OVI LJUDI NIKAD NEMAJU NI MIRA NI SPOKOJA! Starac Tadej objasnio kako čovek sebi pravi pakao od života!
Bog svakome daje ono što mu je potrebno i što je za njega najbolje.
Život u skladu sa savešću ne predstavlja pokoravanje strahu od kazne, već brigu za sopstveno unutrašnje zdravlje i celovitost.
U pravoslavnoj tradiciji razumevanje čoveka ne završava se na onome što je vidljivo. Iza tela, koje podleže vremenu i prolaznosti, nalazi se duša - unutrašnje jezgro ličnosti i temelj njenog postojanja.
Ona se ne doživljava kao apstraktna ideja, već kao stvarna i živa dimenzija čoveka, kroz koju se oblikuju misli, odluke i osećanja, ali i odnos prema Bogu.
Za razliku od materijalnog sveta, duša je okrenuta večnosti. Smatra se darom Stvoritelja i nosiocem čovekovog identiteta, onim što daje smisao njegovim postupcima i životnom putu. U tom duhovnom prostoru rađa se i savest - unutrašnji orijentir koji pomaže čoveku da razlikuje dobro od zla.
Pravoslavna misao savest često opisuje kao tihi, ali postojani glas koji upozorava, ohrabruje i usmerava. Ona ne deluje silom, već pozivom na odgovornost.
Život u skladu sa savešću ne predstavlja pokoravanje strahu od kazne, već brigu za sopstveno unutrašnje zdravlje i celovitost.
Kada se taj glas zanemari, posledice se ne ogledaju samo u spoljašnjim postupcima. Odluke koje su u suprotnosti sa savešću ostavljaju dubok trag u čoveku, stvarajući nemir, osećaj praznine ili udaljenosti od sopstvenog bića.
Iako te rane nisu vidljive, one mogu biti teže od telesnih jer pogađaju samu srž ličnosti.
Zbog toga pravoslavna duhovnost veliku pažnju posvećuje unutrašnjem životu. Molitva, post i ispovest ne posmatraju se kao puki obredi, već kao putevi obnove i isceljenja. Njihov cilj je povratak unutrašnjeg mira i ponovno usklađivanje čoveka s onim što je dobro i istinito, kako kaže Sveti Tihon Zadonski:
- Izbegavaj da radiš ono što ti savest brani, da ne bi, povređujući svoju savest, povredio svoju dušu.
Bog svakome daje ono što mu je potrebno i što je za njega najbolje.
Pravoslavlje jasno pokazuje da je unutrašnji mir dar koji se zadobija ne spoljnim okolnostima, već unutrašnjim preobražajem.
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
Srce, u pravoslavnom shvatanju, nije samo sedište emocija, već središte cele ličnosti.
Za razliku od tela, koje je prolazno, duša je besmrtna, stvorena od Boga i upućena na večnost.
Jevanđeljska poruka otkriva šta čovek zaista može da izgubi dok juri za prolaznim stvarima, a snažna pouka iz svakodnevnog života upozorava koliko odlaganje duhovnog buđenja može biti kobno.
U pravoslavlju se greh ne posmatra samo kao prekršaj Božjeg zakona, već i kao rana u odnosu.
Tokom Svete tajne jeleosvećenja vernici su čuli snažne reči sveštenika Dragana Stanišića o zdravlju, o snazi koja se ne meri lekovima i o duši bez koje čovek ne može da opstane.
Ava Justin Popović govorio je o strahu, očajanju i trenucima kada čovek pomisli da više nema snage da ustane, ali i o pomoći koja, prema pravoslavnom učenju, nikada ne izostaje onome ko je prizove.
Priča o ovom pravilu vodi od starozavetnih korena i antičkih shvatanja ženske uloge, preko reči apostola Pavla u Korintu, do savremenih različitih praksi u pravoslavlju.
Profesor Bogoslovskog fakulteta u Foči otkriva kako tehnologija utiče na veru i ponašanje ljudi, zašto mreže mogu biti i korisne i opasne i gde počinje trenutak kada digitalno potiskuje ono suštinsko u čoveku.
U besedi za četvrtak 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na razliku između onoga što prolazi i onoga što ostaje, otvarajući pitanje koje čovek retko postavlja sebi dok ne ostane bez svega.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Savu Stratilata po starom i Spomen pojave Časnog krsta u Jerusalimu po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Dujma Solinskog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedna duhovna poruka blaženopočivšeg grčkog mitropolita objašnjava kako se unutrašnji mir ne stiče pobedom u sukobu, već promenom pogleda na one koji nas povređuju.
Mitropolit Jovan služio je svetu liturgiju pred članovima dinastije Karađorđević, učenicima i vernicima.