„PRAŠTAJTE!": Odjeknula poruka patrijarha Porfirija iz hrama Svetog Save
Uoči Velikog posta, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao vernike na unutrašnje pomirenje i duhovnu obnovu, govoreći o istinskom značaju posta i ljubavi prema bližnjima.
Trećeg dana Vaskršnjeg posta, u hramu Svetog Save u Beogradu, poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je snažnu poruku o pokajanju, smirenju i istinskom putu ka Bogu – borbi sa sobom, a ne sa drugima.
U tišini molitavi, trećeg dana Vaskršnjeg posta, hram Svetog Save na Vračaru bio je ispunjen vernicima koji su sabrano učestvovali u velikom povečerju sa Pokajnim kanonom Svetog Andreja Kritskog. U toj atmosferi duhovne smirenosti i molitvene sabranosti, patrijarh srpski Porfirije uputio je nadahnutu besedu, podsećajući na suštinu posta i hrišćanskog života.
Govoreći o molitvi Svetog Jefrema Sirina, patrijarh je naglasio njenu dubinu i značaj, ističući da je u toj kratkoj, ali sadržajnoj molitvi sabrana celokupna poruka Jevanđelja. Posebno je istakao poslednju strofu: „Daj mi, Gospode, da vidim grehe svoje i da ne osuđujem brata svoga.“
- Svi znamo koliko je teško voditi tu upornu borbu i koliko je teško spustiti se u svoje srce i tu pred licem Božjim sagledati sebe u pravom svetlu. Demonske sile po svaku cenu hoće da nas izvuku iz središta, iz centra našeg bića, iz našeg srca i da raseju naš um na mnoge događaje, predmete i fenomene koji se dešavaju izvan nas, gde po pravilu mi sebe vidimo kao arbitre, kao sudije, kao one koji su pozvani da procenjuju, ocenjuju i da daju sud o svemu što je izvan nas, pritom ostavljajući svoje unutarnje biće potpuno neobrađenim, zaparloženim, često podivljalim od raznih strasti i greha koji bujaju u našem srcu - poručio je patrijarh srpski.
Povezujući ovu misao sa rečima Gospoda Hrista, patrijarh je podsetio na jevanđeoski poziv da prepoznamo sopstvene slabosti pre nego što sudimo drugima:
- Rekoh da je sama poruka Jevanđelja sažeta u ovoj molitvi, pa i u vezi sa ovim stihom, dovoljno je setiti se reči Gospodnjih da mi vidimo trun u oku brata svoga, a ne vidimo brvno u svom oku. Ili kada poziva mnoge koji su izvan svoga srca, izvan svoga unutarnjeg bića i koji ocenjuju, procenjuju i daju svoj sud o svemu što se dešava izvan njih. Gospod ih poziva rečima: Ko je bez greha neka se baci kamenom na ovu, koja je vidljivo grešnica, koja je bludnica.
Na kraju besede, patrijarh Porfirije je pozvao vernike da neprestano ponavljaju i usvajaju molitvu Svetog Jefrema Sirina kao deo svog svakodnevnog života, jer ona vodi smirenju pred Bogom i unutrašnjem miru.
- Zato neprestano treba ponirati, najpre molitvom i podvigom, u dubine svoga srca i tamo, tragajući za Hristom, tragati i za odgovorima na bezbrojna pitanja, najpre na pitanja koja se tiču nas samih. Neka je blagoslovena ova prva nedelja posta i da Bog da da u duhovnoj radosti, u unutrašnjem miru i ljubavi među sobom, sa ljubavlju u srcu prema Bogu i prema čitavoj Njegovoj tvorevini, ali i u ljubavi među sobom, dočekamo i Nedelju pravoslavlja. Neka je blagoslovena molitva.
Njegove reči, prožete dubokim duhovnim smislom, podsetile su prisutne vernike na suštinu posta – put smirenja, pokajanja i ljubavi, koji vodi ka istinskom sjedinjenju sa Bogom.
Uoči Velikog posta, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao vernike na unutrašnje pomirenje i duhovnu obnovu, govoreći o istinskom značaju posta i ljubavi prema bližnjima.
U srcu svetogorske zajednice, monasi se povlače u duboku tišinu kako bi očistili svoju dušu i osnažili veru pred najveći hrišćanski praznik – Vaskrsenje Hristovo.
U hramovima širom zemlje odjekivaće reči drevne pokajničke himne, dok verni narod, kroz molitvu i metanisanje, započinje Veliki post u smirenju i skrušenosti pred Bogom.
Druge večeri Velikog posta, patrijarh srpski služio je Kanon Svetog Andreja Kritskog, pozivajući vernike na unutrašnju obnovu, pokajanje i povratak Bogu kroz ljubav i praštanje.
U besedi prepunoj duhovne mudrosti, patrijarh srpski pozvao vernike da otvore srca za Hrista, jer bez žive vere i duhovnog podviga nema istinskog preobražaja duše.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je Akatist Presvetoj Bogorodici, uzneo molitve za spokoj duša nastradalih i za isceljenje povređenih u nesreći koja je potresla ceo region.
U hramu Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve je poručio da samo zajedništvo, dijalog i međusobno poštovanje mogu nas podići iznad podela i greha savremenog društva.
Posle bogosluženja u hramu Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je apel da prestanu podele u društvu, pozivajući na mir, ljubav i zajedništvo kao ključne vrednosti koje nas povezuju kao narod.
Na praznik Vaskrsenja Hristovog, među svetlim zidovima manastira Mileševa, nastao je prizor koji je postao duhovni simbol praznika: susret i kuckanje vaskršnjim jajima mitropolita Atanasija i umirovljenog vladike Filareta, sadašnjeg i bivšeg pastira Eparhije mileševske.
U duhovnom centru srpske crkve na Kosmetu, patrijarh je odao počast Vaskrsenju, dok je mladim studentima i učenicima sa ovog prostora omogućio obrazovni napredak kroz donaciju iz Zadužbine Sime A. Igumanova.
U blagodatnoj atmosferi Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja, uoči najvećeg hrišćanskog praznika, obavljeno je zajedničko krštenje gotovo pedeset vernika, uz snažne poruke o večnom životu koje su dotakle srca prisutnih.
Minut nakon što smo zakoračili u 20. april, Hram na Vračaru ispunili su plamenovi sveća, miris tamjana i glasovi vernika u sabornosti — potvrđujući da vera u vaskrslog Hrista nadilazi i tamu i vreme.
Njegova sposobnost da se obraća ljudima u svim prilikama, kako u dobrim, tako i u teškim vremenima, ostavila je dubok trag.
U Hramu Hrista Spasitelja, u prisustvu patrijarha Kirila i predsednika Ruske Federacije, obeležen je Vaskrs 2025. godine — u znaku molitve za pravedni mir i ujedinjenje hrišćanskog sveta.
Minut nakon što smo zakoračili u 20. april, Hram na Vračaru ispunili su plamenovi sveća, miris tamjana i glasovi vernika u sabornosti — potvrđujući da vera u vaskrslog Hrista nadilazi i tamu i vreme.
U svetinji na mestu Hristovog groba, pred hiljadama vernika i pod strogim merama bezbednosti, pojavio se sveti plamen – nevidljiv, neoskvrnjen, večan. Ovo čudo još jednom je potvrdilo da vera ne zna za granice, a nada ne prestaje da svetli ni u najmračnijim vremenima.
Na praznik Vaskrsenja Hristovog 1993. godine, u tišini drevne Optinske pustinje, dogodio se svirepi zločin koji je ostavio neizbrisiv trag na savremenoj crkvenoj istoriji. Ubistvo trojice krotkih slugu Božijih otvorilo je pitanja o duhovnoj borbi, zlu koje vreba i svetosti koja ne umire — čak ni u smrti.
Ukoliko je zaborav hleba koji silazi s neba dublji, utoliko je pohlepa čovekova za bogaćenjem, novcem i uživanjem veća i nezajažljivija, govorio je patrijarh Pavle.
U trenucima kada radosno kličemo „Hristos vaskrse!“, duša se najdublje osvećuje molitvom. Otkrivamo zašto je čitanje Akatista Vaskrsenju Hristovom najsnažniji način da istinski doživimo smisao Praznika nad praznicima.