Albert Chernogorov/Shutterstock,Youtube/svestenik Aleksandar Prascevic
Samo napredak koji se gradi na ljubavi ima čvrst temelj.
U vremenu u kojem čovek sve češće meri uspeh spoljnim dostignućima, zaboravlja se da je istinski napredak neraskidivo vezan za stanje duše. Bez unutrašnjeg mira i čistote srca, svako spoljašnje uzdizanje ostaje krhko i prolazno.
Pravoslavno učenje nas podseća da put ka istinskom napretku nije popločan takmičenjem, ogorčenošću ili nadmetanjem, već smirenjem, praštanjem i ljubavlju.
Mržnja, iako se često čini kao opravdana reakcija na nepravdu ili povredu, u suštini razara onoga ko je nosi i sprečeva ga da ide dalje.
Yuri A/Shutterstock
Osobi koja mrzi uvek treba oprostiti zbog vas samih
Ona polako nagriza čovekovu dušu, pomračuje razum i udaljava ga od Boga i bližnjih. Čovek opterećen mržnjom ne može jasno da vidi ni sebe ni svet oko sebe, jer kroz tamu ogorčenosti sve poprima izobličene obrise.
Takvo stanje ne donosi snagu, već iscrpljenost, ne donosi pravdu, već dublje ropstvo i doslovno drži čoveka u mestu.
Samo napredak koji se gradi na ljubavi ima čvrst temelj.
Zato je važno ne zadržavati se u onome što nas vraća unazad, već se truditi da svaku misao i svako delo uskladimo sa ljubavlju. Jer samo ona ima snagu da preobrazi i čoveka i njegov životni put, vodeći ga ka istinskom napretku i miru.
- Ako želiš da napreduješ u životu, u duhovnom, društvenom, poslovnom i svakom drugom pogledu, onda ti nemaš vremena za mržnju. Ona ne samo da te drži okrenutog unazad, nego te i vezuje za teret koji nije tvoj. Jedino ljubavlju možeš da krčiš put napred, dok će te mržnja uvek držati zaglavljenog u tuđem blatu. Ako znaš da te neko mrzi, oprosti zbog sebe. Živi i diši ljubavlju i pusti da te uzdigne, visoko, visoko... - govorio je otac Aleksandar.
Na godišnjem zasedanju Evroazijskog društva za kardiovaskularnu i torakalnu hirurgiju u Jašiju, poglavar Rumunske pravoslavne crkve okupljenim lekarima govorio je o isceljujućoj snazi ljubavi i saosećanja, ističući povezanost medicinske nauke sa hrišćanskom duhovnošću.
Crkva naglašava da se vaspitanje ne svodi samo na savete, zabrane i pravila – ono je mnogo više način života koji roditelji svakodnevno pokazuju sopstvenim primerom.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
Ako čovek ponižava druge, vređa ih, osuđuje i prema njima pokazuje prezir, ne može očekivati da će takav odnos ostati bez posledica po njegov duhovni život.
U besedi za petak 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega čovekov unutrašnji rast zavisi od onoga čime ispunjava svoje srce i kakvu ulogu u tome ima Hristos.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.