OVIM LJUDIMA NIKAD NE SMETE ODAVATI TAJNE! Sveti Antonije o najopsnijim savetnicima!
U moru reči, pravi savet vredi više od hiljadu mišljenja.
Onaj ko želi da sačuva mir u duši, mora naučiti da se udalji od svake nečiste reči i da sačuva svoje srce od otrova podsmeha.
U današnjem vremenu, kada su ljudi često zaokupljeni spoljnim stvarima i zaboravljaju na ono što se događa u srcu, čovek lako izgubi meru u rečima i ponašanju.
Sve češće svedočimo da se ruganje, podsmeh i ogovaranje smatraju nečim običnim, pa čak i duhovitim.
Međutim, iz pravoslavnog pogleda na život, takvo ponašanje ne samo da vređa drugoga, nego i duboko ranjava dušu onoga ko u tome učestvuje.
Pravoslavna vera uči da je svaka reč dar, i da je čoveku data moć govora kako bi njime blagosiljao, tešio, hrabrio i svedočio istinu. Kada se ta moć zloupotrebi, kada jezik postane oružje kojim se povređuje, umesto lek kojim se isceljuje, čovek se udaljava od Hrista, koji je sam rekao da "iz obilja srca usta govore". Ruganje, podsmeh, ironija i poruga nisu samo reči, već svedočanstvo srca koje je izgubilo saosećanje.
Zato je važno da prepoznamo takve situacije – da osetimo kad razgovor gubi svoj smisao i postaje prostor sablazni. Hrišćanin nije pozvan da učestvuje u ruganju, niti da se naslađuje tuđom manom, nego da ćutanjem i blagim povlačenjem svedoči da takvom ponašanju nema mesta u njegovom životu. Jer, onaj ko želi da sačuva mir u duši, mora naučiti da se udalji od svake nečiste reči i da sačuva svoje srce od otrova podsmeha.
Zato nas i Sveti Luka Krimski opominje rečima:
"Zapamtite, da treba otići odatle, gde se ljudi bave ruganjem, ismejavanjem, gde se posmevaju nad svojim bližnjima. Odlazite, odlazite, odlazite, kada upadnete u takvu nečistu sredinu. Pokrijte vaše uši i odlazite od tih nesrećnih rugača i ismevača..."
U moru reči, pravi savet vredi više od hiljadu mišljenja.
Pravoslavlje na prijateljstvo ne gleda kao na prolaznu emociju, već kao na duboku duhovnu vezu.
Prijatelji su porodica koju sami biramo.
Umesto osvete i uzvraćanja, vernik je pozvan da trpi, da ne uzvraća zlom na zlo i da se seti sopstvene prolaznosti.
Čovek, zaslepljen emocijama, često vidi samo ono što gubi, a ne i ono što gubitkom dobija.
Dom, koji bi trebalo da bude mesto sigurnosti i mira, za mnoge u današnje vreme postaje prostor stalnog straha, napetosti i neizvesnosti.
Iako medicina ima svoju nezamenjivu ulogu, pravoslavna duhovnost poziva čoveka da se suoči sa sobom, da preispita svoje unutrašnje stanje i da pokuša da kroz pokajanje, molitvu i ljubav pronađe put ka isceljenju.
Prema učenju Crkve, demoni su pali anđeli koji su se pobunili protiv Boga i time izgubili nebesku slavu.
Jedna navika koju mnogi smatraju bezazlenom može da donese svađe, udaljavanje i unutrašnji nemir, a svetogorski starac pokazuje kako se kroz tišinu i pažljivo birane reči čuva duhovna snaga.
Pedesetdvogodišnjak je priveden nakon prijava građana, a pojedini mediji navode da je reč o mitropolitu naukratskom iz Aleksandrijske patrijaršije.
Ovo pravilo je uspostavljeno još u vreme Vizantije.
Mnogi podvižnici kroz vekove svedočili su da je upravo dar suza bio jedan od najvećih darova koje su primili tokom svog duhovnog života.
Raketa američkog PVO sistema "patriot" pogodila je kompleks Kijevsko-pečerske lavre, tvrdi Ministarstvo odbrane Rusije.
Pravoslavni vernici čvrsto veruju da mošti svetaca u Kijevsko-pečerskoj lavri imaju snažno isceljujuće dejstvo.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Neobičan specijalitet iz starih monaških rukopisa pokazuje da su manastirske kuhinje nekada bile mesta u kojima su nastajali iznenađujuće zanimljivi ukusi.
Kađenje nije samo drevni crkveni običaj već dubok simbol molitve, blagodati i prisustva Božjeg, čiji koreni sežu do starozavetnih vremena.
Misa u crkvi San Karlo al Lacareto održana je povodom praznika Presvetog Srca Isusovog, ali je pažnju javnosti privukla zbog duginih boja, spornog natpisa na majici učesnika i rasprava o promenama u delu Crkve u Italiji.