Na dan kada se odaje počast preminulima, pravoslavni vernici iz severnog dela Kosovske Mitrovice kreću u emotivno putovanje ka grobovima svojih voljenih, prevazilazeći etničke podele i obnavljajući vezu s prošlošću na mestima koja su svedoci patnje i nade.
U etnički podeljenom Kosovu i Metohiji, svake godine, na Zadušnice, Srbi iz severnog dela Kosovske Mitrovice prelaze most koji deli ne samo reku, već i sudbine, uspomene i teške istorijske terete. Ovaj most, koji obično može delovati kao simbol povezanosti, postaje mesto susreta između prošlosti i sadašnjosti, između bola i nade. Na njemu se sastaju oni koji se ne mire sa gubitkom, a istovremeno se suočavaju s tminama koje su vekovima oblikovale njihov put.
Credit: Armend NIMANI / AFP / Profimedia
Sa svakim korakom, kako se približavaju južnoj obali, oseća se težina sećanja. Scene ispunjene ljubavlju, tugom, ali i neizmernom željom da odaju počast onima koji su otišli, koji su zauvek ostali na drugoj strani života. U tom trenutku, premošćujući reku, Srbi postaju hodočasnici, a svaki korak ispunjen je molitvom i tugom.
Na pravoslavnom groblju, koje je tokom rata 1998-1999. Pretrpelo vandalizam i uništenje, dolaze da zapale sveće, simbol nade i ljubavi koja nikada ne umire. Dok se dim sveća uzdiže ka nebu, u tom trenutku, Srbi se mole za pokoj duša svojih voljenih, tražeći mir u svetu koji često deluje nemiran.
Credit: Armend NIMANI / AFP / Profimedia
Ovaj čin obeležavanja Zadušnica nije samo čin sećanja. To je čin otpora i ljubavi, povratak korenima i prošlim vremenima kada su, uprkos razlikama, zajedno delili svetlost života. U tom susretu s tugom, oni prepoznaju snagu porodične ljubavi koja prevazilazi granice, koja ne poznaje prepreke.
Odlazeći s groblja, Srbi iz severnog dela Mitrovice ponose se svojim nasleđem, ponosni na svoje korene, ali i tužni zbog svega što su izgubili. Ovaj put, pređen s tugom i poštovanjem, nosi u sebi priču o ljudskoj izdržljivosti, o tome kako ljubav prema onima koji su otišli može da prevaziđe svaku nesreću, svaku bol, svaku granicu koja je postavljena.
Na svetoj zemlji Kosova i Metohije, održan je godišnji pomen blaženopočivšoj igumaniji Marti, čije su molitve i nesebična predanost ostavile dubok trag u vernicima.
Sveštenik Trajko Vlajković sa Kosmeta, apelovao je na pravoslavne vernike da milosrđem i donacijama pomognu izgradnju gorionika u Hramu Svetog Cara Uroša, kako bi se očuvale freske i obezbedila bolja funkcionalnost svetinje.
One koji su daleko od grobova svojih najdražih, Srpska pravoslavna crkva upućuje da posete najbliži hram, prisustvuju liturgiji, zapale sveće i pomole se kako bi osetili duhovnu bliskost i poštovanje prema onima koji više nisu sa nama.
Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost.
U besedi za subotu mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da reč kojom je Gospod oblikovao svet i danas deluje – pročišćava, vodi i oplemenjuje čoveka.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Trifuna po starom i Svetog Avksentija po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Valentina, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Grobovi u južnom delu Kosovske Mitrovice svedoče o duhovnoj i fizičkoj borbi Srba koji čuvaju uspomene na svoje najmilije uprkos razaranju i svim nedaćama.
U pljački koja je pogodila vernu zajednicu, iz crkve su odneseni alat i novac, dok su tragovi zločina ostali kao podsećanje na teško stanje u kojem se nalazi ovaj deo Kosova i Metohije.
U Sabornom hramu u Novom Sadu služena je sveta liturgija i parastos svim upokojenim pravoslavnim hrišćanima, a posebno postradalima u tragičnom događaju na Železničkoj stanici prošle godine.
Na Mitrovdanske zadušnice vernici se sabiraju u molitvi za svoje upokojene, a paroh budvanski otac Slobodan Lukić podseća da pravu vrednost ovog dana ne čine običaji ni sujeverje, već molitva, liturgija i sećanje.
Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost.
Nakon liturgije koju je služio mitropolit šumadijski Jovan, sveštenici iz tri namesništva i profesori Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta otvorili su razgovor o izazovima crkvenog života koji se ne vide sa ambona.
Kapitalno delo dr Margaret Piters "Džender revolucija - globalna agenda?" otvorilo je raspravu o ideologiji koja utiče na zakonodavstvo, porodicu i identitet.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.