ŽIVOT TI JE PUN NEMIRA? OVO JE RAZLOG KOJI NIKO NE ŽELI DA ČUJE: Otac Tadej otkriva kako pobediti svako zlo bez borbe
Brige nas razaraju iznutra, a jedan od najvećih srpskih duhovnika 20. veka govorio je da je rešenje jednostavnije nego što mislimo.
Bog svakome daje ono što mu je potrebno i što je za njega najbolje.
Ljudi su danas sve više zabrinuti. Nema više unutrašnjeg mira, nema spokojstva. Sve je više tenzije, nervoze, nezadovoljstva. Svako vuče neki teret, često bez pravog razloga. Život se pretvara u trku i upoređivanje. Gleda se kako drugi žive, šta rade, koliko imaju, pa se iz toga crpe brige koje ne pripadaju nikome, a najmanje onome ko ih nosi.
U tom haosu, malo ko se seti da zastane. Da pusti. Da se osloni na Boga. Jer Bog ne ostavlja. On daje tačno ono što je potrebno. Ne uvek ono što čovek hoće, već ono što mu je najbolje. Čovek toga često nije svestan, pa sam sebi pravi pakao, iako mu je mir već dat – samo ga je zaboravio.
Najveća slabost današnjeg čoveka je što pokušava sve da reši sam. I dok nosi sve na svojim leđima, zaboravlja da postoje ruke koje su jače i sigurnije. U tom zaboravu, rađa se nemir. A tamo gde nema vere, nema ni mira.
Treba se vratiti jednostavnosti. Osloniti se na Boga. Ne opterećivati se drugima. Ne gledati tuđe živote kao meru. Svako ima svoj put. Svako ima svoj teret. U tome leži mir. Sve ostalo je trošenje života na pogrešne stvari.
Na to je ukazao i starac Tadej u jednoj svojoj misli.
"Nama je Gospod sve darivao i na nama je da budemo dobri. Ukoliko mi obraćamo pažnju na negativne osobine pojedinih ljudi u našoj okolini, nikad ne možemo imati mira i spokoja"!
Brige nas razaraju iznutra, a jedan od najvećih srpskih duhovnika 20. veka govorio je da je rešenje jednostavnije nego što mislimo.
Pravoslavni hrišćanin je pozvan da neprestano radi na sebi - ne da bi bio bolji od drugih, već da bi bio bliži onome što je čovečno i božansko u njemu.
Sveti Jovan Lestvičnik je o požudi govorio kao o obmanjivačici čula, poroku koji ne priznaje granice, požaru koji se raspiruje dodirima, pogledima, mirisima i rečima.
I među verujućima se događa prekid trudnoće, a tada ostaje teško pitanje koje ne prestaje da progoni roditelje – gde odlaze nevine duše? Protojerej Aleksandar Ermulin govori o složenosti ovog pitanja i Božjem promislu.
Čovek želi da sve rešava odmah, da sve razume i kontroliše, a upravo tu nastaje prostor za zabrinutost i nemir.
Život u skladu sa savešću ne predstavlja pokoravanje strahu od kazne, već brigu za sopstveno unutrašnje zdravlje i celovitost.
Srce, u pravoslavnom shvatanju, nije samo sedište emocija, već središte cele ličnosti.
Pravoslavna duhovnost, odavno ukazuje da čovek nije samo telo i psiha, već i duša, i da su sve tri dimenzije neraskidivo povezane.
Veliki svetitelj pravoslavlja upozoravao je da ljutnja ne povređuje samo druge ljude, već zarobljava i onoga koji joj se prepusti, a u njegovim rečima nalazi se put ka smirenju i duhovnoj slobodi.
Vekovima ljudi odlaze na posebna mesta tražeći utehu, zdravlje i pomoć, ali Crkva jasno govori šta osvećena voda zaista jeste, zašto joj vernici prilaze sa poštovanjem i gde se nalazi granica između vere i praznoverja.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Savremni čovek brine po ceo dan, a razloga za to nema.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Savremni čovek brine po ceo dan, a razloga za to nema.
Ovaj predlog iz posne kuhinje pokazuje da od prirodnih sastojaka može nastati hranljiv obrok, prilagođen danima posta na vodi.