NIKOME ĐAVO NE PRISTUPA TAKO LAKO KAO OVOJ VRSTI LJUDI! Ozbiljno upozorenje Svetog Tihona Zadonskog!
To stanje nije samo slabost, već prostor kroz koji ulazi čitava vojska drugih grehova.
Za razliku od tela, koje je prolazno, duša je besmrtna, stvorena od Boga i upućena na večnost.
U pravoslavnoj hrišćanskoj misli, duša se smatra nevidljivim, ali najdubljim i najvažnijim delom čoveka. Ona je nosilac identiteta, mesto gde se susreću um, volja i osećanja – duhovno središte kroz koje čovek komunicira sa Bogom.
Za razliku od tela, koje je prolazno, duša je besmrtna, stvorena od Boga i upućena na večnost.
Duša nije samo apstraktan pojam ili poetski izraz – ona je realnost koja nadilazi materijalno i dotiče ono što nazivamo savest, moralni osećaj dobra i zla.
U pravoslavlju, savest se često vidi kao glas Božji u čoveku, kao unutrašnje svetlo koje ga vodi kroz tamu iskušenja. Zato se čovek poziva da živi u skladu sa njom – ne zbog straha od kazne, već zbog brige za ono najdragocenije u sebi.
Kada se čovek oglušuje o taj unutrašnji glas, narušava ne samo svoju etičku čistotu, već ranjava i samu dušu. Svaka odluka koja ide protiv tog tihog, ali upornog glasa, ostavlja trag u duhovnom biću čoveka. Iako naizgled nevidljivo, to narušavanje može postati izvor dubokog unutrašnjeg nemira.
Zato pravoslavna duhovnost snažno naglašava čuvanje unutrašnjeg mira, post, molitvu i ispovest kao načine da se duša očisti i obnovi. Duša nije samo deo čoveka – ona jeste čovek. I njen mir, čistoća i usmerenost ka dobru, odražavaju istinsko dostojanstvo ljudske ličnosti.
Sveti Tihon Zadonski je u jednoj svojoj misli otkrio kako povređujemo svoju dušu.
"Izbegavaj da radiš ono što ti savest brani, da ne bi, povređujući svoju savest, povredio svoju dušu".
To stanje nije samo slabost, već prostor kroz koji ulazi čitava vojska drugih grehova.
Jelena Georgijevna, izdanak velikih dinastija, ostavila je plemićke titule i raskošne palate da bi pronašla unutrašnji mir, pokorivši se Božjoj volji kroz nevolje, porodične tragedije i neugaslu duhovnu žeđ u dalekoj zemlji.
Sve što pripada ovom svetu podležno je kvarenju i nestajanju, dok duhovna stvarnost ostaje trajna i istinska.
Borba protiv zla ne vodi se kroz odmazdu, već kroz molitvu, strpljenje i ljubav.
Život u skladu sa savešću ne predstavlja pokoravanje strahu od kazne, već brigu za sopstveno unutrašnje zdravlje i celovitost.
Najveća zabluda savremenog sveta jeste sigurnost u "novo sutra".
Sveti oci su često upozoravali da najveća opasnost za čoveka nije neznanje o veri, već navika da se vera živi samo spolja, dok srce ostaje nepromenjeno.
U pravoslavnom učenju stradanje nikada nije besmisleno.
Veliki ruski podvižnik govorio je o značaju obraćanja Presvetoj Bogorodici u trenucima straha, nemira i životnih iskušenja.
U besedi za sredu 20. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava kako loša pomisao prerasta u greh, a loš primer može da odvede i druge na stranputicu.
Pravoslavni podvižnik objašnjava zašto je važno prepoznati sopstvene slabosti, osloboditi se potrebe da uvek budemo u pravu i kroz smirenje se otvoriti za Božju blagodat.
Pravoslavna vera nije spojiva sa sujeverjem.
Obeležamo praznik posvećen čudesnom javljanju Majke Božje u carigradskoj crkvi Vlaherni.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Pravoslavna vera poziva čoveka da se ne predaje očajanju i strahu zbog porodične prošlosti, već da svoj život usmerava prema Bogu.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Iz Pres-službe Svete Stolice najavljeno je novo obaveštenje o oporavku poglavara Rimokatoličke crkve, koji se nalazi pod lekarskim nadzorom u rimskoj bolnici Đemeli.
U besedi za sredu 20. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava kako loša pomisao prerasta u greh, a loš primer može da odvede i druge na stranputicu.
Pravoslavni podvižnik objašnjava zašto je važno prepoznati sopstvene slabosti, osloboditi se potrebe da uvek budemo u pravu i kroz smirenje se otvoriti za Božju blagodat.