NIKOME ĐAVO NE PRISTUPA TAKO LAKO KAO OVOJ VRSTI LJUDI! Ozbiljno upozorenje Svetog Tihona Zadonskog!
To stanje nije samo slabost, već prostor kroz koji ulazi čitava vojska drugih grehova.
Za razliku od tela, koje je prolazno, duša je besmrtna, stvorena od Boga i upućena na večnost.
U pravoslavnoj hrišćanskoj misli, duša se smatra nevidljivim, ali najdubljim i najvažnijim delom čoveka. Ona je nosilac identiteta, mesto gde se susreću um, volja i osećanja – duhovno središte kroz koje čovek komunicira sa Bogom.
Za razliku od tela, koje je prolazno, duša je besmrtna, stvorena od Boga i upućena na večnost.
Duša nije samo apstraktan pojam ili poetski izraz – ona je realnost koja nadilazi materijalno i dotiče ono što nazivamo savest, moralni osećaj dobra i zla.
U pravoslavlju, savest se često vidi kao glas Božji u čoveku, kao unutrašnje svetlo koje ga vodi kroz tamu iskušenja. Zato se čovek poziva da živi u skladu sa njom – ne zbog straha od kazne, već zbog brige za ono najdragocenije u sebi.
Kada se čovek oglušuje o taj unutrašnji glas, narušava ne samo svoju etičku čistotu, već ranjava i samu dušu. Svaka odluka koja ide protiv tog tihog, ali upornog glasa, ostavlja trag u duhovnom biću čoveka. Iako naizgled nevidljivo, to narušavanje može postati izvor dubokog unutrašnjeg nemira.
Zato pravoslavna duhovnost snažno naglašava čuvanje unutrašnjeg mira, post, molitvu i ispovest kao načine da se duša očisti i obnovi. Duša nije samo deo čoveka – ona jeste čovek. I njen mir, čistoća i usmerenost ka dobru, odražavaju istinsko dostojanstvo ljudske ličnosti.
Sveti Tihon Zadonski je u jednoj svojoj misli otkrio kako povređujemo svoju dušu.
"Izbegavaj da radiš ono što ti savest brani, da ne bi, povređujući svoju savest, povredio svoju dušu".
To stanje nije samo slabost, već prostor kroz koji ulazi čitava vojska drugih grehova.
Jelena Georgijevna, izdanak velikih dinastija, ostavila je plemićke titule i raskošne palate da bi pronašla unutrašnji mir, pokorivši se Božjoj volji kroz nevolje, porodične tragedije i neugaslu duhovnu žeđ u dalekoj zemlji.
Sve što pripada ovom svetu podležno je kvarenju i nestajanju, dok duhovna stvarnost ostaje trajna i istinska.
Borba protiv zla ne vodi se kroz odmazdu, već kroz molitvu, strpljenje i ljubav.
Život u skladu sa savešću ne predstavlja pokoravanje strahu od kazne, već brigu za sopstveno unutrašnje zdravlje i celovitost.
Sveti oci su često upozoravali da najveća opasnost za čoveka nije neznanje o veri, već navika da se vera živi samo spolja, dok srce ostaje nepromenjeno.
U pravoslavnom učenju stradanje nikada nije besmisleno.
Jevanđeljska poruka otkriva šta čovek zaista može da izgubi dok juri za prolaznim stvarima, a snažna pouka iz svakodnevnog života upozorava koliko odlaganje duhovnog buđenja može biti kobno.
U besedi za četvrtak 7. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto se najdublja ljubav prema Gospodu ne rađa iz onoga što oči vide, već iz srca otvorenog za Božije prisustvo.
Veliki svetitelj otkrio je zašto posledice preljube ne počinju tek kada istina izađe na videlo, već znatno ranije.
Kao mladić koji je izgubio veru, Nikolaj Vorobjov tražio je smisao u filozofiji i nauci, sve dok u trenutku očaja nije postavio Bogu pitanje na koje je, kako je svedočio, dobio odgovor.
Bugarska je vetom sprečila da patrijarh Kiril bude stavljen na listu sankcionisanih lica, uz obrazloženje da se politički sukobi ne smeju prenositi na verske institucije.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Iverska ikona na severu Rusije neprekidno mirotoči već četvrt veka, ali je to ostalo skriveno sve do upokojenja monahinje koja je čuvala ovu tajnu.
U hramu Svetog apostola Pavla u Tupelu vernici su prisustvovali radosnom događaju u kojem je više ljudi započelo novi život u pravoslavnoj veri.
Ovo lagano posno jelo na ulju priprema se od nekoliko sastojaka, a svojim blagim ukusom i mirisom podseća na recepte naših baka.
Sabrat manastira Toma Lazarević primio je monaški postrig i dobio ime Makarije, a svečani čin uoči Petrovdana okupio je brojne vernike u drevnoj ribničkoj svetinji.