NIKOME ĐAVO NE PRISTUPA TAKO LAKO KAO OVOJ VRSTI LJUDI! Ozbiljno upozorenje Svetog Tihona Zadonskog!
To stanje nije samo slabost, već prostor kroz koji ulazi čitava vojska drugih grehova.
Za razliku od tela, koje je prolazno, duša je besmrtna, stvorena od Boga i upućena na večnost.
U pravoslavnoj hrišćanskoj misli, duša se smatra nevidljivim, ali najdubljim i najvažnijim delom čoveka. Ona je nosilac identiteta, mesto gde se susreću um, volja i osećanja – duhovno središte kroz koje čovek komunicira sa Bogom.
Za razliku od tela, koje je prolazno, duša je besmrtna, stvorena od Boga i upućena na večnost.
Duša nije samo apstraktan pojam ili poetski izraz – ona je realnost koja nadilazi materijalno i dotiče ono što nazivamo savest, moralni osećaj dobra i zla.
U pravoslavlju, savest se često vidi kao glas Božji u čoveku, kao unutrašnje svetlo koje ga vodi kroz tamu iskušenja. Zato se čovek poziva da živi u skladu sa njom – ne zbog straha od kazne, već zbog brige za ono najdragocenije u sebi.
Kada se čovek oglušuje o taj unutrašnji glas, narušava ne samo svoju etičku čistotu, već ranjava i samu dušu. Svaka odluka koja ide protiv tog tihog, ali upornog glasa, ostavlja trag u duhovnom biću čoveka. Iako naizgled nevidljivo, to narušavanje može postati izvor dubokog unutrašnjeg nemira.
Zato pravoslavna duhovnost snažno naglašava čuvanje unutrašnjeg mira, post, molitvu i ispovest kao načine da se duša očisti i obnovi. Duša nije samo deo čoveka – ona jeste čovek. I njen mir, čistoća i usmerenost ka dobru, odražavaju istinsko dostojanstvo ljudske ličnosti.
Sveti Tihon Zadonski je u jednoj svojoj misli otkrio kako povređujemo svoju dušu.
"Izbegavaj da radiš ono što ti savest brani, da ne bi, povređujući svoju savest, povredio svoju dušu".
To stanje nije samo slabost, već prostor kroz koji ulazi čitava vojska drugih grehova.
Jelena Georgijevna, izdanak velikih dinastija, ostavila je plemićke titule i raskošne palate da bi pronašla unutrašnji mir, pokorivši se Božjoj volji kroz nevolje, porodične tragedije i neugaslu duhovnu žeđ u dalekoj zemlji.
Sve što pripada ovom svetu podležno je kvarenju i nestajanju, dok duhovna stvarnost ostaje trajna i istinska.
Borba protiv zla ne vodi se kroz odmazdu, već kroz molitvu, strpljenje i ljubav.
Život u skladu sa savešću ne predstavlja pokoravanje strahu od kazne, već brigu za sopstveno unutrašnje zdravlje i celovitost.
U pravoslavlju se greh ne posmatra samo kao prekršaj Božjeg zakona, već i kao rana u odnosu.
Tokom Svete tajne jeleosvećenja vernici su čuli snažne reči sveštenika Dragana Stanišića o zdravlju, o snazi koja se ne meri lekovima i o duši bez koje čovek ne može da opstane.
Čovek može sakriti svoje postupke od drugih, može se predstaviti drugačijim nego što jeste, ali ne može sakriti misli, želje i dela pred Bogom.
Zajednička vojna operacija Izraela i SAD protiv Irana dobila je kodno ime koje aludira na biblijskog praoca iz izraelskog kraljevskog roda.
Post i uzdržanje zato nisu tek spoljašnja pravila niti prolazne duhovne vežbe, već put ka očuvanju unutrašnje ravnoteže, trezvenosti i duševnog mira.
Sveštenik Miloš Zekanović objašnjava zašto strpljenje, molitva i iskrena ljubav ostaju ključni za zajednicu koja traje, dok statistika pokazuje da se sve više brakova završava razvodom.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za subotu 1. sedmice Velikog posta otkriva zbog čega položaj i znanje ne vode nužno ka veri i kako upravo smirenost postaje ključ za prepoznavanje Božje istine.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U trenutku očaja mislila je da je ostala sama, a onda je saznala da je patrijarh intervenisao kod Boga, a ne kod ljudi.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Onisima po starom i Prepodobnog Vasilija Ispovednika po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Romana, muslimani su u mesecu ramazana, dok u judaizmu nema velikog verskog praznika.
Pouka svetogorskog starca otkriva kako prepoznati lažnu tugu, kako je ne prihvatiti i otkriti snagu u pokajanju koje oslobađa i ispunjava život smislom.
Njega je lično krstio Sveti apostol Pavle.