U OVOM SLUČAJU BOG NEĆE USLIŠITI NI JEDNU MOLITVU: Sveti Nikolaj objasnio kad se uzalud obraćamo Gospodu
Trudi se i jačaj veru u sebi. Vremenom ćeš osetiti potrebu za molitvom, govorio je Sveti Nikolaj.
Kroz molitvu, vernik ne samo da traži pomoć ili izražava zahvalnost, već se i pročišćava od greha, čisti svoje misli i srce, te postiže unutrašnji mir i duhovnu snagu.
Molitva u pravoslavlju ima duboko ukorenjeno značenje, jer predstavlja temeljni način na koji vernik održava svoj odnos s Bogom. Za pravoslavne hrišćane, molitva nije samo ritual, već čin u kojem se otkriva unutrašnja povezanost sa Stvoriteljem, kroz koji se izražava i ljubav prema Bogu, i želja za spasenjem.
Kroz molitvu, vernik ne samo da traži pomoć ili izražava zahvalnost, već se i pročišćava od greha, čisti svoje misli i srce, te traži unutrašnji mir i duhovnu snagu.
Molitva u pravoslavlju nije samo traženje nečega od Boga, već i čin ljubavi prema njegovoj milosti, trenutak u kojem vernik izražava zahvalnost i divljenje prema onome koji je stvorio sve što postoji. Zbog svega toga, molitva je u pravoslavlju mnogo više od običnog rituala – ona je put duhovnog uspinjanja, sredstvo za čišćenje duše i postizanje spasenja.
Sveti Filaret Moskovski je o molitvi govorio kao o prvom Božjem daru.
"Molitva je prvi dar Božiji, kroz koji se svi ostali darovi zadobijaju".
Trudi se i jačaj veru u sebi. Vremenom ćeš osetiti potrebu za molitvom, govorio je Sveti Nikolaj.
Da bi prosjak dobio milostinju – treba da pruži ruku. Da bi dete dobilo hranu – treba da otvori svoja ustašca.
Oni koji tihuju često pokušavaju uskladiti izgovaranje te molitve sa svojim dahom, kao da sjedinjuju um i telo.
Što je čovek više posrnuo i obremenio se grehom, to više iskušenja i za njega i za ostale ljude oko njega, kaže otac Vajo.
U vremenu kada se sve meri rezultatima, ocenama i brzinom napretka, možda najviše vredi podsetiti sebe – dete ne traži savršenog roditelja, već prisutnog.
Snaga i moć Boga ne ogleda se samo u veličini sveta koji je stvorio, već i u tome što svakom čoveku daje priliku za novi početak - bez obzira na prošlost.
Onaj ko iskreno ljubi, ne može da zaboravi da se za drugoga pomoli.
Prava molitva ne teži ispunjenju samovolje, već da se u našem životu ostvari Božija volja.
Dok se broj dolazaka na Atos višestruko povećava usled ratova i nesigurnosti Svetoj zemlji, manastiri prvi put posle dugo vremena suočavaju se sa ozbiljnim izazovom.
Ovaj spomenik čuva sećanje na Markovdansku litiju i susrete ispred kuće Đečevića, koji godinama povezuju vernike i potvrđuju tradiciju međusobnog poštovanja u gradu.
Sve tri zamke, kako je navedeno, se ujedinjuju i imaju samo jedan cilj - da nas bace u očaj.
Pravoslavna tradicija uči da je svaki dar koji čovek ima, bilo da je reč o novcu, znanju ili vremenu, dat sa razlogom.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Osećaj bespomoćnosti sve češće postaje deo svakodnevice.
U Mioču i Sjeverinu grade se novi hramovi posvećeni Svetom Nikoli i Svetim mironosicama, a poseta mitropolita Atanasija pokazala je da su ovi projekti mnogo više od gradnje - znak zajedništva i duhovne obnove
Dok vernici obeležavaju njen dan molitvama i procesijama, istorijski izvori otkrivaju složen životni put, ali i neslaganja o poreklu, identitetu i načinu na koji je vekovima predstavljana u različitim sredinama.