OVI LJUDI NIKAD NEMAJU NI MIRA NI SPOKOJA! Starac Tadej objasnio kako čovek sebi pravi pakao od života!
Bog svakome daje ono što mu je potrebno i što je za njega najbolje.
Život u skladu sa savešću ne predstavlja pokoravanje strahu od kazne, već brigu za sopstveno unutrašnje zdravlje i celovitost.
U pravoslavnoj tradiciji razumevanje čoveka ne završava se na onome što je vidljivo. Iza tela, koje podleže vremenu i prolaznosti, nalazi se duša - unutrašnje jezgro ličnosti i temelj njenog postojanja.
Ona se ne doživljava kao apstraktna ideja, već kao stvarna i živa dimenzija čoveka, kroz koju se oblikuju misli, odluke i osećanja, ali i odnos prema Bogu.
Za razliku od materijalnog sveta, duša je okrenuta večnosti. Smatra se darom Stvoritelja i nosiocem čovekovog identiteta, onim što daje smisao njegovim postupcima i životnom putu. U tom duhovnom prostoru rađa se i savest - unutrašnji orijentir koji pomaže čoveku da razlikuje dobro od zla.
Pravoslavna misao savest često opisuje kao tihi, ali postojani glas koji upozorava, ohrabruje i usmerava. Ona ne deluje silom, već pozivom na odgovornost.
Život u skladu sa savešću ne predstavlja pokoravanje strahu od kazne, već brigu za sopstveno unutrašnje zdravlje i celovitost.
Kada se taj glas zanemari, posledice se ne ogledaju samo u spoljašnjim postupcima. Odluke koje su u suprotnosti sa savešću ostavljaju dubok trag u čoveku, stvarajući nemir, osećaj praznine ili udaljenosti od sopstvenog bića.
Iako te rane nisu vidljive, one mogu biti teže od telesnih jer pogađaju samu srž ličnosti.
Zbog toga pravoslavna duhovnost veliku pažnju posvećuje unutrašnjem životu. Molitva, post i ispovest ne posmatraju se kao puki obredi, već kao putevi obnove i isceljenja. Njihov cilj je povratak unutrašnjeg mira i ponovno usklađivanje čoveka s onim što je dobro i istinito, kako kaže Sveti Tihon Zadonski:
- Izbegavaj da radiš ono što ti savest brani, da ne bi, povređujući svoju savest, povredio svoju dušu.
Bog svakome daje ono što mu je potrebno i što je za njega najbolje.
Pravoslavlje jasno pokazuje da je unutrašnji mir dar koji se zadobija ne spoljnim okolnostima, već unutrašnjim preobražajem.
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
Srce, u pravoslavnom shvatanju, nije samo sedište emocija, već središte cele ličnosti.
Za razliku od tela, koje je prolazno, duša je besmrtna, stvorena od Boga i upućena na večnost.
Čovek želi da sve rešava odmah, da sve razume i kontroliše, a upravo tu nastaje prostor za zabrinutost i nemir.
Jevanđeljska poruka otkriva šta čovek zaista može da izgubi dok juri za prolaznim stvarima, a snažna pouka iz svakodnevnog života upozorava koliko odlaganje duhovnog buđenja može biti kobno.
U pravoslavlju se greh ne posmatra samo kao prekršaj Božjeg zakona, već i kao rana u odnosu.
U razgovoru povodom Vidovdana, arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski govori o hristolikoj žrtvi kosovskih junaka, zavetu koji je oblikovao Crnu Goru i odgovornosti vernika prema drugima.
Probajte oslić u majonezu po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte molitvu za zaštitu od đavola i pouku Svetog vladike Nikolaja Velimirovića.
Podvižnik sa Svete Gore objašnjava da se prava vera prepoznaje po smirenju, strpljenju i ljubavi upravo onda kada naiđu iskušenja.
U pravoslavlju, čovek ne skriva svoju muku od Boga već je iznosi je pred njega.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Raketa američkog PVO sistema "patriot" pogodila je kompleks Kijevsko-pečerske lavre, tvrdi Ministarstvo odbrane Rusije.
Pravoslavni vernici čvrsto veruju da mošti svetaca u Kijevsko-pečerskoj lavri imaju snažno isceljujuće dejstvo.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Spoj pržene ribe, paradajza, paprike i belog vina krije se u receptu iz "Pravoslavnog posnog kuvara" Nade Marković.
U besedi za subotu 4. sedmice po Duhovima, Sveti Vladika Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na razliku između prolazne slave i one koja dolazi od Boga.