OVI LJUDI NIKAD NEMAJU NI MIRA NI SPOKOJA! Starac Tadej objasnio kako čovek sebi pravi pakao od života!
Bog svakome daje ono što mu je potrebno i što je za njega najbolje.
U moru reči, pravi savet vredi više od hiljadu mišljenja.
U svetu u kojem je ogoljavanje postalo svakodnevica, a najdublje misli se izlažu javnosti bez razlike, često zaboravljamo koliko je važno čuvati unutrašnji mir i dostojanstvo svoje duše.
Danas, granice između privatnog i javnog gotovo da ne postoje. Ljudi lako dele svoja osećanja, dileme, pa i duhovne borbe, često ne vodeći računa o tome ko ih sluša, gleda ili savetuje. Iako otvorenost može delovati kao hrabrost, ona bez razbora zna da preraste u ranjivost koja ne zaceljuje, već se širi.
Istina je da ne zaslužuje svako pristup našem unutrašnjem svetu. Ne zato što smo bolji ili važniji od drugih, već zato što nisu svi sposobni da razumeju – a još manje da pomognu. Postoje ljudi koji slušaju samo da bi sudili, odgovarali, ili – još gore – prenosili dalje. U takvom okruženju, podeliti najdublje misli može biti više štetno nego lekovito.
Zato je mudrost prepoznati one retke – one koji slušaju tišinom, savetuju bez gordosti i nose u sebi mir koji leči. Takvima se vredi otvoriti. Takvima treba poveriti ono što u nama traži odgovor, utehu ili smer.
Dar je prepoznati one koji znaju da ćute kad treba, govore kad treba, i ne koriste tuđe slabosti za sopstvenu korist. Prijateljstvo prema svakome ne znači poverenje svakome. U moru reči, pravi savet vredi više od hiljadu mišljenja.
Tu jednostavnu, a moćnu istinu Sveti Antonije Veliki sažeo je u rečenici koja i danas, vekovima kasnije, nosi istu težinu:
"Ne otkrivaj svima pomisli svoje, nego samo onima koji mogu izlečiti tvoju dušu. Prema svakome budi prijateljski raspoložen, ali neka ti ne bude svako savetnik.“
Bog svakome daje ono što mu je potrebno i što je za njega najbolje.
Pravoslavna duhovnost, odavno ukazuje da čovek nije samo telo i psiha, već i duša, i da su sve tri dimenzije neraskidivo povezane.
Pravoslavlje jasno pokazuje da je unutrašnji mir dar koji se zadobija ne spoljnim okolnostima, već unutrašnjim preobražajem.
Centralna proslava u Hramu Svetog Simeona Mirotočivog započela je svečanim bogosluženjem, nakon kojeg vernike očekuje narodni sabor, kulturno-umetnički program i trpeza ljubavi uz vola na ražnju.
Put do mira vodi kroz smirenje, odricanje od sopstvene volje i prihvatanje Božje promisli, ma koliko ona delovala teško ili nerazumljivo.
U vremenu koje nas uči da živimo kao da je sve ovde i sada, pravoslavna vera podseća na nešto sasvim drugo — da ovaj svet, ma koliko bio važan, nije kraj.
Pravoslavlje jasno opominje da duhovni mir nije rezultat naših napora da sve oko sebe dovedemo u red, već plod unutrašnje promene - života u zajednici s Bogom.
Njihova prisutnost nije upadljiva, ali je neizbrisiva.
Kroz primer cara Davida Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da priznanje greha nije kraj, već početak neprekidnog hoda ka duhovnoj iskrenosti i unutrašnjem miru.
Sveto Pismo nas podseća da istinska milost nije uzajamna – ona se pruža i onima od kojih ništa ne očekujemo, otvarajući srce za Božiju neograničenu blagodat i put ka sinovnosti Božijoj.
Od nedeljnih liturgija do velikih praznika i svetih tajni, epitrahilj oko vrata sveštenoslužitelja nosi duboku duhovnu i liturgijsku simboliku.
Veliki ruski svetitelj iz 19. veka objašnjava da kada podignemo srce ka Bogu, čak i najveća tuga gubi snagu, a spokojstvo postaje živo iskustvo prisustva Božije ljubavi.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Naziv tribine bio je „Јedini bez greha“, a jedan od najdirljivijih trenutaka bio je kada je govorio o Svetom Lazaru Četvorodnevnom
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
Brojni pojedinci, bilo iz ličnih razočaranja, racionalističkog pristupa ili pod uticajem naučnih i filozofskih pravaca, donose zaključak da Boga nema.
U Dalju je svečano predstavljena Fondacija „Sveta Petka”, čija je misija da kroz obrazovne programe, humanitarne akcije i kulturne manifestacije osnaži zajedništvo i sačuva identitet srpskog naroda.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.