OVI LJUDI NIKAD NEMAJU NI MIRA NI SPOKOJA! Starac Tadej objasnio kako čovek sebi pravi pakao od života!
Bog svakome daje ono što mu je potrebno i što je za njega najbolje.
U moru reči, pravi savet vredi više od hiljadu mišljenja.
U svetu u kojem je ogoljavanje postalo svakodnevica, a najdublje misli se izlažu javnosti bez razlike, često zaboravljamo koliko je važno čuvati unutrašnji mir i dostojanstvo svoje duše.
Danas, granice između privatnog i javnog gotovo da ne postoje. Ljudi lako dele svoja osećanja, dileme, pa i duhovne borbe, često ne vodeći računa o tome ko ih sluša, gleda ili savetuje. Iako otvorenost može delovati kao hrabrost, ona bez razbora zna da preraste u ranjivost koja ne zaceljuje, već se širi.
Istina je da ne zaslužuje svako pristup našem unutrašnjem svetu. Ne zato što smo bolji ili važniji od drugih, već zato što nisu svi sposobni da razumeju – a još manje da pomognu. Postoje ljudi koji slušaju samo da bi sudili, odgovarali, ili – još gore – prenosili dalje. U takvom okruženju, podeliti najdublje misli može biti više štetno nego lekovito.
Zato je mudrost prepoznati one retke – one koji slušaju tišinom, savetuju bez gordosti i nose u sebi mir koji leči. Takvima se vredi otvoriti. Takvima treba poveriti ono što u nama traži odgovor, utehu ili smer.
Dar je prepoznati one koji znaju da ćute kad treba, govore kad treba, i ne koriste tuđe slabosti za sopstvenu korist. Prijateljstvo prema svakome ne znači poverenje svakome. U moru reči, pravi savet vredi više od hiljadu mišljenja.
Tu jednostavnu, a moćnu istinu Sveti Antonije Veliki sažeo je u rečenici koja i danas, vekovima kasnije, nosi istu težinu:
"Ne otkrivaj svima pomisli svoje, nego samo onima koji mogu izlečiti tvoju dušu. Prema svakome budi prijateljski raspoložen, ali neka ti ne bude svako savetnik.“
Bog svakome daje ono što mu je potrebno i što je za njega najbolje.
Pravoslavna duhovnost, odavno ukazuje da čovek nije samo telo i psiha, već i duša, i da su sve tri dimenzije neraskidivo povezane.
Pravoslavlje jasno pokazuje da je unutrašnji mir dar koji se zadobija ne spoljnim okolnostima, već unutrašnjim preobražajem.
Centralna proslava u Hramu Svetog Simeona Mirotočivog započela je svečanim bogosluženjem, nakon kojeg vernike očekuje narodni sabor, kulturno-umetnički program i trpeza ljubavi uz vola na ražnju.
Sveto pismo nas iznova podseća da je Gospod onaj koji upravlja istorijom, narodima i životom svakog čoveka.
U pravoslavlju, čovek ne skriva svoju muku od Boga već je iznosi je pred njega.
Čovek želi da sve rešava odmah, da sve razume i kontroliše, a upravo tu nastaje prostor za zabrinutost i nemir.
Smirenje ne znači ponižavanje sebe, već sposobnost da čovek prizna svoje slabosti, bez potrebe da stalno dokazuje drugima koliko vredi.
Pozivajući se na svedočanstvo apostola Petra, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 9. sedmice po Duhovima otkriva zašto se duhovna briga svetih ne završava zemaljskim životom.
Jedna od pouka velikog pravoslavnog duhovnika otkriva zašto čovek često vodi najteže borbe sa sopstvenim mislima, a ne sa onim što se zaista dogodilo.
U pravno-bogoslovskoj analizi grčki mitropolit objašnjava zašto, prema učenju Pravoslavne crkve, zahtev za brisanje iz Knjige krštenih nije prihvatljiv.
Pravoslavna vera uči da čovek nije prepušten samome sebi i da nijedna životna okolnost nije izvan Božjeg promisla.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnu Makrinu po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti sveštenomučenici Makaveji. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Alfonsa Marije de Liguorija, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedna od pouka velikog pravoslavnog duhovnika otkriva zašto čovek često vodi najteže borbe sa sopstvenim mislima, a ne sa onim što se zaista dogodilo.
Najvažnije promene odnose se na sastav zakonodavnog tela, upravljanje državom i organizaciju pravosuđa.