ŽIVOT TI JE PUN NEMIRA? OVO JE RAZLOG KOJI NIKO NE ŽELI DA ČUJE: Otac Tadej otkriva kako pobediti svako zlo bez borbe
Brige nas razaraju iznutra, a jedan od najvećih srpskih duhovnika 20. veka govorio je da je rešenje jednostavnije nego što mislimo.
Bog svakome daje ono što mu je potrebno i što je za njega najbolje.
Ljudi su danas sve više zabrinuti. Nema više unutrašnjeg mira, nema spokojstva. Sve je više tenzije, nervoze, nezadovoljstva. Svako vuče neki teret, često bez pravog razloga. Život se pretvara u trku i upoređivanje. Gleda se kako drugi žive, šta rade, koliko imaju, pa se iz toga crpe brige koje ne pripadaju nikome, a najmanje onome ko ih nosi.
U tom haosu, malo ko se seti da zastane. Da pusti. Da se osloni na Boga. Jer Bog ne ostavlja. On daje tačno ono što je potrebno. Ne uvek ono što čovek hoće, već ono što mu je najbolje. Čovek toga često nije svestan, pa sam sebi pravi pakao, iako mu je mir već dat – samo ga je zaboravio.
Najveća slabost današnjeg čoveka je što pokušava sve da reši sam. I dok nosi sve na svojim leđima, zaboravlja da postoje ruke koje su jače i sigurnije. U tom zaboravu, rađa se nemir. A tamo gde nema vere, nema ni mira.
Treba se vratiti jednostavnosti. Osloniti se na Boga. Ne opterećivati se drugima. Ne gledati tuđe živote kao meru. Svako ima svoj put. Svako ima svoj teret. U tome leži mir. Sve ostalo je trošenje života na pogrešne stvari.
Na to je ukazao i starac Tadej u jednoj svojoj misli.
"Nama je Gospod sve darivao i na nama je da budemo dobri. Ukoliko mi obraćamo pažnju na negativne osobine pojedinih ljudi u našoj okolini, nikad ne možemo imati mira i spokoja"!
Brige nas razaraju iznutra, a jedan od najvećih srpskih duhovnika 20. veka govorio je da je rešenje jednostavnije nego što mislimo.
Pravoslavni hrišćanin je pozvan da neprestano radi na sebi - ne da bi bio bolji od drugih, već da bi bio bliži onome što je čovečno i božansko u njemu.
Sveti Jovan Lestvičnik je o požudi govorio kao o obmanjivačici čula, poroku koji ne priznaje granice, požaru koji se raspiruje dodirima, pogledima, mirisima i rečima.
I među verujućima se događa prekid trudnoće, a tada ostaje teško pitanje koje ne prestaje da progoni roditelje – gde odlaze nevine duše? Protojerej Aleksandar Ermulin govori o složenosti ovog pitanja i Božjem promislu.
Sveto pismo nas iznova podseća da je Gospod onaj koji upravlja istorijom, narodima i životom svakog čoveka.
Savremni čovek brine po ceo dan, a razloga za to nema.
U svojoj knjizi o unutrašnjem miru otac Simeon Kragiopulos ne nudi utehu, već put do slobode od nevidljivog pritiska koji vlada životom modernog čoveka.
Savremeni čovek očajnički traži mir u tehnikama savremenog sveta, ali pravi odgovor na unutrašnji nemir, tvrdi iguman manastira Podmaine, nalazi se u povratku ritmu Crkve – tamo gde srce konačno pronalazi istinski smisao i spasenje.
Autori pisma traže da poglavar Carigradske patrijaršije otkaže posetu Rilskom manastiru, navodeći primedbe na ekumenizam, Ukrajinu i međureligijski dijalog.
U besedi za sredu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto su Hristove reči izazvale tako burnu reakciju.
Jedna kratka pouka velikog duhovnika i pustinjaka govori o tri misli koje lako mogu da zaokupe čoveka i zbog kojih zaboravlja da ceni ono što već ima.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.