Vernici, arhijereji, profesori i đaci okupili su se u crkvi Svetog Save kako bi zajedno proslavili četvrt veka škole koja oblikuje buduće pastire Hristove, uz poruke o veri, životu i službi Dobrog Pastira.
U kragujevačkom naselju Aerodrom, svetlost sveća polako se preliva preko ikona u crkvi Svetog Save, dok miris tamjana ispunjava prostor. Mnoštvo vernika iz Šumadije sabralo se u hramu pored Bogoslovije Svetog Jovana Zlatousta kako bi zajedno sa patrijarhom srpskim Porfirijem proslavili 25. godišnjicu osnivanja škole koja već četvrt veka obrazuje buduće pastire Hristove.
Velelepni hram bio je ispunjen ne samo vernicima, već i arhijerejima, profesorima i đacima. U tišini koja je prethodila liturgiji osećala se težina i radost istorije – put od skromnih početaka do danas, kada se ova Bogoslovija izdvojila kao samostalno i priznato duhovno učilište.
Foto: SPC
Doček partijarha srpskog u porti hrama
Od prvih časova u Grošnici do samostalnog učilišta
Na inicijativu blažene uspomene Episkopa šumadijskog Save, Sveti Arhijerejski Sabor odobrio je početak rada nove bogoslovske škole u Kragujevcu 1997. godine, kao odeljenje beogradske Bogoslovije Svetog Save. Za prorektora je postavljen tada protođakon dr Dragan Protić, a prvi časovi održavani su u prostorijama Zadružnog doma u Grošnici.
– Dom je delimično bio prilagođen potrebama škole, ali je svima bilo jasno da takva ustanova ne može dugo ostati u tom prostoru – navodi se u istorijatu Bogoslovije. Istovremeno, počelo je zidanje nove zgrade pored crkve Svetog Save u naselju Aerodrom.
Do vanrednog zasedanja Sabora 2000. godine škola je radila kao odeljenje. Tada je doneta odluka da preraste u samostalnu Bogosloviju i da nosi ime Svetog Jovana Zlatousta. Svečano proglašenje obavljeno je na praznik tog velikog vaseljenskog učitelja, 26. novembra 2000. godine.
Foto: SPC
Liturgija u hramu Svetog Save u Kragujevcu
Prva arhijerejska liturgija vladike Jovana
Nova zgrada sa pet spratova, školskom kapelom i internatom prostirala se na oko 3000 m² i bila je spremna za nastavu septembra 2001. godine, samo dva meseca nakon upokojenja episkopa Save, koji nije dočekao da blagoslovi rad u novom prostoru. O izgradnji je od prvog dana brinuo protojerej-stavrofor Milan Borota, a sredstva su prikupljena uglavnom prilozima hrišćana iz Amerike i Kanade. Osvećenje škole i kapele obavio je tadašnji administrator Eparhije šumadijske, Episkop zvorničko-tuzlanski Vasilije.
U septembru 2002. godine ustoličenje novog, trećeg episkopa, danas mitropolita šumadijskog Jovana, bilo je znak duhovnog kontinuiteta – već sutradan vladika Jovan služio je svetu Liturgiju u Bogosloviji za početak nove školske godine. Od tada rektor Bogoslovije prof. dr Zoran Krstić, profesori i đaci osećali su neprekidnu očinsku brigu mitropolita Jovana prema ovoj školi.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije sa arhijerejima Srpske pravoslavne crkve
Dobri pastir i služba Hristu
Tokom svete liturgije pročitan je odlomak iz Jevanđelja po Jovanu, priča o Dobrom Pastiru, koju je Svetejši Patrijarh tumačio prisutnima:
– U jevanđeljima Gospod često, kada se obraća onima koji ga prate i onima koji ga slušaju, proiznosi reči u slikama, govori u metaforama da bi dočarao i opisao tajnu Carstva Nebeskog… Pastir poznaje svoju pastvu i ne pravi razlike među članovima svog stada, raduje se sa svojim stadom, ali istovremeno i sastradava kada stado strada. Čitavog sebe daje za svaku svoju ovcu, a naročito je tužan kada se desi da se neka ovca izgubi…
Patrijarh je podsetio sveštenike i buduće sveštenike na njihovu odgovornost: služiti Bogu kroz služenje narodu, ne tražeći ni društveni, ni politički, ni bilo kakav drugi značaj, već čvrsto držeći Hristovu reč kao merilo svog života i službe.
– Ova škola ne nosi uzalud ime Svetog Jovana Zlatousta, koji je veliki učitelj i otac Crkve… On je primer za ugled – naglasio je Patrijarh, dodajući da vera i život moraju biti dve strane iste stvarnosti: – Onako kako verujemo, tako i živimo. Verujmo onako kako je verovao Sveti Jovan Zlatousti – pravoslavno.
Na kraju Liturgije obavljen je svečani čin blagosiljanja slavskih prinosa, kada je Patrijarh prelomio slavski kolač zajedno sa rektorom i đacima, očinski poučivši ih o veri i životu.
Sasluživali su mitropoliti, episkopi i arhimandriti, kao i rektori i profesori bogoslovskih škola, uz prisustvo đakona i učenika. Atmosfera je bila ispunjena molitvom i tišinom koja nosi težinu i radost vere.
Nakon Liturgije, u amfiteatru Bogoslovije održana je svečana akademija, koju je otvorio Patrijarh rečima: – Blagodat Gospoda našeg Isusa Hrista, i ljubav Boga i Oca, i zajednica Svetog Duha, bude sa svima vama. Kulturno-umetnički program pripremili su đaci škole, demonstrirajući kroz pesme, recitacije i scenske prikaze bogatstvo duhovnog života ustanove.
Svetionik vere i znanja
Dvadesetpet godina postojanja Bogoslovije Svetog Jovana Zlatousta u Kragujevcu jasno pokazuju da ovo učilište nije samo mesto obrazovanja, već živo svedočanstvo vere, škole koja oblikuje buduće sveštenike i pastire Hristove. Od prvih časova u Grošnici, preko zidanja i osvećenja nove zgrade, do današnje proslave, Bogoslovija je svetionik pravoslavnog života u Šumadiji, mesto gde se vera i znanje stapaju u svakodnevni život.
U svakom osmehu đaka, u svakoj ikoni i u tišini crkve Svetog Save oseća se težina i lepota četvrt veka predanog služenja Bogu i narodu – vrednost koju Svetejši Patrijarh i svi prisutni tog dana slave i poštuju.
Na praznik Svetog velikomučenika Dimitrija, vernici su slušali reči koje podstiču na preispitivanje u svakodnevnom životu i pozivaju na ljubav čak i prema onima koji nas mrze.
Tokom liturgije sa arhijerejima iz Gruzije na Staroj Bežaniji, poglavar SPC ogolio je duhovne zamke savremenog čoveka, upozorio na strasti koje razaraju slobodu i jasno poručio šta je smisao vere.
Liturgijskim sabranjem vladika, sveštenstva i vernika obeleženo je 180 godina od osvećenja hrama, a bratstvo predvođeno starešinom protojerejem Bogoljubom Ostojićem saopštilo je odluku koja će se dugo pamtiti.
U hramu Svetih apostola Petra i Pavla, poglavar SPC je, govoreći o isceljenju krvotočive žene i Jairovoj kćerki, poručio da se put slobode otvara onima koji se, poput njih, predaju Bogu bez straha.
Strah od sopstvene dubine mnoge udaljava od mira, ali duhovno iskustvo pokazuje da se upravo iza unutrašnje borbe krije put ka isceljenju i blagodat koja menja čovekov život.
U razgovoru koji je zapisao Sergej Nilus, optinski starac dao je neobično jednostavno molitveno pravilo i poručio da se vernik ne boji nečistih napada, jer onaj ko se drži psalama i molitve zadobija sigurnost koju strah ne može da slomi.
Nepoznati počinioci razvalili su vrata crkve u Gornjoj Gušterici i odneli priloge vernika, što je među preostalim Srbima na Kosmetu izazvalo novu zabrinutost zbog bezbednosti njihovih mesta molitve.
Vernici prikupljaju 90.000 evra za nekadašnju kapelu kod Korka koja bi postala drugo stalno bogoslužbeno mesto Srpske pravoslavne crkve na irskom ostrvu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Nakon liturgije koju je služio mitropolit šumadijski Jovan, sveštenici iz tri namesništva i profesori Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta otvorili su razgovor o izazovima crkvenog života koji se ne vide sa ambona.
Govoreći o prvom arhiepiskopu srpskom kao mirotvorcu i duhovnom orijentiru, poglavar SPC podsetio je da se mir ne stvara dekretima, već u čoveku, i da se vera ne čuva u rečima, nego u životu.
Na praznik Obrezanja Gospodnjeg i u dan posvećen Svetom Vasiliju Velikom, liturgija u Beogradu donela je poruku o „obrezanju srca“, unutrašnjoj promeni i hrišćanskom životu koji ne počinje u običaju, već u čoveku samom.
Dok su minus i ledeni okovi gotovo paralisali zemlju, verni narod se okupio na liturgiji, a patrijarh srpski osveštao je temelje parohijskog doma i poslao poruku koja se pamti.
Nepoznati počinioci razvalili su vrata crkve u Gornjoj Gušterici i odneli priloge vernika, što je među preostalim Srbima na Kosmetu izazvalo novu zabrinutost zbog bezbednosti njihovih mesta molitve.
Vernici prikupljaju 90.000 evra za nekadašnju kapelu kod Korka koja bi postala drugo stalno bogoslužbeno mesto Srpske pravoslavne crkve na irskom ostrvu.
Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički podsetio je vernike da telo ne pomaže ništa, ističući snagu posta, molitve i svetih Tajni u borbi protiv zla i pripremi duše za najradosniji hrišćanski praznik.
Vernici su se sabrali u prvoj srpskoj školi u dijaspori, gde je nova direktorka uvedena u dužnost molitvom, a zajednica još jednom pokazala kako se identitet čuva znanjem, verom i zajedništvom.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Od krompira, brašna i malo tofua dobija se toplo jelo koje se lako priprema, poštuje pravila uzdržanja i donosi prijatan ukus čak i kada je izbor namirnica sveden na minimum.