„PRAŠTAJTE!": Odjeknula poruka patrijarha Porfirija iz hrama Svetog Save
Uoči Velikog posta, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao vernike na unutrašnje pomirenje i duhovnu obnovu, govoreći o istinskom značaju posta i ljubavi prema bližnjima.
Trećeg dana Vaskršnjeg posta, u hramu Svetog Save u Beogradu, poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je snažnu poruku o pokajanju, smirenju i istinskom putu ka Bogu – borbi sa sobom, a ne sa drugima.
U tišini molitavi, trećeg dana Vaskršnjeg posta, hram Svetog Save na Vračaru bio je ispunjen vernicima koji su sabrano učestvovali u velikom povečerju sa Pokajnim kanonom Svetog Andreja Kritskog. U toj atmosferi duhovne smirenosti i molitvene sabranosti, patrijarh srpski Porfirije uputio je nadahnutu besedu, podsećajući na suštinu posta i hrišćanskog života.
Govoreći o molitvi Svetog Jefrema Sirina, patrijarh je naglasio njenu dubinu i značaj, ističući da je u toj kratkoj, ali sadržajnoj molitvi sabrana celokupna poruka Jevanđelja. Posebno je istakao poslednju strofu: „Daj mi, Gospode, da vidim grehe svoje i da ne osuđujem brata svoga.“
- Svi znamo koliko je teško voditi tu upornu borbu i koliko je teško spustiti se u svoje srce i tu pred licem Božjim sagledati sebe u pravom svetlu. Demonske sile po svaku cenu hoće da nas izvuku iz središta, iz centra našeg bića, iz našeg srca i da raseju naš um na mnoge događaje, predmete i fenomene koji se dešavaju izvan nas, gde po pravilu mi sebe vidimo kao arbitre, kao sudije, kao one koji su pozvani da procenjuju, ocenjuju i da daju sud o svemu što je izvan nas, pritom ostavljajući svoje unutarnje biće potpuno neobrađenim, zaparloženim, često podivljalim od raznih strasti i greha koji bujaju u našem srcu - poručio je patrijarh srpski.

Povezujući ovu misao sa rečima Gospoda Hrista, patrijarh je podsetio na jevanđeoski poziv da prepoznamo sopstvene slabosti pre nego što sudimo drugima:
- Rekoh da je sama poruka Jevanđelja sažeta u ovoj molitvi, pa i u vezi sa ovim stihom, dovoljno je setiti se reči Gospodnjih da mi vidimo trun u oku brata svoga, a ne vidimo brvno u svom oku. Ili kada poziva mnoge koji su izvan svoga srca, izvan svoga unutarnjeg bića i koji ocenjuju, procenjuju i daju svoj sud o svemu što se dešava izvan njih. Gospod ih poziva rečima: Ko je bez greha neka se baci kamenom na ovu, koja je vidljivo grešnica, koja je bludnica.
Na kraju besede, patrijarh Porfirije je pozvao vernike da neprestano ponavljaju i usvajaju molitvu Svetog Jefrema Sirina kao deo svog svakodnevnog života, jer ona vodi smirenju pred Bogom i unutrašnjem miru.
- Zato neprestano treba ponirati, najpre molitvom i podvigom, u dubine svoga srca i tamo, tragajući za Hristom, tragati i za odgovorima na bezbrojna pitanja, najpre na pitanja koja se tiču nas samih. Neka je blagoslovena ova prva nedelja posta i da Bog da da u duhovnoj radosti, u unutrašnjem miru i ljubavi među sobom, sa ljubavlju u srcu prema Bogu i prema čitavoj Njegovoj tvorevini, ali i u ljubavi među sobom, dočekamo i Nedelju pravoslavlja. Neka je blagoslovena molitva.
Njegove reči, prožete dubokim duhovnim smislom, podsetile su prisutne vernike na suštinu posta – put smirenja, pokajanja i ljubavi, koji vodi ka istinskom sjedinjenju sa Bogom.
Uoči Velikog posta, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao vernike na unutrašnje pomirenje i duhovnu obnovu, govoreći o istinskom značaju posta i ljubavi prema bližnjima.
U srcu svetogorske zajednice, monasi se povlače u duboku tišinu kako bi očistili svoju dušu i osnažili veru pred najveći hrišćanski praznik – Vaskrsenje Hristovo.
U hramovima širom zemlje odjekivaće reči drevne pokajničke himne, dok verni narod, kroz molitvu i metanisanje, započinje Veliki post u smirenju i skrušenosti pred Bogom.
Druge večeri Velikog posta, patrijarh srpski služio je Kanon Svetog Andreja Kritskog, pozivajući vernike na unutrašnju obnovu, pokajanje i povratak Bogu kroz ljubav i praštanje.
Na liturgiji u Hramu Svetog Save patrijarh srpski podsetio je na priču o nemilosrdnom sluzi i upozorio da ne možemo iskreno tražiti Božju milost ako je sami ne pokazujemo prema drugima.
Na praznik Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja, patrijarh srpski predvodio je svečanu arhijerejsku liturgiju i u besedi govorio o neprekidnoj molitvi, unutrašnjem miru i prisustvu Presvete Bogorodice u životu vernika.
U liturgiji pred vernicimaNa liturgiji, poglavar SPC govorio je o Hristovom smirenom dolasku, opasnostima spoljašnje pobožnosti i zamci prilagođavanja vere sopstvenim merilima.
Predstojatelj SPC služio liturgiju u hramu Svetog Save i poručio da čovekov život može biti i sramota i slava,.
U Patrijaršijskom dvoru čuli su očinske pouke o odgovornosti, strahopoštovanju i istrajnosti u služenju Bogu i narodu.
Paroh bujanovački kaže da su se trojica mladića vraćala čak tri puta, puštala glasnu muziku, lupala na prozore i divljala automobilom, zbog čega je na kraju pozvao policiju.
Na prazničnoj liturgiji vernicima se obratio mitropolit dalmatinski Nikodim, pozvavši ih da ljubav prema Bogu potvrde brigom o bližnjima i da nastave tradiciju svojih predaka.
Liturgiju su služili vladike Isihije i Kirilo, a verni narod u hrvatskoj prestonici dobio je mogućnost molitvenog poklonjenja svetim moštima Svetog vladike Nikolaja i Svetog Justina Ćelijskog.
Vatrogasci su uspeli da lokalizuju vatru, povređenih nema, ali je konak pretrpeo velika oštećenja. Isti objekat goreo je i 2018. godine, kada su među ostacima pronađene poluizgorele ikone.
U svojim poslednjim ispovestima ljudi nikada ne žale zbog onoga čemu su najviše težili tokom života, a to je život u blagostanju.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Pred njihovim moštima vernici traže utehu i pomoć za sebe i svoje bližnje, mole se za zdravlje, izbavljenje iz nevolja i snagu da izdrže životna iskušenja, a njihove molitve prate duboku veru u Božiju milost.
U pravoslavnom hrišćanstvu, odnos prema teškoćama povezan je sa trpljenjem, smirenjem i poverenjem u Boga.
U svojim poslednjim ispovestima ljudi nikada ne žale zbog onoga čemu su najviše težili tokom života, a to je život u blagostanju.