Po tim prvim pomislima će se odvijati i umna aktivnost tog dana, kaže otac Rafailo.
Narodna mudrost često nosi duboku istinu, a izreka "po jutru se dan poznaje" nije slučajna. Ona oslikava temeljnu životnu filozofiju, koja nas podseća na to koliko je prvi utisak, početak dana ili početak bilo kojeg poduhvata, važan za dalji tok događanja.
Ona, najjednostavnije, uči da je jutro više od puke vremenske odrednice. To je trenutak kada postavljamo temelje za sve što nas očekuje. Ako dan započnemo u dobrom raspoloženju, s jasnim ciljevima i pozitivnim stavom, veće su šanse da će ceo dan proteći u tom duhu. S druge strane, ako jutro dočekamo u stresu, nervozi ili s lošim predznakom, lako se može desiti da nas dan preplavi negativnim emocijama i izazovima.
printskrin youtube/dok anđeli spavaju
Otac Rafailo
Dakle, "po jutru se dan poznaje" nije samo izreka, već poziv na to da obratimo pažnju na to kako započinjemo svoje dane i kako se postavljamo prema svetu oko nas.
Naša svakodnevica je niz malih, pažljivo odabranih početaka, a kako ćemo ih živeti, zavisi od nas samih. I zaista, nije slučajno što nas narod podseća na važnost jutra – to je naš prvi korak ka uspehu i sreći.
Na značaj jutra i naročito toga kako započinjemo dan ukazao je otac Rafailo Boljević, veliki besenik i mudrac u jednom svom izlaganju.
- Po jutru se dan poznaje - rekao je, između ostalog, u jednoj svojoj besedi otac Rafailo, pa objasnio kako bi svi, a ne samo vernici, trebalo da počnu dan:
Shutterstock/Gorodenkoff
Nekim ljudi jedva ustanu, a još teže preguraju dan
- Po tim prvim pomislima će se odvijati i umna aktivnost tog dana. Zato oci, vrlo iskustveno, to čak imate i u molitvenicima, ima ta instrukcija, takozvana rubrika: "Ustavši od sna, ne diraj ništa", nego se fino prekrsti i reci: "U ime Oca, sina i svetog duha" i onda stani. Sad izgovori sledeću molitvu: Gospode Isuse Hriste, sine Božji, pomiluj me" jedno tri puta. A onda reci: "Svala tebi Bože naš, slava tebi. Care nebeski, utešitelju...". Razumete. To su te pravine, i kad prođe molitveni duh kroz čoveka, onda on taj dan nekako kontroliše, dobro ga je započeo.
Ako se krene sa cigaretom, koja nam je napola ostala od prošle noći i koja se samo pukom srećom i ugasila ili televizorom, koga nismo ni gasili, nije dobro, kaže on i zaključuje:
Osećaj bezgrešnosti smatra se produktom gordosti, što je veliki Božji greh, a kako Crkva na to gleda najbolje je ilustrovao otac Rafailo Boljević kroz jedan postupak upokojenog Vladike Nikolaja.
Svojim duhovnim iskustvima, koja je doživeo pod neposrednim uticajem Duhovne lestvice Jovana Lestvičnika, a koja je i zapisao, Simeon je udario temelje isihazmu.
Kroz molitvu, vernik ne samo da traži pomoć ili izražava zahvalnost, već se i pročišćava od greha, čisti svoje misli i srce, te postiže unutrašnji mir i duhovnu snagu.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.