Vernici, arhijereji, profesori i đaci okupili su se u crkvi Svetog Save kako bi zajedno proslavili četvrt veka škole koja oblikuje buduće pastire Hristove, uz poruke o veri, životu i službi Dobrog Pastira.
U kragujevačkom naselju Aerodrom, svetlost sveća polako se preliva preko ikona u crkvi Svetog Save, dok miris tamjana ispunjava prostor. Mnoštvo vernika iz Šumadije sabralo se u hramu pored Bogoslovije Svetog Jovana Zlatousta kako bi zajedno sa patrijarhom srpskim Porfirijem proslavili 25. godišnjicu osnivanja škole koja već četvrt veka obrazuje buduće pastire Hristove.
Velelepni hram bio je ispunjen ne samo vernicima, već i arhijerejima, profesorima i đacima. U tišini koja je prethodila liturgiji osećala se težina i radost istorije – put od skromnih početaka do danas, kada se ova Bogoslovija izdvojila kao samostalno i priznato duhovno učilište.
Foto: SPC
Doček partijarha srpskog u porti hrama
Od prvih časova u Grošnici do samostalnog učilišta
Na inicijativu blažene uspomene Episkopa šumadijskog Save, Sveti Arhijerejski Sabor odobrio je početak rada nove bogoslovske škole u Kragujevcu 1997. godine, kao odeljenje beogradske Bogoslovije Svetog Save. Za prorektora je postavljen tada protođakon dr Dragan Protić, a prvi časovi održavani su u prostorijama Zadružnog doma u Grošnici.
– Dom je delimično bio prilagođen potrebama škole, ali je svima bilo jasno da takva ustanova ne može dugo ostati u tom prostoru – navodi se u istorijatu Bogoslovije. Istovremeno, počelo je zidanje nove zgrade pored crkve Svetog Save u naselju Aerodrom.
Do vanrednog zasedanja Sabora 2000. godine škola je radila kao odeljenje. Tada je doneta odluka da preraste u samostalnu Bogosloviju i da nosi ime Svetog Jovana Zlatousta. Svečano proglašenje obavljeno je na praznik tog velikog vaseljenskog učitelja, 26. novembra 2000. godine.
Foto: SPC
Liturgija u hramu Svetog Save u Kragujevcu
Prva arhijerejska liturgija vladike Jovana
Nova zgrada sa pet spratova, školskom kapelom i internatom prostirala se na oko 3000 m² i bila je spremna za nastavu septembra 2001. godine, samo dva meseca nakon upokojenja episkopa Save, koji nije dočekao da blagoslovi rad u novom prostoru. O izgradnji je od prvog dana brinuo protojerej-stavrofor Milan Borota, a sredstva su prikupljena uglavnom prilozima hrišćana iz Amerike i Kanade. Osvećenje škole i kapele obavio je tadašnji administrator Eparhije šumadijske, Episkop zvorničko-tuzlanski Vasilije.
U septembru 2002. godine ustoličenje novog, trećeg episkopa, danas mitropolita šumadijskog Jovana, bilo je znak duhovnog kontinuiteta – već sutradan vladika Jovan služio je svetu Liturgiju u Bogosloviji za početak nove školske godine. Od tada rektor Bogoslovije prof. dr Zoran Krstić, profesori i đaci osećali su neprekidnu očinsku brigu mitropolita Jovana prema ovoj školi.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije sa arhijerejima Srpske pravoslavne crkve
Dobri pastir i služba Hristu
Tokom svete liturgije pročitan je odlomak iz Jevanđelja po Jovanu, priča o Dobrom Pastiru, koju je Svetejši Patrijarh tumačio prisutnima:
– U jevanđeljima Gospod često, kada se obraća onima koji ga prate i onima koji ga slušaju, proiznosi reči u slikama, govori u metaforama da bi dočarao i opisao tajnu Carstva Nebeskog… Pastir poznaje svoju pastvu i ne pravi razlike među članovima svog stada, raduje se sa svojim stadom, ali istovremeno i sastradava kada stado strada. Čitavog sebe daje za svaku svoju ovcu, a naročito je tužan kada se desi da se neka ovca izgubi…
Patrijarh je podsetio sveštenike i buduće sveštenike na njihovu odgovornost: služiti Bogu kroz služenje narodu, ne tražeći ni društveni, ni politički, ni bilo kakav drugi značaj, već čvrsto držeći Hristovu reč kao merilo svog života i službe.
– Ova škola ne nosi uzalud ime Svetog Jovana Zlatousta, koji je veliki učitelj i otac Crkve… On je primer za ugled – naglasio je Patrijarh, dodajući da vera i život moraju biti dve strane iste stvarnosti: – Onako kako verujemo, tako i živimo. Verujmo onako kako je verovao Sveti Jovan Zlatousti – pravoslavno.
Na kraju Liturgije obavljen je svečani čin blagosiljanja slavskih prinosa, kada je Patrijarh prelomio slavski kolač zajedno sa rektorom i đacima, očinski poučivši ih o veri i životu.
Sasluživali su mitropoliti, episkopi i arhimandriti, kao i rektori i profesori bogoslovskih škola, uz prisustvo đakona i učenika. Atmosfera je bila ispunjena molitvom i tišinom koja nosi težinu i radost vere.
Nakon Liturgije, u amfiteatru Bogoslovije održana je svečana akademija, koju je otvorio Patrijarh rečima: – Blagodat Gospoda našeg Isusa Hrista, i ljubav Boga i Oca, i zajednica Svetog Duha, bude sa svima vama. Kulturno-umetnički program pripremili su đaci škole, demonstrirajući kroz pesme, recitacije i scenske prikaze bogatstvo duhovnog života ustanove.
Svetionik vere i znanja
Dvadesetpet godina postojanja Bogoslovije Svetog Jovana Zlatousta u Kragujevcu jasno pokazuju da ovo učilište nije samo mesto obrazovanja, već živo svedočanstvo vere, škole koja oblikuje buduće sveštenike i pastire Hristove. Od prvih časova u Grošnici, preko zidanja i osvećenja nove zgrade, do današnje proslave, Bogoslovija je svetionik pravoslavnog života u Šumadiji, mesto gde se vera i znanje stapaju u svakodnevni život.
U svakom osmehu đaka, u svakoj ikoni i u tišini crkve Svetog Save oseća se težina i lepota četvrt veka predanog služenja Bogu i narodu – vrednost koju Svetejši Patrijarh i svi prisutni tog dana slave i poštuju.
Na praznik Svetog velikomučenika Dimitrija, vernici su slušali reči koje podstiču na preispitivanje u svakodnevnom životu i pozivaju na ljubav čak i prema onima koji nas mrze.
Tokom liturgije sa arhijerejima iz Gruzije na Staroj Bežaniji, poglavar SPC ogolio je duhovne zamke savremenog čoveka, upozorio na strasti koje razaraju slobodu i jasno poručio šta je smisao vere.
Liturgijskim sabranjem vladika, sveštenstva i vernika obeleženo je 180 godina od osvećenja hrama, a bratstvo predvođeno starešinom protojerejem Bogoljubom Ostojićem saopštilo je odluku koja će se dugo pamtiti.
U hramu Svetih apostola Petra i Pavla, poglavar SPC je, govoreći o isceljenju krvotočive žene i Jairovoj kćerki, poručio da se put slobode otvara onima koji se, poput njih, predaju Bogu bez straha.
U pravoslavlju se bol sagledava kroz perspektivu slobode, ljubavi i posledica naših dela, ali i kao mogućnost preobražaja, put ka očišćenju i povratku istinskom životu.
Crkva naglašava da se vaspitanje ne svodi samo na savete, zabrane i pravila – ono je mnogo više način života koji roditelji svakodnevno pokazuju sopstvenim primerom.
U nekim srpskim domovima se 9. decembra slavi Sveti Alimpije Stolpnik, ali stariji etnografski zapisi i hibridni nazivi poput „Sveti Đorđe Alimpije“ otkrivaju fascinantan spoj istorije, narodnog pamćenja i crkvenih običaja.
U besedi za 27. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako različiti darovi i zvanja povezuju vernike u savršenu harmoniju i svetost.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Na prazničnoj liturgiji u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike da svoj život utemelje na Hristu i u molitvi pronađu snagu i mir.
Posle gotovo tri decenije razoravanja i stradanja tokom ratova, drevna svetinja ponovo otvara svoja vrata vernicima, svedočeći o raspeću i vaskrsenju Srpske pravoslavne crkve i jačajući nadu Srba u Slavoniji.
Vernici su se okupili u istorijskom Hramu Svetog Stefana Dečanskog, dok patrijarh Porfirije kroz poruku opraštanja i ljubavi podseća da slediti Hrista znači učiniti Njegovu reč stvarnošću sopstvenog života.
Posle bogosluženja u jednom od najstarijih pravoslavnih hramova u Beogradu, patrijarh Porfirije podsetio da je misija Crkve da vodi ljude ka večnosti i preobražava svet blagodaću Hristovom, a ne da se svodi na trenutne društveno-političke ciljeve.
Svetejši u Al-Magtasu prima dar koji će zlatnim slovima ostati upisan u istoriji SPC, istovremeno jačajući međureligijski dijalog i očuvanje svetih hrišćanskih tragova.
U povratničkom selu kod Istoka, pod svetlom agregata i pred obnovljenim oltarom, više od sto vernika okupilo se na slavi crkve – među porušenim kućama, sećanjima na progon i nadom da će se život ipak vratiti.
Poglavar i arhijereji Srpske Pravoslavne Crkve učestvovaće na međunarodnom skupu koji okuplja najuticajnije verske lidere Bliskog istoka i Balkana, a razgovori o miru vodiće se na mestu Hristovog krštenja.
U manastiru Lazarice, pred vernim narodom Dalmatinskog Kosova, doskorašnji iskušenik započeo je put monaškog života, zavetujući se na poslušanje, smirenje i neprekidnu borbu sa sobom.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Svetejši u Al-Magtasu prima dar koji će zlatnim slovima ostati upisan u istoriji SPC, istovremeno jačajući međureligijski dijalog i očuvanje svetih hrišćanskih tragova.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.