OVI LJUDI NIKAD NEMAJU NI MIRA NI SPOKOJA! Starac Tadej objasnio kako čovek sebi pravi pakao od života!
Bog svakome daje ono što mu je potrebno i što je za njega najbolje.
Život u skladu sa savešću ne predstavlja pokoravanje strahu od kazne, već brigu za sopstveno unutrašnje zdravlje i celovitost.
U pravoslavnoj tradiciji razumevanje čoveka ne završava se na onome što je vidljivo. Iza tela, koje podleže vremenu i prolaznosti, nalazi se duša - unutrašnje jezgro ličnosti i temelj njenog postojanja.
Ona se ne doživljava kao apstraktna ideja, već kao stvarna i živa dimenzija čoveka, kroz koju se oblikuju misli, odluke i osećanja, ali i odnos prema Bogu.
Za razliku od materijalnog sveta, duša je okrenuta večnosti. Smatra se darom Stvoritelja i nosiocem čovekovog identiteta, onim što daje smisao njegovim postupcima i životnom putu. U tom duhovnom prostoru rađa se i savest - unutrašnji orijentir koji pomaže čoveku da razlikuje dobro od zla.
Pravoslavna misao savest često opisuje kao tihi, ali postojani glas koji upozorava, ohrabruje i usmerava. Ona ne deluje silom, već pozivom na odgovornost.
Život u skladu sa savešću ne predstavlja pokoravanje strahu od kazne, već brigu za sopstveno unutrašnje zdravlje i celovitost.
Kada se taj glas zanemari, posledice se ne ogledaju samo u spoljašnjim postupcima. Odluke koje su u suprotnosti sa savešću ostavljaju dubok trag u čoveku, stvarajući nemir, osećaj praznine ili udaljenosti od sopstvenog bića.
Iako te rane nisu vidljive, one mogu biti teže od telesnih jer pogađaju samu srž ličnosti.
Zbog toga pravoslavna duhovnost veliku pažnju posvećuje unutrašnjem životu. Molitva, post i ispovest ne posmatraju se kao puki obredi, već kao putevi obnove i isceljenja. Njihov cilj je povratak unutrašnjeg mira i ponovno usklađivanje čoveka s onim što je dobro i istinito, kako kaže Sveti Tihon Zadonski:
- Izbegavaj da radiš ono što ti savest brani, da ne bi, povređujući svoju savest, povredio svoju dušu.
Bog svakome daje ono što mu je potrebno i što je za njega najbolje.
Pravoslavlje jasno pokazuje da je unutrašnji mir dar koji se zadobija ne spoljnim okolnostima, već unutrašnjim preobražajem.
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
Srce, u pravoslavnom shvatanju, nije samo sedište emocija, već središte cele ličnosti.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Ukupan fond stipendija iznosi 40.000.000,00 dinara.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Za razliku od tela, koje je prolazno, duša je besmrtna, stvorena od Boga i upućena na večnost.
Najveća zabluda savremenog sveta jeste sigurnost u "novo sutra".
Sveti oci su često upozoravali da najveća opasnost za čoveka nije neznanje o veri, već navika da se vera živi samo spolja, dok srce ostaje nepromenjeno.
Sveto pismo nas iznova podseća da je Gospod onaj koji upravlja istorijom, narodima i životom svakog čoveka.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.