OVIM LJUDIMA NIKAD NE SMETE ODAVATI TAJNE! Sveti Antonije o najopsnijim savetnicima!
U moru reči, pravi savet vredi više od hiljadu mišljenja.
Onaj ko želi da sačuva mir u duši, mora naučiti da se udalji od svake nečiste reči i da sačuva svoje srce od otrova podsmeha.
U današnjem vremenu, kada su ljudi često zaokupljeni spoljnim stvarima i zaboravljaju na ono što se događa u srcu, čovek lako izgubi meru u rečima i ponašanju.
Sve češće svedočimo da se ruganje, podsmeh i ogovaranje smatraju nečim običnim, pa čak i duhovitim.
Međutim, iz pravoslavnog pogleda na život, takvo ponašanje ne samo da vređa drugoga, nego i duboko ranjava dušu onoga ko u tome učestvuje.
Pravoslavna vera uči da je svaka reč dar, i da je čoveku data moć govora kako bi njime blagosiljao, tešio, hrabrio i svedočio istinu. Kada se ta moć zloupotrebi, kada jezik postane oružje kojim se povređuje, umesto lek kojim se isceljuje, čovek se udaljava od Hrista, koji je sam rekao da "iz obilja srca usta govore". Ruganje, podsmeh, ironija i poruga nisu samo reči, već svedočanstvo srca koje je izgubilo saosećanje.
Zato je važno da prepoznamo takve situacije – da osetimo kad razgovor gubi svoj smisao i postaje prostor sablazni. Hrišćanin nije pozvan da učestvuje u ruganju, niti da se naslađuje tuđom manom, nego da ćutanjem i blagim povlačenjem svedoči da takvom ponašanju nema mesta u njegovom životu. Jer, onaj ko želi da sačuva mir u duši, mora naučiti da se udalji od svake nečiste reči i da sačuva svoje srce od otrova podsmeha.
Zato nas i Sveti Luka Krimski opominje rečima:
"Zapamtite, da treba otići odatle, gde se ljudi bave ruganjem, ismejavanjem, gde se posmevaju nad svojim bližnjima. Odlazite, odlazite, odlazite, kada upadnete u takvu nečistu sredinu. Pokrijte vaše uši i odlazite od tih nesrećnih rugača i ismevača..."
U moru reči, pravi savet vredi više od hiljadu mišljenja.
Pravoslavlje na prijateljstvo ne gleda kao na prolaznu emociju, već kao na duboku duhovnu vezu.
Prijatelji su porodica koju sami biramo.
Umesto osvete i uzvraćanja, vernik je pozvan da trpi, da ne uzvraća zlom na zlo i da se seti sopstvene prolaznosti.
Posebno je opasno podsmevati se drugome kada mislimo da smo u nečemu bolji, uspešniji ili moralniji.
Svetitelj je podsećao da se odnos prema drugima ne može odvojiti od unutrašnjeg stanja čoveka.
Sveti oci su često govorili da su upravo neprijatnosti, uvrede i klevete prilika da čovek proveri svoju veru, smirenje i poverenje u Boga.
U duhovnom smislu, prijateljstvo je dar, ali i odgovornost.
U besedi za utorak 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači početak Jevanđelja po Jovanu i govori o Sinu Božjem kroz koga je sve stvoreno i koji je radi spasenja došao među ljude.
Kratka, ali snažna pouka svetitelja govori o nečemu što je mnogo dublje od običnog spokojstva i otkriva zbog čega unutrašnja tišina ima posebno mesto u hrišćanskom životu.
Jedni na groblje odlaze baš tog dana i naručuju parastos, dok drugi smatraju da za tim nema potrebe. Sveštenik objašnjava šta je u ovakvoj situaciji najvažnije.
Nad njegovim svetih moštiju, prema predanju, dogodila su se mnoga iscelenja bolesnih.
Dobro delo gubi svoj pravi smisao kada čovek počne da ga čini zbog sebe.
Sveti oci su uvek naglašavali da, ma kakvo dete da je, ne treba ga posmatrati kao problem koji treba "slomiti“, već kao ličnost koju treba oblikovati.
U besedi povodom velikog praznika govorio je o tome šta povezuje generacije, zašto različitost ne sme da bude prepreka zajedništvu i zbog čega vera mora da se potvrđuje svakodnevnim životom.
Jedni na groblje odlaze baš tog dana i naručuju parastos, dok drugi smatraju da za tim nema potrebe. Sveštenik objašnjava šta je u ovakvoj situaciji najvažnije.
Patrijarh srpski razgovarao je sa predsednikom slovenačke vlade o položaju Crkve, slobodi veroispovesti i odnosima države i verskih zajednica, na dan kada je obeleženo 90 godina od osnivanja crkve Svetih Kirila i Metodija.