ŽIVOT TI JE PUN NEMIRA? OVO JE RAZLOG KOJI NIKO NE ŽELI DA ČUJE: Otac Tadej otkriva kako pobediti svako zlo bez borbe
Brige nas razaraju iznutra, a jedan od najvećih srpskih duhovnika 20. veka govorio je da je rešenje jednostavnije nego što mislimo.
Bog svakome daje ono što mu je potrebno i što je za njega najbolje.
Ljudi su danas sve više zabrinuti. Nema više unutrašnjeg mira, nema spokojstva. Sve je više tenzije, nervoze, nezadovoljstva. Svako vuče neki teret, često bez pravog razloga. Život se pretvara u trku i upoređivanje. Gleda se kako drugi žive, šta rade, koliko imaju, pa se iz toga crpe brige koje ne pripadaju nikome, a najmanje onome ko ih nosi.
U tom haosu, malo ko se seti da zastane. Da pusti. Da se osloni na Boga. Jer Bog ne ostavlja. On daje tačno ono što je potrebno. Ne uvek ono što čovek hoće, već ono što mu je najbolje. Čovek toga često nije svestan, pa sam sebi pravi pakao, iako mu je mir već dat – samo ga je zaboravio.
Najveća slabost današnjeg čoveka je što pokušava sve da reši sam. I dok nosi sve na svojim leđima, zaboravlja da postoje ruke koje su jače i sigurnije. U tom zaboravu, rađa se nemir. A tamo gde nema vere, nema ni mira.
Treba se vratiti jednostavnosti. Osloniti se na Boga. Ne opterećivati se drugima. Ne gledati tuđe živote kao meru. Svako ima svoj put. Svako ima svoj teret. U tome leži mir. Sve ostalo je trošenje života na pogrešne stvari.
Na to je ukazao i starac Tadej u jednoj svojoj misli.
"Nama je Gospod sve darivao i na nama je da budemo dobri. Ukoliko mi obraćamo pažnju na negativne osobine pojedinih ljudi u našoj okolini, nikad ne možemo imati mira i spokoja"!
Brige nas razaraju iznutra, a jedan od najvećih srpskih duhovnika 20. veka govorio je da je rešenje jednostavnije nego što mislimo.
Pravoslavni hrišćanin je pozvan da neprestano radi na sebi - ne da bi bio bolji od drugih, već da bi bio bliži onome što je čovečno i božansko u njemu.
Sveti Jovan Lestvičnik je o požudi govorio kao o obmanjivačici čula, poroku koji ne priznaje granice, požaru koji se raspiruje dodirima, pogledima, mirisima i rečima.
I među verujućima se događa prekid trudnoće, a tada ostaje teško pitanje koje ne prestaje da progoni roditelje – gde odlaze nevine duše? Protojerej Aleksandar Ermulin govori o složenosti ovog pitanja i Božjem promislu.
Život u skladu sa savešću ne predstavlja pokoravanje strahu od kazne, već brigu za sopstveno unutrašnje zdravlje i celovitost.
Srce, u pravoslavnom shvatanju, nije samo sedište emocija, već središte cele ličnosti.
Pravoslavna duhovnost, odavno ukazuje da čovek nije samo telo i psiha, već i duša, i da su sve tri dimenzije neraskidivo povezane.
Čovek koji se oslobađa suvišnih želja počinje jasnije da vidi ono što je zaista važno.
U pravoslavnoj tradiciji, post je vekovima čuvan kao dragoceno sredstvo očišćenja.
Mnogi veruju da se ovim rečima zapravo priziva spokoj za telo koje se vraća zemlji, iz koje je i postalo, ali to nije tako.
U besedi za sredu 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na čudesno javljanje koje je ujedinilo hrišćane i nevernike pred Julijanom Odstupnikom.
Umesto da se fokusiramo na trenutke užitka, prava snaga zajedničkog života leži u nečem drugom - svakodnevnom trudu koji gradi istinsku radost.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Umesto da se fokusiramo na trenutke užitka, prava snaga zajedničkog života leži u nečem drugom - svakodnevnom trudu koji gradi istinsku radost.
Darija je toliko bi istrajna u mukama, da su i neznabošci vikali: "Darija je boginja!"
Spoljna obaveštajna služba Rusije saopštava da patrijarh carigradski pokušava da utiče na izbor naslednika upokojenog patrijarha gruzijskog.