OVIM LJUDIMA NIKAD NE SMETE ODAVATI TAJNE! Sveti Antonije o najopsnijim savetnicima!
U moru reči, pravi savet vredi više od hiljadu mišljenja.
Onaj ko želi da sačuva mir u duši, mora naučiti da se udalji od svake nečiste reči i da sačuva svoje srce od otrova podsmeha.
U današnjem vremenu, kada su ljudi često zaokupljeni spoljnim stvarima i zaboravljaju na ono što se događa u srcu, čovek lako izgubi meru u rečima i ponašanju.
Sve češće svedočimo da se ruganje, podsmeh i ogovaranje smatraju nečim običnim, pa čak i duhovitim.
Međutim, iz pravoslavnog pogleda na život, takvo ponašanje ne samo da vređa drugoga, nego i duboko ranjava dušu onoga ko u tome učestvuje.
Pravoslavna vera uči da je svaka reč dar, i da je čoveku data moć govora kako bi njime blagosiljao, tešio, hrabrio i svedočio istinu. Kada se ta moć zloupotrebi, kada jezik postane oružje kojim se povređuje, umesto lek kojim se isceljuje, čovek se udaljava od Hrista, koji je sam rekao da "iz obilja srca usta govore". Ruganje, podsmeh, ironija i poruga nisu samo reči, već svedočanstvo srca koje je izgubilo saosećanje.
Zato je važno da prepoznamo takve situacije – da osetimo kad razgovor gubi svoj smisao i postaje prostor sablazni. Hrišćanin nije pozvan da učestvuje u ruganju, niti da se naslađuje tuđom manom, nego da ćutanjem i blagim povlačenjem svedoči da takvom ponašanju nema mesta u njegovom životu. Jer, onaj ko želi da sačuva mir u duši, mora naučiti da se udalji od svake nečiste reči i da sačuva svoje srce od otrova podsmeha.
Zato nas i Sveti Luka Krimski opominje rečima:
"Zapamtite, da treba otići odatle, gde se ljudi bave ruganjem, ismejavanjem, gde se posmevaju nad svojim bližnjima. Odlazite, odlazite, odlazite, kada upadnete u takvu nečistu sredinu. Pokrijte vaše uši i odlazite od tih nesrećnih rugača i ismevača..."
U moru reči, pravi savet vredi više od hiljadu mišljenja.
Pravoslavlje na prijateljstvo ne gleda kao na prolaznu emociju, već kao na duboku duhovnu vezu.
Prijatelji su porodica koju sami biramo.
Umesto osvete i uzvraćanja, vernik je pozvan da trpi, da ne uzvraća zlom na zlo i da se seti sopstvene prolaznosti.
Dom, koji bi trebalo da bude mesto sigurnosti i mira, za mnoge u današnje vreme postaje prostor stalnog straha, napetosti i neizvesnosti.
Iako medicina ima svoju nezamenjivu ulogu, pravoslavna duhovnost poziva čoveka da se suoči sa sobom, da preispita svoje unutrašnje stanje i da pokuša da kroz pokajanje, molitvu i ljubav pronađe put ka isceljenju.
Prema učenju Crkve, demoni su pali anđeli koji su se pobunili protiv Boga i time izgubili nebesku slavu.
Strasti koje dolaze kroz govor nanose veliku štetu duhovnom životu. Mudrost svetih otaca nudi pouke kako bismo izbegli ove opasnosti i sačuvali mir srca.
U besedi za četvrtak sedmice mitara i fariseja Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se iza spoljne moći često krije unutrašnja praznina, a iza spoljne nemoći snaga koja ne zavisi ni od okolnosti ni od položaja.
Dok jurimo prečice, planove i "sigurne kombinacije", zaboravljamo ono što ne može da se zameni nijednim trikom: rumunski podvižnik objašnjava zašto se pred Bogom ne pregovara - i kako se stvarno prolazi kroz nevolje.
U otvorenom intervjuu patrijarh carigradski osudio, kako kaže, lažne optužbe i propagandu, optužio protivnike da uništavaju jedinstvo Pravoslavlja i stvorili "hibrid pod kontrolom Rusije".
Život u skladu sa Bogom, prema učenju Svetih otaca, ne oslobađa čoveka od teškoća.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Od prvih zajednica iz vremena Habzburške monarhije do današnjih hramova i desetina hiljada vernika - priča o usponu Pravoslavne crkve u zemlji u kojoj skoro svaka porodica iz Srbije ima nekoga svog.
U pravoslavlju se naglašava da Bog ne stvara zlo niti uživa u ljudskoj patnji, ali dopušta iskušenja radi duhovne koristi.
Fil od vanile, orasi i šerbet čine desert koji se ne razlikuje od mrsnog, a recept monahinje Atanasije Rašić iz Manastira Rukumija već godinama kruži među domaćicama.