OVIM LJUDIMA NIKAD NE SMETE ODAVATI TAJNE! Sveti Antonije o najopsnijim savetnicima!
U moru reči, pravi savet vredi više od hiljadu mišljenja.
Onaj ko želi da sačuva mir u duši, mora naučiti da se udalji od svake nečiste reči i da sačuva svoje srce od otrova podsmeha.
U današnjem vremenu, kada su ljudi često zaokupljeni spoljnim stvarima i zaboravljaju na ono što se događa u srcu, čovek lako izgubi meru u rečima i ponašanju.
Sve češće svedočimo da se ruganje, podsmeh i ogovaranje smatraju nečim običnim, pa čak i duhovitim.
Međutim, iz pravoslavnog pogleda na život, takvo ponašanje ne samo da vređa drugoga, nego i duboko ranjava dušu onoga ko u tome učestvuje.
Pravoslavna vera uči da je svaka reč dar, i da je čoveku data moć govora kako bi njime blagosiljao, tešio, hrabrio i svedočio istinu. Kada se ta moć zloupotrebi, kada jezik postane oružje kojim se povređuje, umesto lek kojim se isceljuje, čovek se udaljava od Hrista, koji je sam rekao da "iz obilja srca usta govore". Ruganje, podsmeh, ironija i poruga nisu samo reči, već svedočanstvo srca koje je izgubilo saosećanje.
Zato je važno da prepoznamo takve situacije – da osetimo kad razgovor gubi svoj smisao i postaje prostor sablazni. Hrišćanin nije pozvan da učestvuje u ruganju, niti da se naslađuje tuđom manom, nego da ćutanjem i blagim povlačenjem svedoči da takvom ponašanju nema mesta u njegovom životu. Jer, onaj ko želi da sačuva mir u duši, mora naučiti da se udalji od svake nečiste reči i da sačuva svoje srce od otrova podsmeha.
Zato nas i Sveti Luka Krimski opominje rečima:
"Zapamtite, da treba otići odatle, gde se ljudi bave ruganjem, ismejavanjem, gde se posmevaju nad svojim bližnjima. Odlazite, odlazite, odlazite, kada upadnete u takvu nečistu sredinu. Pokrijte vaše uši i odlazite od tih nesrećnih rugača i ismevača..."
U moru reči, pravi savet vredi više od hiljadu mišljenja.
Pravoslavlje na prijateljstvo ne gleda kao na prolaznu emociju, već kao na duboku duhovnu vezu.
Prijatelji su porodica koju sami biramo.
Umesto osvete i uzvraćanja, vernik je pozvan da trpi, da ne uzvraća zlom na zlo i da se seti sopstvene prolaznosti.
Iako medicina ima svoju nezamenjivu ulogu, pravoslavna duhovnost poziva čoveka da se suoči sa sobom, da preispita svoje unutrašnje stanje i da pokuša da kroz pokajanje, molitvu i ljubav pronađe put ka isceljenju.
Prema učenju Crkve, demoni su pali anđeli koji su se pobunili protiv Boga i time izgubili nebesku slavu.
Strasti koje dolaze kroz govor nanose veliku štetu duhovnom životu. Mudrost svetih otaca nudi pouke kako bismo izbegli ove opasnosti i sačuvali mir srca.
Posle hapšenja usvojenog sina, arhijerej Ukrajinske pravoslavne crkve javno govori o ličnoj tragediji, stotinama štićenika i granici ljudske izdržljivosti.
Kongresmenka Anna Paulina Luna optužuje ukrajinsku vlast za ograničavanje verskih prava i upozorava da američka finansijska podrška praktično učestvuje u progonu hrišćana, izazivajući odjek među konzervativcima i međunarodnim posmatračima.
Onoga trenutka kada sin zasnuje svoju porodicu, oženi se i započne samostalan život u drugom domu, dužan je da odmah počne da slavi svoju krsnu slavu.
U pravoslavlju se bol sagledava kroz perspektivu slobode, ljubavi i posledica naših dela, ali i kao mogućnost preobražaja, put ka očišćenju i povratku istinskom životu.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Crkva naglašava da se vaspitanje ne svodi samo na savete, zabrane i pravila – ono je mnogo više način života koji roditelji svakodnevno pokazuju sopstvenim primerom.
U nekim srpskim domovima se 9. decembra slavi Sveti Alimpije Stolpnik, ali stariji etnografski zapisi i hibridni nazivi poput „Sveti Đorđe Alimpije“ otkrivaju fascinantan spoj istorije, narodnog pamćenja i crkvenih običaja.
U besedi za 27. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako različiti darovi i zvanja povezuju vernike u savršenu harmoniju i svetost.