OVO JE NAJBOLJI NAČIN ZA SUOČAVANJE I SA NAJVEĆIM ŽIVOTNIM MUKAMA: Sveti Simeon Dajbabski dao svet zlata vredan
Patnje mogu biti prilika za duhovni rast i iskušenje koje vodi ka dubljem razumevanju života i postojanja.
Uspeh nije rezervisan samo za one koji uvek pobeđuju, već za one koji se nikada ne predaju.
Put ka uspehu nije uvek jednostavan i prepun je iskušenja. Svako od nas će se sresti sa porazima, ali ono što nas čini snažnima nije izbegavanje padova, već sposobnost da se podignemo i nastavimo dalje. U trenucima kada se sve čini izgubljeno, upravo tada je najvažnije da ne odustanemo.
Porazi nas ne definišu – oni su samo privremeni izazovi koji nas uče i pripremaju za sledeće korake. Samo oni koji imaju hrabrosti da se oporave i nastave ka svom cilju, mogu ostvariti ono što su zacrtali. Upornost i vera u sebe, ključ su za prevazilaženje svih prepreka.
Uspeh nije rezervisan samo za one koji uvek pobeđuju, već za one koji se nikada ne predaju.
Zajedno, hrabrost i upornost, kao i sposobnost da se brzo dignemo kad padamo, stvaraju nepobedivu kombinaciju, a o tome je u jednoj svojoj mudrosti govorio i Sveti Tihon Zadonski.
"Do Carstva Božjeg stižu oni koji posle svakog poraza, umesto da sednu kraj puta i plaču nad sobom, idu dalje i plaču usput".
Patnje mogu biti prilika za duhovni rast i iskušenje koje vodi ka dubljem razumevanju života i postojanja.
Jako dobar nam je pokazatelj šta su oni imali i kroz šta su oni prošli, a šta mi imamo danas, istakao je otac Predrag.
Nikon je bio oficir rimski u Neapolju. Nije bio kršten, iako ga je majka, tajno od oca, poučavala veri Hristovoj.
U društvu koje je već zasićeno stresom i svakodnevnim brigama, ovakvi ljudi mogu biti ozbiljan izazov i za život i za druženje.
To stanje nije samo slabost, već prostor kroz koji ulazi čitava vojska drugih grehova.
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Na Zadušnice bi trebalo otići u hram, zapaliti sveću za pokoj duša, predati imena upokojenih za pomen i doneti žito na osvećenje.
Duhovna pouka koja otkriva kako zajednička molitva Crkve postaje snažan kanal milosrđa i povezanosti između generacija.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Posle duge i teške bolesti, monah poznat po smirenosti i predanosti molitvi upokojio se u Gospodu - opelo i sahrana zakazani za sutra.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.
Sveti oci su opominjali da je uzaludno vapiti Bogu ako ne postoji trud da se sopstveni život uskladi sa zapovestima.
Nakon liturgije koju je služio mitropolit šumadijski Jovan, sveštenici iz tri namesništva i profesori Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta otvorili su razgovor o izazovima crkvenog života koji se ne vide sa ambona.