„PRAŠTAJTE!": Odjeknula poruka patrijarha Porfirija iz hrama Svetog Save
Uoči Velikog posta, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao vernike na unutrašnje pomirenje i duhovnu obnovu, govoreći o istinskom značaju posta i ljubavi prema bližnjima.
Trećeg dana Vaskršnjeg posta, u hramu Svetog Save u Beogradu, poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je snažnu poruku o pokajanju, smirenju i istinskom putu ka Bogu – borbi sa sobom, a ne sa drugima.
U tišini molitavi, trećeg dana Vaskršnjeg posta, hram Svetog Save na Vračaru bio je ispunjen vernicima koji su sabrano učestvovali u velikom povečerju sa Pokajnim kanonom Svetog Andreja Kritskog. U toj atmosferi duhovne smirenosti i molitvene sabranosti, patrijarh srpski Porfirije uputio je nadahnutu besedu, podsećajući na suštinu posta i hrišćanskog života.
Govoreći o molitvi Svetog Jefrema Sirina, patrijarh je naglasio njenu dubinu i značaj, ističući da je u toj kratkoj, ali sadržajnoj molitvi sabrana celokupna poruka Jevanđelja. Posebno je istakao poslednju strofu: „Daj mi, Gospode, da vidim grehe svoje i da ne osuđujem brata svoga.“
- Svi znamo koliko je teško voditi tu upornu borbu i koliko je teško spustiti se u svoje srce i tu pred licem Božjim sagledati sebe u pravom svetlu. Demonske sile po svaku cenu hoće da nas izvuku iz središta, iz centra našeg bića, iz našeg srca i da raseju naš um na mnoge događaje, predmete i fenomene koji se dešavaju izvan nas, gde po pravilu mi sebe vidimo kao arbitre, kao sudije, kao one koji su pozvani da procenjuju, ocenjuju i da daju sud o svemu što je izvan nas, pritom ostavljajući svoje unutarnje biće potpuno neobrađenim, zaparloženim, često podivljalim od raznih strasti i greha koji bujaju u našem srcu - poručio je patrijarh srpski.

Povezujući ovu misao sa rečima Gospoda Hrista, patrijarh je podsetio na jevanđeoski poziv da prepoznamo sopstvene slabosti pre nego što sudimo drugima:
- Rekoh da je sama poruka Jevanđelja sažeta u ovoj molitvi, pa i u vezi sa ovim stihom, dovoljno je setiti se reči Gospodnjih da mi vidimo trun u oku brata svoga, a ne vidimo brvno u svom oku. Ili kada poziva mnoge koji su izvan svoga srca, izvan svoga unutarnjeg bića i koji ocenjuju, procenjuju i daju svoj sud o svemu što se dešava izvan njih. Gospod ih poziva rečima: Ko je bez greha neka se baci kamenom na ovu, koja je vidljivo grešnica, koja je bludnica.
Na kraju besede, patrijarh Porfirije je pozvao vernike da neprestano ponavljaju i usvajaju molitvu Svetog Jefrema Sirina kao deo svog svakodnevnog života, jer ona vodi smirenju pred Bogom i unutrašnjem miru.
- Zato neprestano treba ponirati, najpre molitvom i podvigom, u dubine svoga srca i tamo, tragajući za Hristom, tragati i za odgovorima na bezbrojna pitanja, najpre na pitanja koja se tiču nas samih. Neka je blagoslovena ova prva nedelja posta i da Bog da da u duhovnoj radosti, u unutrašnjem miru i ljubavi među sobom, sa ljubavlju u srcu prema Bogu i prema čitavoj Njegovoj tvorevini, ali i u ljubavi među sobom, dočekamo i Nedelju pravoslavlja. Neka je blagoslovena molitva.
Njegove reči, prožete dubokim duhovnim smislom, podsetile su prisutne vernike na suštinu posta – put smirenja, pokajanja i ljubavi, koji vodi ka istinskom sjedinjenju sa Bogom.
Uoči Velikog posta, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao vernike na unutrašnje pomirenje i duhovnu obnovu, govoreći o istinskom značaju posta i ljubavi prema bližnjima.
U srcu svetogorske zajednice, monasi se povlače u duboku tišinu kako bi očistili svoju dušu i osnažili veru pred najveći hrišćanski praznik – Vaskrsenje Hristovo.
U hramovima širom zemlje odjekivaće reči drevne pokajničke himne, dok verni narod, kroz molitvu i metanisanje, započinje Veliki post u smirenju i skrušenosti pred Bogom.
Druge večeri Velikog posta, patrijarh srpski služio je Kanon Svetog Andreja Kritskog, pozivajući vernike na unutrašnju obnovu, pokajanje i povratak Bogu kroz ljubav i praštanje.
U prvu nedelju Božićnog posta, Hram Svetog Save bio je ispunjen vernicima koji su se kroz liturgiju i besedu poglavara Srpske pravoslavne crkve podsetili na najveću hrišćansku vrlinu.
U hramu Svetog Save, Patrijarh je uputio učenike, nastavnike i roditelje da kroz znanje, dobrotu i poštovanje grade zajedništvo i već ovde na zemlji okuse radost Carstva Nebeskog.
U vremenu kada mnogi žeđ gase prolaznim stvarima, poglavar Srpske pravoslavne crkve poziva: ostavimo krčage i dođimo na izvor večnosti.
U besedi prepunoj duhovne mudrosti, patrijarh srpski pozvao vernike da otvore srca za Hrista, jer bez žive vere i duhovnog podviga nema istinskog preobražaja duše.
Okupljeni raseljeni Srbi i vernici iz okolnih mesta proslavili su svetitelja čuvajući tradiciju i sećanje na dom koji opstaje uprkos godinama i ruševinama.
Služeći Svetu arhijerejsku liturgiju u niškom Sabornom hramu, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Svetom Nikolaju kao merilu pravoslavnog života i o veri koja ne ostaje u rečima, već se pretače u odnos prema drugome.
U snažnoj poruci povodom Nikoljdana, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski podseća da voštanica nije samo znak radosti, već tiha veza sa precima, opomena protiv zaborava i poziv na povratak korenima kroz veru koja se dokazuje delima.
Na veliki pravoslavni praznik, u hramu Svetog kneza Lazara, Britanci su posle dugog duhovnog puta primili krštenje i prvi put se pričestili.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
U snažnoj poruci povodom Nikoljdana, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski podseća da voštanica nije samo znak radosti, već tiha veza sa precima, opomena protiv zaborava i poziv na povratak korenima kroz veru koja se dokazuje delima.
Oslić sa belim lukom, peršunom i začinima ostaje sočan i narednog dana – jelo koje postaje još punijeg ukusa, otkrivajući tihe mudrosti monaškog života.
I dok se mahom priča o obavezama domaćina kako slava ne bi izgubila svoj smisao, malo se priča kako bi gosti trebalo da se ponašaju kad na nju dođu.