Vernici, arhijereji, profesori i đaci okupili su se u crkvi Svetog Save kako bi zajedno proslavili četvrt veka škole koja oblikuje buduće pastire Hristove, uz poruke o veri, životu i službi Dobrog Pastira.
U kragujevačkom naselju Aerodrom, svetlost sveća polako se preliva preko ikona u crkvi Svetog Save, dok miris tamjana ispunjava prostor. Mnoštvo vernika iz Šumadije sabralo se u hramu pored Bogoslovije Svetog Jovana Zlatousta kako bi zajedno sa patrijarhom srpskim Porfirijem proslavili 25. godišnjicu osnivanja škole koja već četvrt veka obrazuje buduće pastire Hristove.
Velelepni hram bio je ispunjen ne samo vernicima, već i arhijerejima, profesorima i đacima. U tišini koja je prethodila liturgiji osećala se težina i radost istorije – put od skromnih početaka do danas, kada se ova Bogoslovija izdvojila kao samostalno i priznato duhovno učilište.
Foto: SPC
Doček partijarha srpskog u porti hrama
Od prvih časova u Grošnici do samostalnog učilišta
Na inicijativu blažene uspomene Episkopa šumadijskog Save, Sveti Arhijerejski Sabor odobrio je početak rada nove bogoslovske škole u Kragujevcu 1997. godine, kao odeljenje beogradske Bogoslovije Svetog Save. Za prorektora je postavljen tada protođakon dr Dragan Protić, a prvi časovi održavani su u prostorijama Zadružnog doma u Grošnici.
– Dom je delimično bio prilagođen potrebama škole, ali je svima bilo jasno da takva ustanova ne može dugo ostati u tom prostoru – navodi se u istorijatu Bogoslovije. Istovremeno, počelo je zidanje nove zgrade pored crkve Svetog Save u naselju Aerodrom.
Do vanrednog zasedanja Sabora 2000. godine škola je radila kao odeljenje. Tada je doneta odluka da preraste u samostalnu Bogosloviju i da nosi ime Svetog Jovana Zlatousta. Svečano proglašenje obavljeno je na praznik tog velikog vaseljenskog učitelja, 26. novembra 2000. godine.
Foto: SPC
Liturgija u hramu Svetog Save u Kragujevcu
Prva arhijerejska liturgija vladike Jovana
Nova zgrada sa pet spratova, školskom kapelom i internatom prostirala se na oko 3000 m² i bila je spremna za nastavu septembra 2001. godine, samo dva meseca nakon upokojenja episkopa Save, koji nije dočekao da blagoslovi rad u novom prostoru. O izgradnji je od prvog dana brinuo protojerej-stavrofor Milan Borota, a sredstva su prikupljena uglavnom prilozima hrišćana iz Amerike i Kanade. Osvećenje škole i kapele obavio je tadašnji administrator Eparhije šumadijske, Episkop zvorničko-tuzlanski Vasilije.
U septembru 2002. godine ustoličenje novog, trećeg episkopa, danas mitropolita šumadijskog Jovana, bilo je znak duhovnog kontinuiteta – već sutradan vladika Jovan služio je svetu Liturgiju u Bogosloviji za početak nove školske godine. Od tada rektor Bogoslovije prof. dr Zoran Krstić, profesori i đaci osećali su neprekidnu očinsku brigu mitropolita Jovana prema ovoj školi.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije sa arhijerejima Srpske pravoslavne crkve
Dobri pastir i služba Hristu
Tokom svete liturgije pročitan je odlomak iz Jevanđelja po Jovanu, priča o Dobrom Pastiru, koju je Svetejši Patrijarh tumačio prisutnima:
– U jevanđeljima Gospod često, kada se obraća onima koji ga prate i onima koji ga slušaju, proiznosi reči u slikama, govori u metaforama da bi dočarao i opisao tajnu Carstva Nebeskog… Pastir poznaje svoju pastvu i ne pravi razlike među članovima svog stada, raduje se sa svojim stadom, ali istovremeno i sastradava kada stado strada. Čitavog sebe daje za svaku svoju ovcu, a naročito je tužan kada se desi da se neka ovca izgubi…
Patrijarh je podsetio sveštenike i buduće sveštenike na njihovu odgovornost: služiti Bogu kroz služenje narodu, ne tražeći ni društveni, ni politički, ni bilo kakav drugi značaj, već čvrsto držeći Hristovu reč kao merilo svog života i službe.
– Ova škola ne nosi uzalud ime Svetog Jovana Zlatousta, koji je veliki učitelj i otac Crkve… On je primer za ugled – naglasio je Patrijarh, dodajući da vera i život moraju biti dve strane iste stvarnosti: – Onako kako verujemo, tako i živimo. Verujmo onako kako je verovao Sveti Jovan Zlatousti – pravoslavno.
Na kraju Liturgije obavljen je svečani čin blagosiljanja slavskih prinosa, kada je Patrijarh prelomio slavski kolač zajedno sa rektorom i đacima, očinski poučivši ih o veri i životu.
Sasluživali su mitropoliti, episkopi i arhimandriti, kao i rektori i profesori bogoslovskih škola, uz prisustvo đakona i učenika. Atmosfera je bila ispunjena molitvom i tišinom koja nosi težinu i radost vere.
Nakon Liturgije, u amfiteatru Bogoslovije održana je svečana akademija, koju je otvorio Patrijarh rečima: – Blagodat Gospoda našeg Isusa Hrista, i ljubav Boga i Oca, i zajednica Svetog Duha, bude sa svima vama. Kulturno-umetnički program pripremili su đaci škole, demonstrirajući kroz pesme, recitacije i scenske prikaze bogatstvo duhovnog života ustanove.
Svetionik vere i znanja
Dvadesetpet godina postojanja Bogoslovije Svetog Jovana Zlatousta u Kragujevcu jasno pokazuju da ovo učilište nije samo mesto obrazovanja, već živo svedočanstvo vere, škole koja oblikuje buduće sveštenike i pastire Hristove. Od prvih časova u Grošnici, preko zidanja i osvećenja nove zgrade, do današnje proslave, Bogoslovija je svetionik pravoslavnog života u Šumadiji, mesto gde se vera i znanje stapaju u svakodnevni život.
U svakom osmehu đaka, u svakoj ikoni i u tišini crkve Svetog Save oseća se težina i lepota četvrt veka predanog služenja Bogu i narodu – vrednost koju Svetejši Patrijarh i svi prisutni tog dana slave i poštuju.
Na praznik Svetog velikomučenika Dimitrija, vernici su slušali reči koje podstiču na preispitivanje u svakodnevnom životu i pozivaju na ljubav čak i prema onima koji nas mrze.
Tokom liturgije sa arhijerejima iz Gruzije na Staroj Bežaniji, poglavar SPC ogolio je duhovne zamke savremenog čoveka, upozorio na strasti koje razaraju slobodu i jasno poručio šta je smisao vere.
Liturgijskim sabranjem vladika, sveštenstva i vernika obeleženo je 180 godina od osvećenja hrama, a bratstvo predvođeno starešinom protojerejem Bogoljubom Ostojićem saopštilo je odluku koja će se dugo pamtiti.
U hramu Svetih apostola Petra i Pavla, poglavar SPC je, govoreći o isceljenju krvotočive žene i Jairovoj kćerki, poručio da se put slobode otvara onima koji se, poput njih, predaju Bogu bez straha.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Srpska pravoslavna crkva saopštila je da će jedna od najvećih svetinja pravoslavnog sveta, na molbu patrijarha Porfirija i uz blagoslov igumana manastira Vatoped, u Hramu Svetog Save ostati duže nego što je planirano.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Mitropolit šumadijski u Hramu Svetog Nikolaja upozorio je da čovek bez vere, ljubavi i odgovornosti lako izgubi i sebe i druge, poručivši da Bog čoveka ne menja silom, već ljubavlju.
Sabranost i snažan duhovni prizor obeležili su jutarnje okupljanje, uz dolazak vernika iz svih krajeva grada i atmosferu koja je ispunila hram i njegovu portu.
Episkopi Stefan i Nikon prisustvovali su prvoj prazničnoj liturgiji patrijarha Šija u Tbilisiju i uručili pismo patrijarha Porfirija o jačanju odnosa dve sestrinske crkve i dva pravoslavna naroda.
Patrijarh Porfirije i episkop Irinej govorili su o nadi, vaskrsenju i pobedi vere na praznik Spaljivanja moštiju Svetog Save pred hiljadama vernika okupljenih u Hramu na Vračaru.
Srpska pravoslavna crkva saopštila je da će jedna od najvećih svetinja pravoslavnog sveta, na molbu patrijarha Porfirija i uz blagoslov igumana manastira Vatoped, u Hramu Svetog Save ostati duže nego što je planirano.
Mitropolit šumadijski u Hramu Svetog Nikolaja upozorio je da čovek bez vere, ljubavi i odgovornosti lako izgubi i sebe i druge, poručivši da Bog čoveka ne menja silom, već ljubavlju.
Na praznik Svetih Kirila i Metodija u Obardama je osvećena nova svetinja, podignuta slogom meštana i dobrotvora, a mitropolit mileševski poručio je da će ova svetinja okupljati narod i čuvati veru budućih generacija.
Kolona duža od kilometar i po proteže se vračarskim ulicama, dok poklonici iz Srbije, Republike Srpske i Crne Gore poručuju da nijedno čekanje nije teško kada među srpski narod stigne ovakva svetinja.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Jevanđelja ga pominju samo u tragovima, a predanje mu pripisuje više identiteta, ko je bio Juda Jakovljev i zašto i dalje izaziva nedoumice među tumačima
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za utorak 7. sedmice po Vaskrsu otkriva se neobična poruka: čak i onaj ko ne veruje može postati deo Božjeg plana, dok se vera vernih meri njihovim padom i odstupanjem.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Glikeriju po starom i Svetog apostola Karpa po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Filipa Nerija. Muslimani obeležavaju Dan Arefata, dok Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.