OVI LJUDI NIKAD NEMAJU NI MIRA NI SPOKOJA! Starac Tadej objasnio kako čovek sebi pravi pakao od života!
Bog svakome daje ono što mu je potrebno i što je za njega najbolje.
Život u skladu sa savešću ne predstavlja pokoravanje strahu od kazne, već brigu za sopstveno unutrašnje zdravlje i celovitost.
U pravoslavnoj tradiciji razumevanje čoveka ne završava se na onome što je vidljivo. Iza tela, koje podleže vremenu i prolaznosti, nalazi se duša - unutrašnje jezgro ličnosti i temelj njenog postojanja.
Ona se ne doživljava kao apstraktna ideja, već kao stvarna i živa dimenzija čoveka, kroz koju se oblikuju misli, odluke i osećanja, ali i odnos prema Bogu.
Za razliku od materijalnog sveta, duša je okrenuta večnosti. Smatra se darom Stvoritelja i nosiocem čovekovog identiteta, onim što daje smisao njegovim postupcima i životnom putu. U tom duhovnom prostoru rađa se i savest - unutrašnji orijentir koji pomaže čoveku da razlikuje dobro od zla.
Pravoslavna misao savest često opisuje kao tihi, ali postojani glas koji upozorava, ohrabruje i usmerava. Ona ne deluje silom, već pozivom na odgovornost.
Život u skladu sa savešću ne predstavlja pokoravanje strahu od kazne, već brigu za sopstveno unutrašnje zdravlje i celovitost.
Kada se taj glas zanemari, posledice se ne ogledaju samo u spoljašnjim postupcima. Odluke koje su u suprotnosti sa savešću ostavljaju dubok trag u čoveku, stvarajući nemir, osećaj praznine ili udaljenosti od sopstvenog bića.
Iako te rane nisu vidljive, one mogu biti teže od telesnih jer pogađaju samu srž ličnosti.
Zbog toga pravoslavna duhovnost veliku pažnju posvećuje unutrašnjem životu. Molitva, post i ispovest ne posmatraju se kao puki obredi, već kao putevi obnove i isceljenja. Njihov cilj je povratak unutrašnjeg mira i ponovno usklađivanje čoveka s onim što je dobro i istinito, kako kaže Sveti Tihon Zadonski:
- Izbegavaj da radiš ono što ti savest brani, da ne bi, povređujući svoju savest, povredio svoju dušu.
Bog svakome daje ono što mu je potrebno i što je za njega najbolje.
Pravoslavlje jasno pokazuje da je unutrašnji mir dar koji se zadobija ne spoljnim okolnostima, već unutrašnjim preobražajem.
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
Srce, u pravoslavnom shvatanju, nije samo sedište emocija, već središte cele ličnosti.
Za razliku od tela, koje je prolazno, duša je besmrtna, stvorena od Boga i upućena na večnost.
Sveti oci su često upozoravali da najveća opasnost za čoveka nije neznanje o veri, već navika da se vera živi samo spolja, dok srce ostaje nepromenjeno.
Sveto pismo nas iznova podseća da je Gospod onaj koji upravlja istorijom, narodima i životom svakog čoveka.
Savremni čovek brine po ceo dan, a razloga za to nema.
Običaje treba poštovati, ali ne treba od njih praviti merilo ljubavi i vernosti prema upokojenom, istakao je otac Dejan.
U besedi za sredu 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da će nestati zemlja i dela na njoj, ali ne i odgovornost čoveka pred Bogom.
Svetogorski starac objašnjava šta se događa u čoveku kada se smiri, zadobije blagodat Božiju i prestane da dozvoljava brigama da mu zavladaju dušom.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Njihov život bio je ispunjen propovedanjem, služenjem Crkvi, stradanjem i podnošenjem različitih iskušenja.
Ova starinska poslastica sa šljivama i bademima nosi ime Mihajla Pupina, kome je, prema predanju, upravo ona bila omiljena.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.