U molitvenoj tišini velikog posta, verni su slušali reči koje pozivaju na duhovnu budnost. Poglavar Ruske pravoslavne crkve besedio je o opasnosti besposlice i unutrašnje praznine, upozoravajući da je istinsko pokajanje put ka spasenju.
U duhovnoj tišini prve sedmice Velikog posta, verni narod Moskve okupio se u Bogojavljenskom saboru u Jelohovu, gde je Njegova Svetost Patrijarh moskovski i sve Rusije Kiril služio veliko povečerje sa čitanjem Velikog pokajnog kanona prepodobnog Andreja Kritskog. Ova sveta služba, prožeta pokajničkim duhom i smirenjem, podseća verne na suštinu posta – unutrašnje preobraženje i povratak Bogu kroz skrušenost srca i molitvu.
Po završetku bogosluženja, patrijarh Kiril obratio se prisutnima nadahnutom besedom, u kojoj je ukazao na opasnosti duhovne praznine i uninije, koje mogu da udalje čoveka od spasenja:
- U molitvi "Gospode i Vladiko života moga" povezujemo u jedno prazninu i uniniju (mrzovolju), a sveti oci takođe uče da je uzrok uninije najčešće upravo praznina. A praznina nije samo odsustvo obaveza, rada ili nekog posla. Praznina je posebno stanje duše. Ona, naravno, može biti praćena neradom, ali to je sporedno. Primarno je ono što se zbiva u srcu - istakao je patrijarh Kiril i potom objasnio:
- To je gubitak svakog cilja u životu, a potom često dolazi i depresija – ne kao posledica psihičkog poremećaja, već kao manifestacija duševne bolesti. Praznina i besposlica često proizilaze iz lenjosti, iz nerazumnosti, ali ako se praznina ustali kao navika, tada nastaje rizik od teške duševne bolesti. Zato nipošto nije slučajno što se u ovoj izuzetnoj molitvi, koju izgovaramo u danima Velikog posta, praznina i uninija spominju zajedno.
Patrijarh Kiril je dalje naglasio da istinski posvećen život, ispunjen trudom i odgovornošću, ne ostavlja prostor za duhovnu prazninu:
- Ako čovek ispunjava svoju dužnost, radi, uči, vaspitava decu, trudi se za dobrobit svoje porodice, svojih bližnjih, ako je posvećen još odgovornijem poslu, bilo da je u državnoj ili vojnoj službi, onda o praznini ne može biti govora. Praznina nastaje kada čovek ima previše slobodnog vremena, odnosno dokolicu. Ono je neophodno da bismo obnovili svoje fizičke i duhovne snage, jer neprestani rad može ostaviti ozbiljne posledice po naše zdravlje i psihu - rekao je patrijarh Kiril i dodao:
- Ali kada neko, ko spolja izgleda kao da mu ništa ne nedostaje, provodi vreme u besposlici, ne radeći ništa i ne želeći da radi išta, to se pretvara u veoma opasnu duševnu bolest. Jer, kao što rekosmo, praznina vodi u uniniju, a uninija, ako se ne zaustavi, može imati najstrašnije posledice po ljudski život.
Zaključujući svoju besedu, patrijarh Kiril je istakao razliku između odmora i duhovne praznine:
- Želim da naglasim: praznina, nerad i odmor nisu isto. Čovek je dužan da se odmara – bez toga naš organizam ne može da funkcioniše. Ali praznina nije odmor; to je beskorisno, isprazno trošenje vremena. Praznina – to je ništa! Čovek tada ne opterećuje ni svoju svest, ni svoju volju, ni svoja osećanja, i to razgrađuje njegov um, slabi njegovu volju. Nikada ne treba poistovećivati prazninu i odmor, ali treba imati na umu da odmor može preći u prazninu. Ako tokom odmora ne činimo ništa, to je kao da u sebe sejemo seme koje može doneti gorak plod praznine.
Reči patrijarha Kirila snažno su odjeknule među prisutnim vernicima, podsećajući na važnost duhovne budnosti i revnosti u danima posta. Veliki pokajni kanon Svetog Andreja Kritskog ostaje svetionik koji osvetljava put istinskog pokajanja i preobraženja, vodeći dušu ka Carstvu Nebeskom.
U hramovima širom zemlje odjekivaće reči drevne pokajničke himne, dok verni narod, kroz molitvu i metanisanje, započinje Veliki post u smirenju i skrušenosti pred Bogom.
Druge večeri Velikog posta, patrijarh srpski služio je Kanon Svetog Andreja Kritskog, pozivajući vernike na unutrašnju obnovu, pokajanje i povratak Bogu kroz ljubav i praštanje.
Trećeg dana Vaskršnjeg posta, u hramu Svetog Save u Beogradu, poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je snažnu poruku o pokajanju, smirenju i istinskom putu ka Bogu – borbi sa sobom, a ne sa drugima.
Pred praznik Sabora Svetog arhangela Mihaila ponovo izbija rasprava o slavskom žitu: narodna predanja tvrde jedno, crkveni kanoni drugo — a mnogi domaćini ni ne slute da izostavljaju obavezan deo slave.
Objavljivanjem radne biografije na platformama za zapošljavanje, katolički sveštenik skrenuo je pažnju na pad priloga i finansijsku borbu svoje parohijske zajednice, o kojoj se već godinama gotovo i ne govori.
Tradicionalna slika porodice, u kojoj je muškarac bio primarni zaštitnik i hranitelj, dok je žena bila čuvar doma, danas ustupa mesto novim obrascima funkcionisanja.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Poglavar Ruske pravoslavne crkve primio je mitropolita losanđeloskog Serapiona Koptske pravoslavne crkve, istakavši značaj zajedničkih molitava, razmena mladih i teoloških susreta, dok su dve Crkve razgovarale i o situaciji u Ukrajini.
Desetine hiljada vernika u Moskvi obeležile su krštenje Rusi, a poglavar Ruske pravoslavne crkve poručio da narod bez duhovnih temelja sam sebe uništava.
Pred praznik Sabora Svetog arhangela Mihaila ponovo izbija rasprava o slavskom žitu: narodna predanja tvrde jedno, crkveni kanoni drugo — a mnogi domaćini ni ne slute da izostavljaju obavezan deo slave.
Tradicionalna slika porodice, u kojoj je muškarac bio primarni zaštitnik i hranitelj, dok je žena bila čuvar doma, danas ustupa mesto novim obrascima funkcionisanja.
Kroz biblijske priče o Marti i Mariji otkrijte kako Hronos i Kairos oblikuju naš život, zašto stalno jurimo i propuštamo ono što nosi smisao, i kako svaka sekunda može postati dodir večnosti.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
U besedi za 24. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako su ljudi pre Isusovog dolaska živeli u mreži iskušenja i sablazni.
Stihovi sure Ar-Rahman 55:1–13 povezuju Božiju blizinu, ljudsko poreklo i kosmički poredak, podsećajući da najvažnije često primetimo tek kada se um utiša.