Vernici, arhijereji, profesori i đaci okupili su se u crkvi Svetog Save kako bi zajedno proslavili četvrt veka škole koja oblikuje buduće pastire Hristove, uz poruke o veri, životu i službi Dobrog Pastira.
U kragujevačkom naselju Aerodrom, svetlost sveća polako se preliva preko ikona u crkvi Svetog Save, dok miris tamjana ispunjava prostor. Mnoštvo vernika iz Šumadije sabralo se u hramu pored Bogoslovije Svetog Jovana Zlatousta kako bi zajedno sa patrijarhom srpskim Porfirijem proslavili 25. godišnjicu osnivanja škole koja već četvrt veka obrazuje buduće pastire Hristove.
Velelepni hram bio je ispunjen ne samo vernicima, već i arhijerejima, profesorima i đacima. U tišini koja je prethodila liturgiji osećala se težina i radost istorije – put od skromnih početaka do danas, kada se ova Bogoslovija izdvojila kao samostalno i priznato duhovno učilište.
Foto: SPC
Doček partijarha srpskog u porti hrama
Od prvih časova u Grošnici do samostalnog učilišta
Na inicijativu blažene uspomene Episkopa šumadijskog Save, Sveti Arhijerejski Sabor odobrio je početak rada nove bogoslovske škole u Kragujevcu 1997. godine, kao odeljenje beogradske Bogoslovije Svetog Save. Za prorektora je postavljen tada protođakon dr Dragan Protić, a prvi časovi održavani su u prostorijama Zadružnog doma u Grošnici.
– Dom je delimično bio prilagođen potrebama škole, ali je svima bilo jasno da takva ustanova ne može dugo ostati u tom prostoru – navodi se u istorijatu Bogoslovije. Istovremeno, počelo je zidanje nove zgrade pored crkve Svetog Save u naselju Aerodrom.
Do vanrednog zasedanja Sabora 2000. godine škola je radila kao odeljenje. Tada je doneta odluka da preraste u samostalnu Bogosloviju i da nosi ime Svetog Jovana Zlatousta. Svečano proglašenje obavljeno je na praznik tog velikog vaseljenskog učitelja, 26. novembra 2000. godine.
Foto: SPC
Liturgija u hramu Svetog Save u Kragujevcu
Prva arhijerejska liturgija vladike Jovana
Nova zgrada sa pet spratova, školskom kapelom i internatom prostirala se na oko 3000 m² i bila je spremna za nastavu septembra 2001. godine, samo dva meseca nakon upokojenja episkopa Save, koji nije dočekao da blagoslovi rad u novom prostoru. O izgradnji je od prvog dana brinuo protojerej-stavrofor Milan Borota, a sredstva su prikupljena uglavnom prilozima hrišćana iz Amerike i Kanade. Osvećenje škole i kapele obavio je tadašnji administrator Eparhije šumadijske, Episkop zvorničko-tuzlanski Vasilije.
U septembru 2002. godine ustoličenje novog, trećeg episkopa, danas mitropolita šumadijskog Jovana, bilo je znak duhovnog kontinuiteta – već sutradan vladika Jovan služio je svetu Liturgiju u Bogosloviji za početak nove školske godine. Od tada rektor Bogoslovije prof. dr Zoran Krstić, profesori i đaci osećali su neprekidnu očinsku brigu mitropolita Jovana prema ovoj školi.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije sa arhijerejima Srpske pravoslavne crkve
Dobri pastir i služba Hristu
Tokom svete liturgije pročitan je odlomak iz Jevanđelja po Jovanu, priča o Dobrom Pastiru, koju je Svetejši Patrijarh tumačio prisutnima:
– U jevanđeljima Gospod često, kada se obraća onima koji ga prate i onima koji ga slušaju, proiznosi reči u slikama, govori u metaforama da bi dočarao i opisao tajnu Carstva Nebeskog… Pastir poznaje svoju pastvu i ne pravi razlike među članovima svog stada, raduje se sa svojim stadom, ali istovremeno i sastradava kada stado strada. Čitavog sebe daje za svaku svoju ovcu, a naročito je tužan kada se desi da se neka ovca izgubi…
Patrijarh je podsetio sveštenike i buduće sveštenike na njihovu odgovornost: služiti Bogu kroz služenje narodu, ne tražeći ni društveni, ni politički, ni bilo kakav drugi značaj, već čvrsto držeći Hristovu reč kao merilo svog života i službe.
– Ova škola ne nosi uzalud ime Svetog Jovana Zlatousta, koji je veliki učitelj i otac Crkve… On je primer za ugled – naglasio je Patrijarh, dodajući da vera i život moraju biti dve strane iste stvarnosti: – Onako kako verujemo, tako i živimo. Verujmo onako kako je verovao Sveti Jovan Zlatousti – pravoslavno.
Na kraju Liturgije obavljen je svečani čin blagosiljanja slavskih prinosa, kada je Patrijarh prelomio slavski kolač zajedno sa rektorom i đacima, očinski poučivši ih o veri i životu.
Sasluživali su mitropoliti, episkopi i arhimandriti, kao i rektori i profesori bogoslovskih škola, uz prisustvo đakona i učenika. Atmosfera je bila ispunjena molitvom i tišinom koja nosi težinu i radost vere.
Nakon Liturgije, u amfiteatru Bogoslovije održana je svečana akademija, koju je otvorio Patrijarh rečima: – Blagodat Gospoda našeg Isusa Hrista, i ljubav Boga i Oca, i zajednica Svetog Duha, bude sa svima vama. Kulturno-umetnički program pripremili su đaci škole, demonstrirajući kroz pesme, recitacije i scenske prikaze bogatstvo duhovnog života ustanove.
Svetionik vere i znanja
Dvadesetpet godina postojanja Bogoslovije Svetog Jovana Zlatousta u Kragujevcu jasno pokazuju da ovo učilište nije samo mesto obrazovanja, već živo svedočanstvo vere, škole koja oblikuje buduće sveštenike i pastire Hristove. Od prvih časova u Grošnici, preko zidanja i osvećenja nove zgrade, do današnje proslave, Bogoslovija je svetionik pravoslavnog života u Šumadiji, mesto gde se vera i znanje stapaju u svakodnevni život.
U svakom osmehu đaka, u svakoj ikoni i u tišini crkve Svetog Save oseća se težina i lepota četvrt veka predanog služenja Bogu i narodu – vrednost koju Svetejši Patrijarh i svi prisutni tog dana slave i poštuju.
Na praznik Svetog velikomučenika Dimitrija, vernici su slušali reči koje podstiču na preispitivanje u svakodnevnom životu i pozivaju na ljubav čak i prema onima koji nas mrze.
Tokom liturgije sa arhijerejima iz Gruzije na Staroj Bežaniji, poglavar SPC ogolio je duhovne zamke savremenog čoveka, upozorio na strasti koje razaraju slobodu i jasno poručio šta je smisao vere.
Liturgijskim sabranjem vladika, sveštenstva i vernika obeleženo je 180 godina od osvećenja hrama, a bratstvo predvođeno starešinom protojerejem Bogoljubom Ostojićem saopštilo je odluku koja će se dugo pamtiti.
U hramu Svetih apostola Petra i Pavla, poglavar SPC je, govoreći o isceljenju krvotočive žene i Jairovoj kćerki, poručio da se put slobode otvara onima koji se, poput njih, predaju Bogu bez straha.
Blaženopočivši grčki arhijerej upozorio je na sablazan zbog neprikladnog odevanja u crkvi, odgovornost sveštenika i mere za očuvanje bogoslužbenog poretka.
Episkop vašingtonsko-njujorški i istočnoamerički podsetio na reči Tesline majke Đuke, očevu ljubav prema znanju i vaspitanje koje je budućeg pronalazača usmerilo da darove posveti službi čovečanstvu.
Sveti Kir i Jovan u pravoslavlju se nazivaju besrebrenicima, jer su kao lekari pomagali ljudima bez ikakve nadoknade, služeći bolesnima iz ljubavi prema Bogu i bližnjima.
U vrhu Srpske pravoslavne crkve tvrde da je odluka doneta u kratkom postupku, bez prethodnog obaveštavanja patrijarha, dok pravni stručnjaci ukazuju na pitanja kanonskog ustrojstva i verskih sloboda.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Na liturgiji u hramu na Petlovom brdu poglavar SPC govorio je o snazi smirenja, pobedi nad egoizmom, istinskom pokajanju i tome zašto tek život sa Hristom svakom čoveku donosi radost, smisao i unutrašnji mir.
U subotu, 4. jula, vernici će se sabrati na svetoj Liturgiji, litiji i pomenu za nevino postradale Srbe Birča i Srednjeg Podrinja, čuvajući kroz zajedničku molitvu uspomenu koja traje više od tri decenije.
Posle čitanja Jevanđelja, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio o lepoti Božije tvorevine, blagodati Duha Svetog i pozvao vernike da svoju svakodnevicu usklade sa Svetim pismom.
Mitropolit šumadijski u Hramu Svetog Nikolaja upozorio je da čovek bez vere, ljubavi i odgovornosti lako izgubi i sebe i druge, poručivši da Bog čoveka ne menja silom, već ljubavlju.
U vrhu Srpske pravoslavne crkve tvrde da je odluka doneta u kratkom postupku, bez prethodnog obaveštavanja patrijarha, dok pravni stručnjaci ukazuju na pitanja kanonskog ustrojstva i verskih sloboda.
U molitvenom prisustvu mitropolita Joanikija, ostroške bratije i brojnih vernika, ispraćen je monah čiji je život bio posvećen Bogu, molitvi i ljubavi prema bližnjima, uz poruku da smrt nije kraj, već prelazak u novi život.
Episkop bihaćko-petrovački upozorio je da istorija opominje sve narode u Bosni i Hercegovini i pozvao na dogovor, uvažavanje različitosti i rešavanje važnih pitanja kroz konsenzus.
Na manastirskim njivama održano je tradicionalno okupljanje tokom kojeg su, uz blagoslov mitropolita raško-prizrenskog Teodosija, uređivane njive i pripremana zemlja za nove plodove.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
U molitvenom prisustvu mitropolita Joanikija, ostroške bratije i brojnih vernika, ispraćen je monah čiji je život bio posvećen Bogu, molitvi i ljubavi prema bližnjima, uz poruku da smrt nije kraj, već prelazak u novi život.
Bez ulja, sa nekoliko jednostavnih namirnica i mnogo ljubavi, ovo posno jelo iz knjige "Ko posti dušu gosti" pokazuje kako se u skromnoj trpezi kriju bogat ukus, tradicija i duh pravoslavnih manastira.
Episkop bihaćko-petrovački upozorio je da istorija opominje sve narode u Bosni i Hercegovini i pozvao na dogovor, uvažavanje različitosti i rešavanje važnih pitanja kroz konsenzus.