjatij Krјepkij, Svjatij Besmertnij, pomiluj nas“ prvi put je zapevana tokom zemljotresa u Carigradu, a i danas odzvanja hramovima kao molitva koja spaja ljude, anđele i Boga.
Arhijerejski plašt, bogato ukrašen i istorijski povezan sa hrišćanskim vladarima, prenosi poruku poniznosti, liturgijske odgovornosti i unutrašnje čistote.
Otkrijte kako dva šiljasta vrha i viseće trake jedne kape prenose svetlost Božje istine i autoritet apostolske tradicije.
U saopštenju sa Fanara ističe se da lažne vesti, izmišljeni scenariji i uvrede iz Rusije ne mogu da ugroze njenu ekumensku misiju.
Pouka svetogorskog starca pokazuje kako smirenje, dobrota i iskreno pokajanje mogu promeniti svaki unutrašnji život, bez obzira na učestalost bogosluženja.
Kako je nastala pometnja oko kalendara, šta je dogma o Vaskrsu i zbog čega vreme merimo netačno – u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti objašnjava sveštenik Stevan Stefanović ističući da veru ne smemo da merimo pogrešno.
Dok se u mnogim državama darovi vezuju za Božić i Novu godinu, u Grčkoj i na Kipru sve se povezuje s jednim svetiteljem i jednim datumom koji ima posebno značenje
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
U besedi za 32. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava: nije pitanje velikih grehova, već tih malih, svakodnevnih odluka koje oblikuju čitav život i pokazuju kojoj strani pripadaš.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Obrezanje Isusa Hrista i Svetog Vasilija Velikog po starom kalendaru i Svetog Savu po novom. Katolici proslavljaju Svetog Feliksa iz Nole, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Dok saveti i discipline ponekad zakazuju, molitva ostaje neuništiva veza koja vodi, čuva i pruža sigurnost i kada nismo uz njih.