Na dan kada se odaje počast preminulima, pravoslavni vernici iz severnog dela Kosovske Mitrovice kreću u emotivno putovanje ka grobovima svojih voljenih, prevazilazeći etničke podele i obnavljajući vezu s prošlošću na mestima koja su svedoci patnje i nade.
U etnički podeljenom Kosovu i Metohiji, svake godine, na Zadušnice, Srbi iz severnog dela Kosovske Mitrovice prelaze most koji deli ne samo reku, već i sudbine, uspomene i teške istorijske terete. Ovaj most, koji obično može delovati kao simbol povezanosti, postaje mesto susreta između prošlosti i sadašnjosti, između bola i nade. Na njemu se sastaju oni koji se ne mire sa gubitkom, a istovremeno se suočavaju s tminama koje su vekovima oblikovale njihov put.
Credit: Armend NIMANI / AFP / Profimedia
Sa svakim korakom, kako se približavaju južnoj obali, oseća se težina sećanja. Scene ispunjene ljubavlju, tugom, ali i neizmernom željom da odaju počast onima koji su otišli, koji su zauvek ostali na drugoj strani života. U tom trenutku, premošćujući reku, Srbi postaju hodočasnici, a svaki korak ispunjen je molitvom i tugom.
Na pravoslavnom groblju, koje je tokom rata 1998-1999. Pretrpelo vandalizam i uništenje, dolaze da zapale sveće, simbol nade i ljubavi koja nikada ne umire. Dok se dim sveća uzdiže ka nebu, u tom trenutku, Srbi se mole za pokoj duša svojih voljenih, tražeći mir u svetu koji često deluje nemiran.
Credit: Armend NIMANI / AFP / Profimedia
Ovaj čin obeležavanja Zadušnica nije samo čin sećanja. To je čin otpora i ljubavi, povratak korenima i prošlim vremenima kada su, uprkos razlikama, zajedno delili svetlost života. U tom susretu s tugom, oni prepoznaju snagu porodične ljubavi koja prevazilazi granice, koja ne poznaje prepreke.
Odlazeći s groblja, Srbi iz severnog dela Mitrovice ponose se svojim nasleđem, ponosni na svoje korene, ali i tužni zbog svega što su izgubili. Ovaj put, pređen s tugom i poštovanjem, nosi u sebi priču o ljudskoj izdržljivosti, o tome kako ljubav prema onima koji su otišli može da prevaziđe svaku nesreću, svaku bol, svaku granicu koja je postavljena.
Na svetoj zemlji Kosova i Metohije, održan je godišnji pomen blaženopočivšoj igumaniji Marti, čije su molitve i nesebična predanost ostavile dubok trag u vernicima.
Sveštenik Trajko Vlajković sa Kosmeta, apelovao je na pravoslavne vernike da milosrđem i donacijama pomognu izgradnju gorionika u Hramu Svetog Cara Uroša, kako bi se očuvale freske i obezbedila bolja funkcionalnost svetinje.
One koji su daleko od grobova svojih najdražih, Srpska pravoslavna crkva upućuje da posete najbliži hram, prisustvuju liturgiji, zapale sveće i pomole se kako bi osetili duhovnu bliskost i poštovanje prema onima koji više nisu sa nama.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
U besedi za utorak 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz trenutak Getsimanije u kojem Isus bira stradanje umesto odbrane, otkrivajući veličinu ljubavi i milosti Božje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Kirila Jerusalimskog po starom i Svetog Ipatija po novom kalendaru. Katolici slave Svetog proroka Amosa, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Grobovi u južnom delu Kosovske Mitrovice svedoče o duhovnoj i fizičkoj borbi Srba koji čuvaju uspomene na svoje najmilije uprkos razaranju i svim nedaćama.
U pljački koja je pogodila vernu zajednicu, iz crkve su odneseni alat i novac, dok su tragovi zločina ostali kao podsećanje na teško stanje u kojem se nalazi ovaj deo Kosova i Metohije.
U selu Ljubižda, nakon gotovo tri decenije tišine, raseljeni meštani su se ponovo sabrali oko svog hrama, pretvarajući bogosluženje u snažnu poruku opstanka Srba na Kosovu i Metohiji.
U Sabornom hramu u Novom Sadu služena je sveta liturgija i parastos svim upokojenim pravoslavnim hrišćanima, a posebno postradalima u tragičnom događaju na Železničkoj stanici prošle godine.
U rečima koje su odjeknule daleko izvan hrama Vaskrsenja Hristovog u Valjevu, episkop valjevski podseća da se istinska promena ne meri danima posta, već davanjem ljubavi i osloncem na Crkvu.
Izložba "Game changers2 uvodi decu u učenja stranog duhovnog sveta, dok Eparhija zvorničko-tuzlanska upozorava na opasnost od duhovne obmane i psiholoških posledica, pozivajući nastavnike da preispitaju ovakve odluke.
Završena obnova i živopis Sabornog hrama Rođenja Presvete Bogorodice svedoče o istrajnosti srpske zajednice u Argentini i nasleđu koje i danas živi kroz veru, umetnost i zajedništvo
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Dok mnogi tragaju za savršenim bojama i modernim tehnikama, iz svetinje pored Golupca stiže podsećanje na način koji donosi i ukus i dugotrajnost, ali i pouku šta zapravo znači sačuvati tradiciju.