U molitvenoj tišini velikog posta, verni su slušali reči koje pozivaju na duhovnu budnost. Poglavar Ruske pravoslavne crkve besedio je o opasnosti besposlice i unutrašnje praznine, upozoravajući da je istinsko pokajanje put ka spasenju.
U duhovnoj tišini prve sedmice Velikog posta, verni narod Moskve okupio se u Bogojavljenskom saboru u Jelohovu, gde je Njegova Svetost Patrijarh moskovski i sve Rusije Kiril služio veliko povečerje sa čitanjem Velikog pokajnog kanona prepodobnog Andreja Kritskog. Ova sveta služba, prožeta pokajničkim duhom i smirenjem, podseća verne na suštinu posta – unutrašnje preobraženje i povratak Bogu kroz skrušenost srca i molitvu.
Po završetku bogosluženja, patrijarh Kiril obratio se prisutnima nadahnutom besedom, u kojoj je ukazao na opasnosti duhovne praznine i uninije, koje mogu da udalje čoveka od spasenja:
- U molitvi "Gospode i Vladiko života moga" povezujemo u jedno prazninu i uniniju (mrzovolju), a sveti oci takođe uče da je uzrok uninije najčešće upravo praznina. A praznina nije samo odsustvo obaveza, rada ili nekog posla. Praznina je posebno stanje duše. Ona, naravno, može biti praćena neradom, ali to je sporedno. Primarno je ono što se zbiva u srcu - istakao je patrijarh Kiril i potom objasnio:
- To je gubitak svakog cilja u životu, a potom često dolazi i depresija – ne kao posledica psihičkog poremećaja, već kao manifestacija duševne bolesti. Praznina i besposlica često proizilaze iz lenjosti, iz nerazumnosti, ali ako se praznina ustali kao navika, tada nastaje rizik od teške duševne bolesti. Zato nipošto nije slučajno što se u ovoj izuzetnoj molitvi, koju izgovaramo u danima Velikog posta, praznina i uninija spominju zajedno.
Patrijarh Kiril je dalje naglasio da istinski posvećen život, ispunjen trudom i odgovornošću, ne ostavlja prostor za duhovnu prazninu:
- Ako čovek ispunjava svoju dužnost, radi, uči, vaspitava decu, trudi se za dobrobit svoje porodice, svojih bližnjih, ako je posvećen još odgovornijem poslu, bilo da je u državnoj ili vojnoj službi, onda o praznini ne može biti govora. Praznina nastaje kada čovek ima previše slobodnog vremena, odnosno dokolicu. Ono je neophodno da bismo obnovili svoje fizičke i duhovne snage, jer neprestani rad može ostaviti ozbiljne posledice po naše zdravlje i psihu - rekao je patrijarh Kiril i dodao:
- Ali kada neko, ko spolja izgleda kao da mu ništa ne nedostaje, provodi vreme u besposlici, ne radeći ništa i ne želeći da radi išta, to se pretvara u veoma opasnu duševnu bolest. Jer, kao što rekosmo, praznina vodi u uniniju, a uninija, ako se ne zaustavi, može imati najstrašnije posledice po ljudski život.
Zaključujući svoju besedu, patrijarh Kiril je istakao razliku između odmora i duhovne praznine:
- Želim da naglasim: praznina, nerad i odmor nisu isto. Čovek je dužan da se odmara – bez toga naš organizam ne može da funkcioniše. Ali praznina nije odmor; to je beskorisno, isprazno trošenje vremena. Praznina – to je ništa! Čovek tada ne opterećuje ni svoju svest, ni svoju volju, ni svoja osećanja, i to razgrađuje njegov um, slabi njegovu volju. Nikada ne treba poistovećivati prazninu i odmor, ali treba imati na umu da odmor može preći u prazninu. Ako tokom odmora ne činimo ništa, to je kao da u sebe sejemo seme koje može doneti gorak plod praznine.
Reči patrijarha Kirila snažno su odjeknule među prisutnim vernicima, podsećajući na važnost duhovne budnosti i revnosti u danima posta. Veliki pokajni kanon Svetog Andreja Kritskog ostaje svetionik koji osvetljava put istinskog pokajanja i preobraženja, vodeći dušu ka Carstvu Nebeskom.
U hramovima širom zemlje odjekivaće reči drevne pokajničke himne, dok verni narod, kroz molitvu i metanisanje, započinje Veliki post u smirenju i skrušenosti pred Bogom.
Druge večeri Velikog posta, patrijarh srpski služio je Kanon Svetog Andreja Kritskog, pozivajući vernike na unutrašnju obnovu, pokajanje i povratak Bogu kroz ljubav i praštanje.
Trećeg dana Vaskršnjeg posta, u hramu Svetog Save u Beogradu, poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je snažnu poruku o pokajanju, smirenju i istinskom putu ka Bogu – borbi sa sobom, a ne sa drugima.
Praznik rođenja poslanika Muhameda obeležava se uz mevludske spjevove, salavate, ilahije i kaside, a ovogodišnja okupljanja dolaze nakon dogovora o obnovi jedinstva Islamske zajednice posle gotovo dve decenije podele.
Otac Varsanufije je stradao u blizini Svetog Nikolajevskog hrama, dok su inok Grigorije i izbeglica Andrej Kirijenko sa teškim povredama prevezeni u bolnicu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Susret patrijarha moskovskog i sve Rusije sa ambasadorom Kazemom Džalalijem održan je u trenutku velikih promena u Iranu, dok dve države sve snažnije povezuju religiju, društvene stavove i strateške interese.
U čestitki povodom Obretenja moštiju Prepodobnog Sergija Radonješkog, patrijarh srpski istakao je njegov značaj kao duhovnog uzora i pozvao na jedinstvo, ljubav i prevazilaženje podela.
Bugarska je vetom sprečila da patrijarh Kiril bude stavljen na listu sankcionisanih lica, uz obrazloženje da se politički sukobi ne smeju prenositi na verske institucije.
Otac Varsanufije je stradao u blizini Svetog Nikolajevskog hrama, dok su inok Grigorije i izbeglica Andrej Kirijenko sa teškim povredama prevezeni u bolnicu.
Na visokom prestolu ukazao mu se Gospod, dok su šestokrilni serafimi objavljivali Njegovu svetost, a vladika Nikolaj objašnjava šta je čoveku zaista dato da vidi.
Probajte boraniju po receptu iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije Rašić, pročitajte Drugu pokajnu molitvu Majci Božjoj i duhovno se nadahnite poukom Svetog Luke Krimskog.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Fotija i Anikitu po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Prenos moštiju Svetog apostola Vartolomeja. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ljudevita, dok muslimani obeležavaju Mevlud, a Jevreji nemaju univerzalno priznat praznik.