ŠTA KUVANO DANAS ZA RUČAK? Recept iz stare bakine sveske za mladi grašak sa knedlama
Jednostavan, mirisan i ukusan obrok od nekoliko skromnih sastojaka vraća toplinu porodične trpeze i donosi rešenje za sve one dane kada ne znamo šta da kuvamo.
Pravoslavlje jasno pokazuje da je unutrašnji mir dar koji se zadobija ne spoljnim okolnostima, već unutrašnjim preobražajem.
U haotičnim ritmu života i neprekidnom trkom za spoljašnjim uspehom, unutrašnji mir i istinska radost postaju sve ređi i sve teže dostižni ideal. Ljudi pokušavaju da ih pronađu u putovanjima, karijeri, materijalnom blagostanju ili čak u površnim duhovnim praksama – ali osećaj praznine ne nestaje.
Pravoslavlje jasno pokazuje da je unutrašnji mir dar koji se zadobija ne spoljnim okolnostima, već unutrašnjim preobražajem. Sveti oci uče da je čista savest temelj duhovnog života – jer samo u čoveku koji se ne protivi istini, koji ne gazi Božije zapovesti, može se nastaniti blagodat Duha svetoga. A gde je Duh sveti, tu su i mir, radost, tišina, blagost.
Put nije lak, ali je siguran – kroz pokajanje, ispovest, trud u molitvi, iskreno opraštanje i spremnost da se živi skromno, nenametljivo i pošteno. Pravoslavlje ne traži spoljašnje savršenstvo, već čistoću srca. Ne poziva na idealnu spoljašnju formu, već na neprestano unutrašnje očišćenje.
Kada čovek živi u skladu sa onim što ispoveda, kada se ne stidi svetlosti i kada ne pristaje na tamne kompromise ni sa samim sobom – tada se srce umiruje. I u tom miru se rađa radost, ne ona površna i prolazna, već tiha, postojana, neobjašnjiva radost Božijeg prisustva u dubini čovekovog bića.
Starac Sevastijan Karagandinski je govorio da do mira i radosti u srcu nije teško stići.
"Potrebno je čuvati čistoću savesti i sticati srce neporočno. A od toga i naša dela, i postupci treba da budu u skladu sa zapovestima Hristovim, da ne bi rekli o nama: A još se hrišćanima nazivaju, mole se, a šta čine?“ Neophodno je čistotu i neporočnu savest čuvati, da se vrag, makar i najmanji, ne saživi sa nama, da nas savest ne ukorava za protekli život. Onda će biti mir i radost u srcu".
Sveto pismo nas iznova podseća da je Gospod onaj koji upravlja istorijom, narodima i životom svakog čoveka.
U pravoslavlju, čovek ne skriva svoju muku od Boga već je iznosi je pred njega.
Čovek želi da sve rešava odmah, da sve razume i kontroliše, a upravo tu nastaje prostor za zabrinutost i nemir.
Smirenje ne znači ponižavanje sebe, već sposobnost da čovek prizna svoje slabosti, bez potrebe da stalno dokazuje drugima koliko vredi.
Iako se projekat ne nalazi na manastirskom zemljištu, planirani kompleks otvorio je pitanje očuvanja ambijenta, pogleda i duhovnog doživljaja puta ka mestu gde počivaju mošti Svetog Vasilija Ostroškog.
U besedi za ponedeljak 9. sedmice po Duhovima, veliki srpski duhovnik govori o veri kao najčvršćem osloncu duše, koja se ne čuva bekstvom od iskušenja, već kroz stradanja postaje čvršća i snažnija u zajednici sa Hristom.
Ava Justin Popović je na Saboru Svetog arhangela Gavrila 1965. godine govorio o snazi molitve i pozvao vernike da u trenucima pada i velikih nevolja prizovu pomoć nebeskih zaštitnika.
Odakle potiče strah da će se dogoditi nešto loše ako se radi na praznik i šta je zapravo najvažnije tog dana prema učenju Crkve.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Posle dugog iščekivanja i brojnih iskušenja, supružnici su u svetinji pronašli utehu i nadu, a vest koju su ubrzo dobili zauvek im je promenila život.
U Hramu Svetog velikomučenika Georgija priređen je svečani doček ikone, dok se završava izgradnja kapele posvećene svetiteljki čiji životni podvig vere, molitve i ljubavi vekovima nadahnjuje vernike širom sveta.
Odakle potiče strah da će se dogoditi nešto loše ako se radi na praznik i šta je zapravo najvažnije tog dana prema učenju Crkve.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.