"BIO SAM U KOMI 10 DANA, A ONDA SE DOGODILO ČUDO" (VIDEO): Svedočanstvo Gorana Nikolova, kog su spasle molitve supruge u Tumanu, dirnuće svakoga
Kada su lekari nemoćno širili ruke, iskrena vera i molitve su suze vapaja pretvorile u suze radosnice.
Kada su lekari izgubili svaku nadu, porodica je utehu pronašla u molitvama Svetom Luki Lekaru. U noći uoči njegovog praznika, jedan neočekivani susret doneo je vest koja je promenila sve…
Teška senka bolesti nadvila se nad malim Ilijom, nevinim detetom koje nije imalo ni godinu dana kada su mu lekari postavili surovu dijagnozu – leukemiju. Njegovi najbliži, slomljenih srca, tražili su izlaz iz tunela bez svetlosti. Među njima, njegov ujak, arhimandrit Sosipatros Pitulias, sveštenomonah Grčke pravoslavne crkve, nije gubio nadu. Sa nepokolebljivom verom, on i njegov sabrat, otac Grigorije danima i noćima uznosili su molitve ka Svetom Luki Lekaru, tražeći čudo, iščekujući nemoguće.
Bolnička soba u Atini bila je ispunjena tišinom i neizvesnošću. Lekari su nemoćno širili ruke, dok je porodica svaki svoj uzdah pretvarala u molitvu. A onda, uoči praznika Svetog Luke Lekara, desilo se nešto što ljudski um teško može da shvati, ali što vera prepoznaje i prihvata kao istinu.
Te noći, otac Sosipatros, arhijerejski namesnik okoline Verije i starešina crkve Svetog Antonija, zaštitnika grada Verije na severu Grčke, ostao je kraj Ilijine postelje, ne ispuštajući brojanicu iz ruku. Počeo je da ponavlja, kao i svake večeri: „Sveti Luka, isceli slugu Božijeg Iliju…“ Međutim, pre nego što je uspeo da završi molitvu, telefon mu je zazvonio. Bio je to otac Grigorije. Njegov glas podrhtavao je, mešavina straha i ushićenja:
- Oče Sosipatrose, Sveti Luka je ponovo učinio čudo!
Zapanjen, otac Sosipatros upitao je:
- Šta se dogodilo?
I tada je čuo priču koja mu je zaledila krv u žilama, ali i zapalila plamen nade u srcu.
- Dok se vraćao iz bolnice, otac Grigorije je ušao u taksi. Vozač – nepoznat čovek – okrenuo se prema njemu i upitao: „Oče, da li je sve u redu?“ Misleći da je pitanje postavljeno iz čiste ljubaznosti, otac Grigorije je odgovorio da jeste - kaže arhimandrit Sosipatros, prenosi grčki pravoslavni portal vimaorthodoxias.gr. Otac Sosipatros dalje kaže:
- Međutim, vozač je nastavio da insistira, gledajući ga prodorno. A onda su usledile reči koje su ga ostavile bez daha: "Oče Grigorije, to dete o kojem brinete, a koje nije vaše, biće dobro!“ Srce mu je snažno udarilo. Kako ovaj čovek zna? Ko mu je rekao? „Kako znate za dete? Kako znate za mene?“ upitao je, ali je dobio samo tajanstveni odgovor: „Ne pitaj mnogo, oče… Znaj samo da će dete o kojem brinete biti dobro!" - priseća se arhimandrit Sosipatros i doaje da je zapanjeni otac Grigorije nemo gledao taksistu, dok su misli jurile kroz njegov um.
Kada su stigli na odredište, otac Grigorije je izvadio novac da plati vožnju, ali je vozač samo uzeo samo manji deo i – nestao. Kao da ga nikada nije ni bilo.
I tada se dogodilo čudo. U tom trenutku, maleni Ilija, na rubu snage, počeo je da se oporavlja. Njegova krvna slika se menjala, njegovo telo je jačalo, a bolest, koja je do tada vladala njegovim bićem, polako je ustuknula pred nečim jačim, svetijim.
Danas, Ilija je zdrav i veseo dečak. Njegov život je svedočanstvo, dokaz da su molitve uslišene, da čuda postoje. Njegov ujak, arhimandrit Sosipatros, sa suzama u očima, ali sa srcem punim zahvalnosti, svedoči:
- Da li je taj čovek bio sam Sveti Luka? Ili je svetitelj progovorio kroz njega? Ne znam. Ali znam da je od tog trenutka, od tog časa, mali Ilija počeo da se oporavlja. Sveti Luka Lekar učinio je čudo i iscelio ga!
Mali Ilija je još jedno živo čudo Svetog Luke, Arhiepiskopa Simferopoljskog, Lekara i Čudotvorca – čudo koje duboko dotiče i potresa svako srce.
Kada su lekari nemoćno širili ruke, iskrena vera i molitve su suze vapaja pretvorile u suze radosnice. Iskustvo Svetog Osijasa Nifona, episkopa Kostantinjanisa, podseća nas na nevidljivu moć vere i božanske blagodati, koja se manifestuje kroz čudotvorno ulje iz kandila Presvete Bogorodice. Mladi sveštenoslužitelj je doživeo trenutak preobražaja kada se pred njegovim očima desilo nesvakidašnje čudo osvećenja vode – mutna tečnost postala je kristalno čista, a s njom je i njegovo srce pronašlo novi put vere. Ova ikona "Umekšanje zlih srca", poznata i kao "Sedam strela", postala je simbol nade i duhovne pomoći za obolele koji leže u bolničkoj postelji.

"BIO SAM U KOMI 10 DANA, A ONDA SE DOGODILO ČUDO" (VIDEO): Svedočanstvo Gorana Nikolova, kog su spasle molitve supruge u Tumanu, dirnuće svakoga
„ZASPAO SAM, A ONDA SE IZNAD MENE POJAVIO ĐAVO SA SEKIROM…”: Svedočanstvo episkopa Nifona o tome kako ga je spasilo ulje iz kandila Bogorodice
VODA PUNA RĐE POSTALA BISTRA NAKON MOLITVE, SVI ZANEMELI PRED BOŽJOM SILOM: Svedočanstvo sveštenika Davida o čudu u pravoslavnom manastiru
SVEŠTENIK JE DONEO IKONU U BOLNICU, ZAPOČEO MOLITVU, A BOGORODICA JE TADA POČELA DA MIROTOČI: Dirljivo svedočanstvo o čudu Božjem (VIDEO)
U krugu bolnice u Krasnodaru nalazi se hram u kojem se događaju čuda. Sveštenik Vjačeslav Klimenko svedoči o majci koja je molitvom sačuvala život svom detetu, a na ikoni Bogorodice ostavila zlatne minđuše kao večni trag zahvalnosti.
Od čudesne zaštite manastira tokom rata do isceljenja neizlečivih bolesti: vernici iz svih krajeva sveta donose svoje molitve pred kivot svetitelja, svedočeći o moćima nevidljivih sila koje se očituju u njegovom prisustvu.
Otac s bolesnim detetom, Albanac, prišao je tadašnjem vladici raško-prizrenskog, potonjem patrijarhu srpskom, da zatraži blagoslov.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Jedna iskrena reč starca razbija iluziju univerzalnog spasenja i pokazuje da vera nije pasivna uteha, već put dela i lične odgovornosti.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Brak zahteva zrelost, spremnost na žrtvu, odgovornost i sposobnost da se voli drugi više od sebe.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.
Desert koji se podjednako rado iznosi pred goste i ostavlja za miran ili svečani porodični ručak u danima posta na ulju.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.