U molitvenoj tišini velikog posta, verni su slušali reči koje pozivaju na duhovnu budnost. Poglavar Ruske pravoslavne crkve besedio je o opasnosti besposlice i unutrašnje praznine, upozoravajući da je istinsko pokajanje put ka spasenju.
U duhovnoj tišini prve sedmice Velikog posta, verni narod Moskve okupio se u Bogojavljenskom saboru u Jelohovu, gde je Njegova Svetost Patrijarh moskovski i sve Rusije Kiril služio veliko povečerje sa čitanjem Velikog pokajnog kanona prepodobnog Andreja Kritskog. Ova sveta služba, prožeta pokajničkim duhom i smirenjem, podseća verne na suštinu posta – unutrašnje preobraženje i povratak Bogu kroz skrušenost srca i molitvu.
Po završetku bogosluženja, patrijarh Kiril obratio se prisutnima nadahnutom besedom, u kojoj je ukazao na opasnosti duhovne praznine i uninije, koje mogu da udalje čoveka od spasenja:
- U molitvi "Gospode i Vladiko života moga" povezujemo u jedno prazninu i uniniju (mrzovolju), a sveti oci takođe uče da je uzrok uninije najčešće upravo praznina. A praznina nije samo odsustvo obaveza, rada ili nekog posla. Praznina je posebno stanje duše. Ona, naravno, može biti praćena neradom, ali to je sporedno. Primarno je ono što se zbiva u srcu - istakao je patrijarh Kiril i potom objasnio:
- To je gubitak svakog cilja u životu, a potom često dolazi i depresija – ne kao posledica psihičkog poremećaja, već kao manifestacija duševne bolesti. Praznina i besposlica često proizilaze iz lenjosti, iz nerazumnosti, ali ako se praznina ustali kao navika, tada nastaje rizik od teške duševne bolesti. Zato nipošto nije slučajno što se u ovoj izuzetnoj molitvi, koju izgovaramo u danima Velikog posta, praznina i uninija spominju zajedno.
Patrijarh Kiril je dalje naglasio da istinski posvećen život, ispunjen trudom i odgovornošću, ne ostavlja prostor za duhovnu prazninu:
- Ako čovek ispunjava svoju dužnost, radi, uči, vaspitava decu, trudi se za dobrobit svoje porodice, svojih bližnjih, ako je posvećen još odgovornijem poslu, bilo da je u državnoj ili vojnoj službi, onda o praznini ne može biti govora. Praznina nastaje kada čovek ima previše slobodnog vremena, odnosno dokolicu. Ono je neophodno da bismo obnovili svoje fizičke i duhovne snage, jer neprestani rad može ostaviti ozbiljne posledice po naše zdravlje i psihu - rekao je patrijarh Kiril i dodao:
- Ali kada neko, ko spolja izgleda kao da mu ništa ne nedostaje, provodi vreme u besposlici, ne radeći ništa i ne želeći da radi išta, to se pretvara u veoma opasnu duševnu bolest. Jer, kao što rekosmo, praznina vodi u uniniju, a uninija, ako se ne zaustavi, može imati najstrašnije posledice po ljudski život.
Zaključujući svoju besedu, patrijarh Kiril je istakao razliku između odmora i duhovne praznine:
- Želim da naglasim: praznina, nerad i odmor nisu isto. Čovek je dužan da se odmara – bez toga naš organizam ne može da funkcioniše. Ali praznina nije odmor; to je beskorisno, isprazno trošenje vremena. Praznina – to je ništa! Čovek tada ne opterećuje ni svoju svest, ni svoju volju, ni svoja osećanja, i to razgrađuje njegov um, slabi njegovu volju. Nikada ne treba poistovećivati prazninu i odmor, ali treba imati na umu da odmor može preći u prazninu. Ako tokom odmora ne činimo ništa, to je kao da u sebe sejemo seme koje može doneti gorak plod praznine.
Reči patrijarha Kirila snažno su odjeknule među prisutnim vernicima, podsećajući na važnost duhovne budnosti i revnosti u danima posta. Veliki pokajni kanon Svetog Andreja Kritskog ostaje svetionik koji osvetljava put istinskog pokajanja i preobraženja, vodeći dušu ka Carstvu Nebeskom.
U hramovima širom zemlje odjekivaće reči drevne pokajničke himne, dok verni narod, kroz molitvu i metanisanje, započinje Veliki post u smirenju i skrušenosti pred Bogom.
Druge večeri Velikog posta, patrijarh srpski služio je Kanon Svetog Andreja Kritskog, pozivajući vernike na unutrašnju obnovu, pokajanje i povratak Bogu kroz ljubav i praštanje.
Trećeg dana Vaskršnjeg posta, u hramu Svetog Save u Beogradu, poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je snažnu poruku o pokajanju, smirenju i istinskom putu ka Bogu – borbi sa sobom, a ne sa drugima.
Od krompira, brašna i malo tofua dobija se toplo jelo koje se lako priprema, poštuje pravila uzdržanja i donosi prijatan ukus čak i kada je izbor namirnica sveden na minimum.
Govoreći o ženi uhvaćenoj u preljubi, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava koliko je lako osuditi, a koliko teško zaviriti u sopstvenu savest – i zašto Bog ne presuđuje kao ljudi.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Vlasija po starom i Prvo i Drugo obretenje glave Svetog Jovana Krstitelja po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Modesta, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu danas nema velikog verskog praznika.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Na godišnjicu izbora 46. poglavara Srpske pravoslavne crkve iz Rusije je stigla čestitka ispunjena bratskim porukama i naglaskom na jedinstvu, odgovornosti i istrajnosti u iskušenjima koja prate njegovo dosadašnje delovanje.
Na velikom međunarodnom forumu, đakon Vasilije Bursać predstavio višedecenijska iskustva agencije Dobročinstvo, istakavši značaj svetih putovanja, učenja i očuvanja tradicije u izazovima modernog društva.
Posle božićne liturgije u Moskvi, poglavar Ruske crkve govorio je o grehu koji se proglašava vrlinom, slobodi bez granica i civilizacijskom sukobu koji se više ne može sakriti.
Govoreći o ženi uhvaćenoj u preljubi, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava koliko je lako osuditi, a koliko teško zaviriti u sopstvenu savest – i zašto Bog ne presuđuje kao ljudi.
Pouka ave Doroteja otkriva zašto uzdržanje od hrane nema snagu ako jezik osuđuje, pogled luta, a dela ostaju bez kontrole i kako bez unutrašnje discipline nema istinskog podviga.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički podsetio je vernike da telo ne pomaže ništa, ističući snagu posta, molitve i svetih Tajni u borbi protiv zla i pripremi duše za najradosniji hrišćanski praznik.
Pouka čuvara kivota Svetog Vasilija Ostroškog slikovito pokazuje zašto selektivni post vodi duhovnom “utapanju” i podseća da vera zahteva doslednost od početka do kraja.
Ovaj sveti period traje sedam nedelja i predstavlja vreme duhovne pripreme, pokajanja, molitve i uzdržanja, kako bi vernici dostojno dočekali praznik nad praznicima - Vaskrs.