PREVEO I ŽENU U HRIŠĆANSTVO I DO SMRTI ŽIVELI KAO BRAT I SESTRA! Sutra su Sveti mučenici Hrisant i Darija i drugi s njima!
Darija je toliko bi istrajna u mukama, da su i neznabošci vikali: "Darija je boginja!"
Pravoslavlje jasno pokazuje da je unutrašnji mir dar koji se zadobija ne spoljnim okolnostima, već unutrašnjim preobražajem.
U haotičnim ritmu života i neprekidnom trkom za spoljašnjim uspehom, unutrašnji mir i istinska radost postaju sve ređi i sve teže dostižni ideal. Ljudi pokušavaju da ih pronađu u putovanjima, karijeri, materijalnom blagostanju ili čak u površnim duhovnim praksama – ali osećaj praznine ne nestaje.
Pravoslavlje jasno pokazuje da je unutrašnji mir dar koji se zadobija ne spoljnim okolnostima, već unutrašnjim preobražajem. Sveti oci uče da je čista savest temelj duhovnog života – jer samo u čoveku koji se ne protivi istini, koji ne gazi Božije zapovesti, može se nastaniti blagodat Duha svetoga. A gde je Duh sveti, tu su i mir, radost, tišina, blagost.
Put nije lak, ali je siguran – kroz pokajanje, ispovest, trud u molitvi, iskreno opraštanje i spremnost da se živi skromno, nenametljivo i pošteno. Pravoslavlje ne traži spoljašnje savršenstvo, već čistoću srca. Ne poziva na idealnu spoljašnju formu, već na neprestano unutrašnje očišćenje.
Kada čovek živi u skladu sa onim što ispoveda, kada se ne stidi svetlosti i kada ne pristaje na tamne kompromise ni sa samim sobom – tada se srce umiruje. I u tom miru se rađa radost, ne ona površna i prolazna, već tiha, postojana, neobjašnjiva radost Božijeg prisustva u dubini čovekovog bića.
Starac Sevastijan Karagandinski je govorio da do mira i radosti u srcu nije teško stići.
"Potrebno je čuvati čistoću savesti i sticati srce neporočno. A od toga i naša dela, i postupci treba da budu u skladu sa zapovestima Hristovim, da ne bi rekli o nama: A još se hrišćanima nazivaju, mole se, a šta čine?“ Neophodno je čistotu i neporočnu savest čuvati, da se vrag, makar i najmanji, ne saživi sa nama, da nas savest ne ukorava za protekli život. Onda će biti mir i radost u srcu".
Čovek koji se oslobađa suvišnih želja počinje jasnije da vidi ono što je zaista važno.
Duhovnici vekovima upozoravaju da čovek ne može imati istinski mir ukoliko u sebi nosi nemir prema drugima.
Kada se duša smiri pred Gospodom, utišaju se i nemiri koji potresaju čovekovo srce.
Dom nije samo mesto zajedničkog života, već mala crkva, prostor u kome se čovek uči ljubavi, praštanju i trpljenju.
Plamen sveće podseća na svetlost Hristovu koja obasjava čovekov put, ali i na unutrašnju težnju svakog čoveka da se očisti, uzdigne i približi Bogu.
Kakvi ćemo postati, zavisi isključivo od okruženja u kojem smo odrasli odnosno od porodice.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
U besedi za utorak 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz trenutak Getsimanije u kojem Isus bira stradanje umesto odbrane, otkrivajući veličinu ljubavi i milosti Božje.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Kirila Jerusalimskog po starom i Svetog Ipatija po novom kalendaru. Katolici slave Svetog proroka Amosa, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Svakodnevni nemir i neispunjene želje često nas zbunjuju, ali pouka blaženopočivšeg patrijarha govori kako čekanje može biti put ka većim blagoslovima.
Jedna činija, buket bosiljka i svetlost sveće – jednostavne stvari otkrivaju duboku duhovnu snagu koju donosi vaskršnja vodica.