Danas se navršava 22 godine od kada je talas nasilja preplavio Kosovo i Metohiju, ostavljajući neizbrisive tragove patnje i gubitka. Tog 17. marta 2004. godine, albanski ekstremisti su u rušilačkim napadima proterali 4.012 Srba iz svojih domova. Većina tih porodica i danas ne može da se vrati, dok bol i osećaj nepravde i dalje odjekuju kroz zajednice koje su nekada mirno živeli u ovim krajevima.
U toj tragediji poginulo je 19 osoba, među kojima osam Srba, dok je 11 Albanaca stradalo u sukobima sa međunarodnim snagama bezbednosti. Povređeno je najmanje 170 Srba, ali i desetine pripadnika KFOR-a i UNMIK-a, koji su se hrabro sukobili sa napadačima da bi zaštitili ljude i njihovu imovinu. Uništeno je oko 800 srpskih kuća, a 35 verskih objekata, među kojima 18 spomenika kulture, pretvoreno je u ruševine.
Svetinje koje su preživele vekove nestale u jednoj noći
Među najteže pogođenim spomenicima je crkva Bogorodice Ljeviške u Prizrenu, dragoceni svedok srednjovekovne Srbije i episkopsko središte Srpske Crkve iz vremena kralja Milutina (1282–1321). Crkva je delimično obnovljena, i šest godina kasnije u njoj je služena prva Liturgija, ali tragovi požara i devastacije i dalje podsećaju na dan kada je mir bio prekinut nasiljem. Danas je ovo zdanje pod zaštitom UNESKO-a, ali njegova istorijska i duhovna težina ostaje neizbrisiva.
Ekstremisti su posebno ciljali srpske pravoslavne svetinje. Uništeno je 35 crkava i manastira, a brojni ikonostasi i nepokretna kulturna dobra, koja su vekovima preživela osmansku okupaciju i svetske ratove, zauvek su nestala u plamenu i vandalizmu. U nekim slučajevima, razaranja su prenošena i uživo na lokalnim televizijama.
Sećanje koje ne bledi: bol i vera opstaju uprkos tragediji
Sedamnaesti mart 2004. godine naročito je bolan za srpski narod i Crkvu, jer se sve ovo dogodilo pred hiljadama pripadnika KFOR-a, UNMIK-a i kosovske policije, a odgovornost za propuste nikada nije javno preuzeta. Međunarodna zajednica osudila je ove događaje - Savet bezbednosti UN i Evropska unija, dok je Parlamentarna skupština Saveta Evrope 29. aprila 2004. donela rezoluciju kojom je izrazila zabrinutost i osudu nasilja.
Danas, prisećajući se tih dana, pravoslavni narod se seća ne samo izgubljenih života i porušenih domova, već i snage vere koja je opstala uprkos stradanju. Martovski pogrom ostaje opomena da duhovna i kulturna baština jednog naroda zahteva neprekidnu zaštitu i poštovanje, a da se bol prošlih generacija ne sme zaboraviti.
Tokom noći odnet novac od priloga vernika, dok nadležni upozoravaju na stotine nerešenih etnički motivisanih incidenata i izostanak konkretne reakcije međunarodne zajednice.
Nakon akcije u Suvom Grlu, Crkva upozorava da se malobrojne zajednice dovode na ivicu izdržljivost i apeluje da se spreči produbljivanje straha među porodicama koje su odlučile da ostanu na svojim ognjištima.
U Parohijskom domu hrama Svetog Save biće otvorena izložba radova studenata Akademije SPC koji kroz ikone i freske podsećaju na stradanje srpskih svetinja na Kosmetu.
U atmosferi političkih pritisaka i snažnih medijskih kampanja polemika oko predstojatelja Srpske pravoslavne crkve uklapa se u širu borbu oko Kosova i Metohije, istorijskog pamćenja i duhovnog identiteta srpskog naroda.