Albert Chernogorov/Shutterstock,Youtube/svestenik Aleksandar Prascevic
Samo napredak koji se gradi na ljubavi ima čvrst temelj.
U vremenu u kojem čovek sve češće meri uspeh spoljnim dostignućima, zaboravlja se da je istinski napredak neraskidivo vezan za stanje duše. Bez unutrašnjeg mira i čistote srca, svako spoljašnje uzdizanje ostaje krhko i prolazno.
Pravoslavno učenje nas podseća da put ka istinskom napretku nije popločan takmičenjem, ogorčenošću ili nadmetanjem, već smirenjem, praštanjem i ljubavlju.
Mržnja, iako se često čini kao opravdana reakcija na nepravdu ili povredu, u suštini razara onoga ko je nosi i sprečeva ga da ide dalje.
Yuri A/Shutterstock
Osobi koja mrzi uvek treba oprostiti zbog vas samih
Ona polako nagriza čovekovu dušu, pomračuje razum i udaljava ga od Boga i bližnjih. Čovek opterećen mržnjom ne može jasno da vidi ni sebe ni svet oko sebe, jer kroz tamu ogorčenosti sve poprima izobličene obrise.
Takvo stanje ne donosi snagu, već iscrpljenost, ne donosi pravdu, već dublje ropstvo i doslovno drži čoveka u mestu.
Samo napredak koji se gradi na ljubavi ima čvrst temelj.
Zato je važno ne zadržavati se u onome što nas vraća unazad, već se truditi da svaku misao i svako delo uskladimo sa ljubavlju. Jer samo ona ima snagu da preobrazi i čoveka i njegov životni put, vodeći ga ka istinskom napretku i miru.
- Ako želiš da napreduješ u životu, u duhovnom, društvenom, poslovnom i svakom drugom pogledu, onda ti nemaš vremena za mržnju. Ona ne samo da te drži okrenutog unazad, nego te i vezuje za teret koji nije tvoj. Jedino ljubavlju možeš da krčiš put napred, dok će te mržnja uvek držati zaglavljenog u tuđem blatu. Ako znaš da te neko mrzi, oprosti zbog sebe. Živi i diši ljubavlju i pusti da te uzdigne, visoko, visoko... - govorio je otac Aleksandar.
Na godišnjem zasedanju Evroazijskog društva za kardiovaskularnu i torakalnu hirurgiju u Jašiju, poglavar Rumunske pravoslavne crkve okupljenim lekarima govorio je o isceljujućoj snazi ljubavi i saosećanja, ističući povezanost medicinske nauke sa hrišćanskom duhovnošću.
Crkva naglašava da se vaspitanje ne svodi samo na savete, zabrane i pravila – ono je mnogo više način života koji roditelji svakodnevno pokazuju sopstvenim primerom.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.