OLIVER BUNIC / AFP / ProfimediaIlustracija, osvećenje vode
Mladi sveštenoslužitelj je doživeo trenutak preobražaja kada se pred njegovim očima desilo nesvakidašnje čudo osvećenja vode – mutna tečnost postala je kristalno čista, a s njom je i njegovo srce pronašlo novi put vere.
U Pravoslavlju čuda nisu samo daleki i retki događaji, već živi dokazi Božanske prisutnosti u svetu. Ona se ne dešavaju radi senzacije, već kao svedočanstva vere, podsticaji pokajanju i blagoslov onima koji ih primaju. Neretko su skrivena od ljudskih očiju, poznata samo onima koji su im neposredni svedoci. Takav je i ovaj divni događaj, koji nam prenosi otac David Proskurjakov, sveštenik Ruske pravoslavne crkve.
Otac David pripoveda kako se, u vreme studentskog života njegovog rođenog brata, koji je svedočio ovom događaju, u moskovskom manastiru odigralo nesvakidašnje čudo osvećenja vode. Mladi sveštenik, tek rukopoložen, borio se sa duhovnim iscrpljenjem. Monaško služenje, puno dugih bogosluženja i poslušanja, činilo ga je klonulim, nezadovoljnim i nesigurnim u svoje služenje. Teško breme pomisli i umora pritislo je njegovo srce.
Po svedočenju oca Davida, mladi sveštenik je jednog dana dobio blagoslov da osveti vodu.
- S obzirom na veliku potrebu, voda se osvećivala u velikom rezervoaru napolju. Ostavivši slavinu da se puni, otišao je da obavi druge obaveze. Kada se vratio, zatekao je vodu boje tamnog čaja, neprijatnog mirisa rđe. U tom trenutku, nesposoban da se izbori sa sopstvenom slabošću, samo je nemoćno odmahnuo rukom. Pomislivši da ga ionako čeka prekor, započeo je molitveno pravilo - kaže otac David, prenosi portal foma.ru..
Olga MALTSEVA / AFP / Profimedia
Ilustracija, osvećenje vode
Ono što se potom dogodilo prevazišlo je svaku sumnju.
- Kada su prisutni počeli da sipaju svetu vodu u svoje posude, sveštenik je očekivao negodovanje i pritužbe. Međutim, svi su mirno uzimali vodu, niko se nije žalio. Zbunjen, prišao je rezervoaru – i ostao bez daha. Voda, koja je do maločas bila mutna i nečista, sada je blistala bistrinom poput izvorskog kladenca. Nestao je i jak miris rđe, a ukus vode postao je blag, podsećajući na onu sa Bajkalskog jezera - pripoveda sveštenik David Proskurjakov.
Zahvaćen neopisivom radošću, mladi sveštenik je napunio kutlaču i potrčao po manastirskoj porti, nudeći svima da probaju njenu novostečenu čistoću. Ljudi su ga zbunjeno posmatrali, ne shvatajući njegov zanos, ali on je, dirnut Božanskim znamenjem, klicao iz sveg srca: „Hristos vaskrse, jer je Svemoguć!“
Ovo čudo, po rečima oca Davida, nije samo pročistilo vodu – ono je pročistilo i srce mladog sveštenika. Svaka tuga i klonulost nestale su u trenutku, kao da ih nikada nije ni bilo. Onaj koji je bio na ivici očajanja, sada je bio preobražen radošću i novom snagom. Gospod je Svojom blagodaću osvetio vodu i dodir Svoje ljubavi položio na dušu služitelja, pokazujući mu da je On uvek prisutan, spreman da podigne one koji posrću i da svetlošću obasja one koji su u tami.
Tako je osvećenje vode postalo osvećenje srca. U nečemu što je izgledalo kao trenutak duhovne nemoći, Gospod je pokazao Svoju moć i milost. I do danas, priča o ovom čudu ostaje živo svedočanstvo da su vera i nada nikada neugasivi plamenovi, koje ni najmračniji trenuci ne mogu ugasiti.
Ranije je bilo nezamislivo da sveštenik dođe na sahranu kremiranog, jer hrišćani pravoslavci veruju u svetost i nepovredivost tela, pa se ono zbog toga "predaje zemlji na čuvanje".
Meštani Samaila i gosti iz okolnih gradova ispunili portu crkve Svetog Pantelejmona, uživajući u liturgiji, lomljenju slavskog kolača i programu koji su uveličali najmlađi folkloraši.
Ikona je u pravoslavlju svetinja - ona nije obična slika, već prozor ka večnosti, kroz koji se vernici obraćaju Bogu, Presvetoj Bogorodici i svetiteljima.
Učeći da strah ne dolazi od Boga, već od čovekovog odvajanja od njega, vera poziva na povratak unutrašnjem miru kroz molitvu, pokajanje, smirenje i poverenje u Božiju promisao.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Ruska novinarka Aleksandra Gripas otkriva kako joj je molitva, iako tada još nije bila krštena, spasla ćerku od sigurne smrti i zauvek promenila njen život i veru.
Članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva „Stevan Sinđelić“, gaseći požar na obodu grada, naišli su na prizor pred kojim su zanemeli — ikona Presvete Bogorodice ostala je čitava uprkos požaru.
U manastiru posvećenom Svetim Kozmi i Damjanu, na mestu koje je nekada bilo srušeno i zapaljeno, dešavaju se nepojmljive isceliteljske priče; tu, pod senkom minareta, Božija sila spaja ono što ljudski um ne može razumeti – muslimane i pravoslavce u tišini oproštaja i zajedničke vere u čudo.
U svetinji smeštenoj u dalmatinskom kanjonu reke Krke, ikona Svetog arhangela Mihaila počela je da mirotoči, podsećajući verni narod na dubinu vere i snagu duhovnog dodira kroz svete ikone koje čuvaju tajnu nebeskog prisustva.
Ikona je u pravoslavlju svetinja - ona nije obična slika, već prozor ka večnosti, kroz koji se vernici obraćaju Bogu, Presvetoj Bogorodici i svetiteljima.
Učeći da strah ne dolazi od Boga, već od čovekovog odvajanja od njega, vera poziva na povratak unutrašnjem miru kroz molitvu, pokajanje, smirenje i poverenje u Božiju promisao.
Posle naloga vlasti za uklanjanje, meštani Zaostra preneli su spomenik u portu crkve Svete Petke, što je izazvalo incidente, dolazak policije i hitno saslušanje paroha, otvarajući pitanje odnosa države prema istorijskom pamćenju i ulozi Crkve u očuvanju identiteta.
U vremenu kada mnogi osporavaju Božju istinu i rugače se veri, beseda Vladike Nikolaja podseća na neuništivu snagu vere i poziva nas da ostanemo čvrsti pred praznim rečima i lažnim hvalisavcima.