Kada život krene nizbrdo, a srce zavapi: „Zašto baš meni?“, možda nije reč o kazni, već o tajanstvenom duhovnom nasleđu koje se nevidljivo prenosi kroz pokolenja.
Koliko puta smo se u životu zatekli pred lomovima, bolešću, nesrećom, neuspehom, pa čak i pred nekom neobjašnjivom tugom koja nas obavije bez jasnog razloga – i pomislili: „Zašto baš meni? Šta sam zgrešio? Bog zna da nisam učinio ništa loše!“ Taj vapaj duše, poznat svakom čoveku, otvara vrata jednom dubljem i ozbiljnijem pitanju: da li možda nosimo nešto što nismo lično skrivili? Da li je moguće da greh ima nasleđe?
Pravoslavna Crkva na ovo pitanje ne odgovara krivicom, već pozivom – na pokajanje, na duhovnu zrelost i saosećanje koje prevazilazi granice ličnog ega. Nasleđivanje greha nije kazna, već poziv. Poziv na ljubav i žrtvu za one pre nas, kao i odgovornost za one koji će doći posle nas.
U jednoj od svojih dubokih beseda, arhimandrit Rafailo, iguman manastira Podmaine, govori o ovoj duhovnoj zakonitosti:
- Greh se nasleđuje. Praroditeljski greh se nasleđuje rođenjem, ali se anulira svetom tajnom krštenja. A šta je s gresima naših predaka? Oni se svakako pridodaju tom već urođenom praroditeljskom grehu. I tu postoji neka duhovna zakonitost. Međutim, ne treba se plašiti, već to duhom pokajanja pomiriti.
Ove reči otkrivaju nešto što je i teško i utešno: nosimo teret svojih predaka, ali ga možemo razrešiti – ne samo za sebe, već i za njih. Kao što nas krštenje oslobađa naslednog praroditeljskog greha, tako i pokajanje, milostinja, post, molitva i ljubav postaju duhovna „valuta“ kojom otplaćujemo ono što su drugi ostavili iza sebe – kao dug koji nije vraćen na vreme.
Printscreen/Youtube/Манастир Подмаине - ПРОПОВЕДИ
Otac Rafailo
Otac Rafailo to slikovito objašnjava poređenjem:
- Zar je problem da ja ponesem greh moga oca? On se možda nekada i ispovedio, ali ga možda nije isplatio u pokajničkom smislu. Uzmimo primer koji će možda biti bliži za razumevanje. Recimo, moj otac se zadužio. Nije uspeo u potpunosti da se razduži, a kamata se ne prašta. I onda ja vraćam njegove dugove. Njegov telefon više nije u dometu. Oni kojima duguje ne mogu ga tražiti tamo, ali mene mogu. Poverioci zovu moj broj i počinje da mi zvoni telefon. I šta preostaje nego da mi vraćamo dugove naših roditelja – u duhovnom smislu. Kako? Dodatnim pokajanjem. Šta je tu problem? Zar ne možemo pomoći svom ocu, dedi, pradedi? Onako kako ko može – neko milostinjom, neko trudom, neko žrtvom…
Ova analogija nas uči ne samo razumevanju duhovne odgovornosti, već i ljubavi koja ide unazad kroz pokolenja. I to nije prokletstvo, kako bi neki pomislili, već blagoslovena prilika da budemo most između onih koji su bili i onih koji tek dolaze.
- Od svega toga ne treba praviti nikakvu dramu. Dakle, svakako nasleđujemo praroditeljske grehe, a toj grehovnoj strukturi pridodaju se i gresi naših predaka – kao što ćemo i mi naše grehe ostaviti našoj deci. Koliko možemo za života, pokajanjem treba da se oslobodimo greha. Ono što ne uspemo, ostavljamo deci koja će pokajanjem te dugove da vraćaju, a onda će i milost Gospodnja to da pokrije. Sve je to jevanđelski i od toga ne treba praviti nikakvu dramu.
U ovim rečima odzvanja duh Jevanđelja, koji nas poziva na mir, pomirenje i nadu. Nasleđeni greh nije sudbina, već poziv na svetost. Borba protiv grehova naših predaka jeste molitva za njihovu dušu i seme spasenja za pokolenja koja dolaze. Zato, umesto da se pitamo: „Zašto mi se ovo dešava?“, možda je bolje da u tišini srca šapnemo: „Gospode, pomozi meni da pomognem njima.“
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi za utorak druge sedmice Velikog posta piše o nepopravljivosti sagrešenja, unutrašnjoj borbi savesti i neizmernoj Božijoj milosti koja čeka na iskreno kajanje.
Od listova kojima su se Adam i Eva pokrili nakon prvog greha, preko drveća u čijoj su hladovini pravednici tražili mir, do Hristove poruke o duhovnom plodu – smokva u Bibliji nosi duboku simboliku i suštinske pouke za svakog vernika.
Grešnik misli da ga niko ne vidi, ali Božje oko sve zna – pokajanje je jedini put spasenja, poručuje svetitelj u svojim duhovnim poukama za utorak pete sedmice Velikog posta.
Koncert su podržali Ambasada Ruske Federacije, Ruski dom i Međunarodni fond duhovnog jedinstva pravoslavnih naroda, a patrijarh srpski Porfirije je dao blagoslov.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
U svetu preplavljenom informacijama i vizuelnim iskušenjima, sve češće zaboravljamo da zle misli ne potiču iz naše duše – one dolaze spolja, najčešće s ekrana. Protojerej Pavel Gumerov u svom autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, upozorava na duhovne posledice svakodnevnog konzumiranja medijskih sadržaja.
Arhijerejska liturgija i rukoproizvođenje u čin ipođakona Darka Stefanovića u hramu Svetih cara Konstantina i carice Jelene doneli su radost i duhovnu snagu, a nadahnute reči episkopa šabačkog o praštanju i ljubavi bile su podsećanje na suštinu pravoslavnog života.
Koncert su podržali Ambasada Ruske Federacije, Ruski dom i Međunarodni fond duhovnog jedinstva pravoslavnih naroda, a patrijarh srpski Porfirije je dao blagoslov.
U zapisu za četvrtak pete sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj kroz tumačenje Jevanđelja, razobličava lažnu mudrost i gordost koja odvodi od istine, a otkriva zašto običan narod jasnije vidi Hrista nego obrazovani sloj društva.
Koncert su podržali Ambasada Ruske Federacije, Ruski dom i Međunarodni fond duhovnog jedinstva pravoslavnih naroda, a patrijarh srpski Porfirije je dao blagoslov.
Zainteresovani mogu najave, preglede i najznačajnije izvode iz ove i budućih epizoda pratiti putem Instagram naloga Pravoslavlje, TikToka Pravoslavlje i Fejsbuka Pravoslavlje.
Vernica Tatjana obratila se svešteniku nakon što je sanjala pokojnu prijateljicu i baku, a njegov odgovor rasvetljava kako Pravoslavlje tumači ovakve snove i gde vernik treba da traži utehu i zaštitu.
Činjenica je, kao što mi je jedan sveštenik rekao, da ćemo Matej i ja zauvek biti zajedno. Tako i jeste, mi smo zajedno, kaže Nenad Periš, čovek divovske snage.