U Sabornom hramu u Novom Sadu služena je sveta liturgija i parastos svim upokojenim pravoslavnim hrišćanima, a posebno postradalima u tragičnom događaju na Železničkoj stanici prošle godine.
Na dan Mitrovskih zadušnica, u subotu 1. novembra 2025. godine, Sabornim hramom u Novom Sadu odzvanjale su molitve za duše svih upokojenih. Svetu liturgiju služio je mitropolit bački Irinej, uz sasluženje episkopa mohačkog Damaskina i sveštenstva Sabornog hrama, a potom i parastos za sve postradale, naročito za one koji su tragično nastradali prošle godine na novosadskoj Železničkoj stanici.
Foto: SPC
Liturgija i parastos za sve upokojene
Nakon jutrenja, u Sabornom hramu Svetog Georgija služena je sveta Liturgija kojoj su molitveno prisustvovali mitropolit bački Irinej i Episkop mohački Damaskin. Posle zaamvone molitve, Mitropolit Irinej je, zajedno sa episkopom Damaskinom i sveštenoslužiteljima Sabornog hrama, služio parastos svim upokojenim pravoslavnim hrišćanima i posebno postradalima na novosadskoj Železničkoj stanici.
Ova molitva, duboko utkana u duhovni život našeg naroda, svedoči o veri da smrt nije kraj, već prelazak u život večni. Na Mitrovske zadušnice, kada se hrišćani sećaju svojih upokojenih i mole za njihovu dušu, Crkva podseća da su molitva i ljubav jedini most koji povezuje svet živih i svet blaženih u Hristu.
Foto: SPC
Reči utehe i nade vladike Irineja
Posle otpusta svete liturgije, vernom narodu se obratio mitropolit bački Irinej, uputivši reči utehe, ali i snažne vere u vaskrsenje i večni život:
– Draga braćo i sestre, kao i svih prethodnih godina, i ove godine na današnji dan, koji naš narod zove Zadušnice, tojest dan molitve za duše upokojenih, prineli smo i mi molitve za sve od pamtiveka upokojene. Uz sva ta imena pomenuti su i naša braća i sestre postradali pre godinu dana na današnji dan u našem gradu. Naravno, mi ih pominjemo neprekidno, svakoga dana na bogosluženju, a na svetoj Liturgiji posebno tokom ove prve godine od njihovog stradanja i upokojenja. Biće pominjani i ubuduće na proskomidiji, na samom početku svete liturgije, i u toku liturgije – kazao je vladika bački i dodao:
Foto: SPC
Vladika Irinej
U svakom slučaju, molitva je neophodna, a isto tako nada na Gospoda i naše je čvrsto uverenje – upravo na osnovu naše vere, na osnovu Jevanđelja – da oni koji nevino stradaju nisu pomrli, nisu otišli ni u kakvo ništavilo, nego da ih je Gospod primio u Svoje večno naručje, u Svoju večnu i nerazorivu zajednicu ljubavi sa svima spasenima i svetima. Neka njima Gospod daruje Carstvo nebesko, a vama svima i svim ljudima, svemu rodu ljudskome, svaki blagoslov i svako večno dobro!
Reči vladike Irineja, prožete duhovnom toplinom i nadom u Hristovo Vaskrsenje, podsetile su sve prisutne na snagu pravoslavne vere koja ne poznaje očajanje, već svaku bol preobražava u molitvu i ljubav.
Foto: SPC
Vladika bački Irinej
Zajedništvo u molitvi
Svetoj liturgiji i parastosu prisustvovali su brojni predstavnici državnih, pokrajinskih i gradskih institucija, među kojima su bili predsednica Pokrajinske vlade Maja Gojković, ministar za evropske integracije Nemanja Starović, ministar zaštite životne sredine Sara Pavkov, gradonačelnik Novog Sada Žarko Mićin, predsednica Skupštine Grada Dina Vučinić, zamenik gradonačelnika Đurađ Jakšić, direktor Univerzitetskog kliničkog centra dr Vesna Turkulov, kao i muftija vojvođanski Muhamed Ziljkić i sveštenik Slovačke evangeličke crkve Branislav Kulik.
Njihovo prisustvo posvedočilo je da zajednička molitva i saosećanje prevazilaze svaku granicu i razliku, okupljajući sve u zajedništvu sećanja, ljubavi i nade u vaskrsenje.
Foto: SPC
Svetoj liturgiji i parastosu prisustvovali su predsednica Pokrajinske vlade Maja Gojković, ministar za evropske integracije Nemanja Starović, ministar zaštite životne sredine Sara Pavkov, gradonačelnik Novog Sada Žarko Mićin, predsednica Skupštine Grada Dina Vučinić, zamenik gradonačelnika Đurađ Jakšić, direktor Univerzitetskog kliničkog centra dr Vesna Turkulov, kao i muftija vojvođanski Muhamed Ziljkić i sveštenik Slovačke evangeličke crkve Branislav Kulik.
Zadušnice – dan sećanja, molitve i vere u večnost
Mitrovske zadušnice, koje uvek padaju uoči praznika Svetog velikomučenika Dimitrija, dan su kada se pravoslavni vernici okupljaju na grobljima i u hramovima da se pomole za svoje upokojene. To nije dan tuge, već dan nade – jer Crkva uči da „Gospod nije Bog mrtvih, nego živih“.
Upravo tom verom, kroz molitvu i ljubav, narod Novog Sada i čitava Eparhija bačka još jednom su posvedočili da sećanje na postradale živi u srcima svih, utemeljeno na večnom obećanju Hristovom:
„Ja sam vaskrsenje i život; ko veruje u Mene, ako i umre, živeće.“ (Jovan 11,25)
U Hramu Svetog Save na Vračaru biće služen pomen nastradalima u nesreći na novosadskoj železničkoj stanici, ali i svim upokojenim pravoslavnim hrišćanima povodom Zadušnica.
Ove subote pravoslavni vernici širom srpskih zemalja okupljaju se u hramovima i na grobljima da upale sveće i pomole se za svoje preminule, verujući da molitva spaja žive i upokojene u ljubavi Hristovoj.
Na Mitrovdanske zadušnice vernici se sabiraju u molitvi za svoje upokojene, a paroh budvanski otac Slobodan Lukić podseća da pravu vrednost ovog dana ne čine običaji ni sujeverje, već molitva, liturgija i sećanje.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu Varvaru po starom kalendaru, dok po novom kalendaru proslavljaju Svetog proroka Danila. Katolici se nalaze u trećoj nedelji Adventa, Jevreji obeležavaju četvrti dan Hanuke, a muslimani posvećuju dan redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Bez moralizovanja i utešnih reči, ova pouka razotkriva uzrok porodičnih lomova, životnih zastoja i unutrašnjeg nemira koji se često pogrešno pripisuju okolnostima, a ne sopstvenom odnosu prema roditeljima.
Lična molitva u domu sve češće se proglašava dovoljnim odgovorom, ali tumačenje sveštenika Alekseja Maljukova pokazuje zašto takav stav menja smisao Crkve i slabi samu veru.
Srpska pravoslavna crkva u Australiji poziva verni narod na molitvu za stradale i isceljenje ranjenih, ističući važnost mira, ljubavi i zajedništva u trenucima tuge.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Na dan kada se odaje počast preminulima, pravoslavni vernici iz severnog dela Kosovske Mitrovice kreću u emotivno putovanje ka grobovima svojih voljenih, prevazilazeći etničke podele i obnavljajući vezu s prošlošću na mestima koja su svedoci patnje i nade.
One koji su daleko od grobova svojih najdražih, Srpska pravoslavna crkva upućuje da posete najbliži hram, prisustvuju liturgiji, zapale sveće i pomole se kako bi osetili duhovnu bliskost i poštovanje prema onima koji više nisu sa nama.
U subotu pred praznik Silaska Svetog Duha na apostole, vernici su se okupili na molitvi za preminule u zavetnom spomen-hramu, dok je episkop novobrdski, vikar patrijarha Porfirija, posle zaamne molitve služio parastos onima koji su usnuli sa verom u Hrista i vaskrsenje.
Srpska pravoslavna crkva u Australiji poziva verni narod na molitvu za stradale i isceljenje ranjenih, ističući važnost mira, ljubavi i zajedništva u trenucima tuge.
U zavetnom hramu srpskog naroda patrijarh je mladima govorio o Svetom Savi kao meri života, o identitetu koji se gradi bez straha i o ljubavi kao snazi koja čuva posebnost, ali otvara prostor za susret i zajedništvo.
Inicijativa da se na mestu porušene crkve izgradi ugostiteljski objekat otvorila je dubok sukob između urbanističkih odluka i crkvenog sećanja na žrtvu srpskih vojnika.
Susret patrijarha Porfirija i princa Gazija na obali Jordana i sećanje na kosovsko-metohijsku svetinju otvorili su put daru bez presedana - odluci jordanskog kralja da SPC ustupi zemljište na prostoru od izuzetnog značaja za hrišćane.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
U zavetnom hramu srpskog naroda patrijarh je mladima govorio o Svetom Savi kao meri života, o identitetu koji se gradi bez straha i o ljubavi kao snazi koja čuva posebnost, ali otvara prostor za susret i zajedništvo.