Na dan kada se odaje počast preminulima, pravoslavni vernici iz severnog dela Kosovske Mitrovice kreću u emotivno putovanje ka grobovima svojih voljenih, prevazilazeći etničke podele i obnavljajući vezu s prošlošću na mestima koja su svedoci patnje i nade.
U etnički podeljenom Kosovu i Metohiji, svake godine, na Zadušnice, Srbi iz severnog dela Kosovske Mitrovice prelaze most koji deli ne samo reku, već i sudbine, uspomene i teške istorijske terete. Ovaj most, koji obično može delovati kao simbol povezanosti, postaje mesto susreta između prošlosti i sadašnjosti, između bola i nade. Na njemu se sastaju oni koji se ne mire sa gubitkom, a istovremeno se suočavaju s tminama koje su vekovima oblikovale njihov put.
Credit: Armend NIMANI / AFP / Profimedia
Sa svakim korakom, kako se približavaju južnoj obali, oseća se težina sećanja. Scene ispunjene ljubavlju, tugom, ali i neizmernom željom da odaju počast onima koji su otišli, koji su zauvek ostali na drugoj strani života. U tom trenutku, premošćujući reku, Srbi postaju hodočasnici, a svaki korak ispunjen je molitvom i tugom.
Na pravoslavnom groblju, koje je tokom rata 1998-1999. Pretrpelo vandalizam i uništenje, dolaze da zapale sveće, simbol nade i ljubavi koja nikada ne umire. Dok se dim sveća uzdiže ka nebu, u tom trenutku, Srbi se mole za pokoj duša svojih voljenih, tražeći mir u svetu koji često deluje nemiran.
Credit: Armend NIMANI / AFP / Profimedia
Ovaj čin obeležavanja Zadušnica nije samo čin sećanja. To je čin otpora i ljubavi, povratak korenima i prošlim vremenima kada su, uprkos razlikama, zajedno delili svetlost života. U tom susretu s tugom, oni prepoznaju snagu porodične ljubavi koja prevazilazi granice, koja ne poznaje prepreke.
Odlazeći s groblja, Srbi iz severnog dela Mitrovice ponose se svojim nasleđem, ponosni na svoje korene, ali i tužni zbog svega što su izgubili. Ovaj put, pređen s tugom i poštovanjem, nosi u sebi priču o ljudskoj izdržljivosti, o tome kako ljubav prema onima koji su otišli može da prevaziđe svaku nesreću, svaku bol, svaku granicu koja je postavljena.
Na svetoj zemlji Kosova i Metohije, održan je godišnji pomen blaženopočivšoj igumaniji Marti, čije su molitve i nesebična predanost ostavile dubok trag u vernicima.
Sveštenik Trajko Vlajković sa Kosmeta, apelovao je na pravoslavne vernike da milosrđem i donacijama pomognu izgradnju gorionika u Hramu Svetog Cara Uroša, kako bi se očuvale freske i obezbedila bolja funkcionalnost svetinje.
One koji su daleko od grobova svojih najdražih, Srpska pravoslavna crkva upućuje da posete najbliži hram, prisustvuju liturgiji, zapale sveće i pomole se kako bi osetili duhovnu bliskost i poštovanje prema onima koji više nisu sa nama.
Uz blagoslov vladike Atanasija, u jednom od najvažnijih manastira Srpske crkve, sveštenici Eparhije su, u sabornosti, pristupili Svetoj tajni ispovesti i pokajanja, nakon čega je usledila trpeza ljubavi.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Grobovi u južnom delu Kosovske Mitrovice svedoče o duhovnoj i fizičkoj borbi Srba koji čuvaju uspomene na svoje najmilije uprkos razaranju i svim nedaćama.
U pljački koja je pogodila vernu zajednicu, iz crkve su odneseni alat i novac, dok su tragovi zločina ostali kao podsećanje na teško stanje u kojem se nalazi ovaj deo Kosova i Metohije.
: Na sastancima u Partijaršijskom dvoru, poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao značaj očuvanja verskih prava i uloge Crkve u regionu, govoreći o situaciji na Kosovu i Metohiji.
Kada vernici dolaze, monahinje ih dočekuju napolju, s radošću i ljubavlju, ali u njihovim očima se može videti želja da ugoste posetioce u toplom i zatvorenom prostoru.
Uz blagoslov vladike Atanasija, u jednom od najvažnijih manastira Srpske crkve, sveštenici Eparhije su, u sabornosti, pristupili Svetoj tajni ispovesti i pokajanja, nakon čega je usledila trpeza ljubavi.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve otputovao u Jerusalim, gde će se moliti na mestu Hristovog Vaskrsenja, služiti svetu liturgiju i razgovarati sa jednim od najuglednijih pravoslavnih patrijaraha.
U besedi prepunoj duhovne mudrosti, patrijarh srpski pozvao vernike da otvore srca za Hrista, jer bez žive vere i duhovnog podviga nema istinskog preobražaja duše.
U zemlji u kojoj su vekovima zajedno živeli Srbi, Bošnjaci i Hrvati, episkop bihaćko-petrovački upućuje snažan apel za mir i međusobno poštovanje, podsećajući da su prošlost i budućnost svih naroda neraskidivo povezane.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Pod maskom pobožnosti krije se obmana – dvojica samozvanaca, bez blagoslova i kanonskog priznanja, obavljaju bogosluženja i zbunjuju vernike. Mitropolija nemačka Grčke pravoslavne crkve upozorava: čuvajte se onih koji nisu deo kanonskih pravoslavnih crkava.