SUTRA SU MITROVSKE ZADUŠNICE I POSTOJE JASNA CRKVENA PRAVILA KAKO SE ONE OBELEŽAVAJU! Potrebno je spremiti žito, vino, sveće i spisak imena upokojenih u dva primerka!
Printscreen/Youtube/BN televizijaMolitva za upokojene nalazi se u svakom izdanju Molitenika
Ako neko živi daleko, toliko da u svojoj blizini nema ni pravoslavnu crkvu, Zadušnice može obeležiti i u svom domu, a otac Ljuba je objasnio i kako.
U kalendaru SPC zadušnice se obeležavaju četiri puta godišnje. Tačnije, postoje letnje, zimske, Miholjske i Mitrovske koje se obeležavaju sutra. Zadušnice uvek padaju u subotu i predstavljau dan kada se sećamo svojih upokojenih.
Mada svaki kraj u Srbiji ima neke specifične običaji kada je u pitanju obeležavanje Mitrovskih zadušnica važno je objasniti kako bi ih trebalo pravilno, bar prema crkvenim pravilima, obeležiti i o tome je jednom prilikom pričao i otac Ljuba Ranković.
- Za Zadušnice se uvek služi liturgija i na njoj se čitaju imena upokojenih. Ako želimo da i mi učestvujemo na pravi način u liturgiji, moramo sačiniti spisak imena naših pokojnika i to u dva primerka - rekao je on.
RINA
Pogrešno je nositi hranu i piće na groblje, jedino što je potrebno su sveća, vino i žito
Da li treba iznositi hranu?
U srpskom narodu postoje običaji da se na ovaj dan izlazi na grobove predaka i iznosi hrana.
- To je jako pogrešno, ali je to toliko ukorenjeno u srpskoj kulturi pa su i sveštenici prećutno reagovali na ovu pojavu. Ono što jedino potrebno odneti na grobove jesu sveća, vino i žito koje se prinosi za žrtve preminulih - rekla je za RINU etnolog Snežana Ašanin.
Otac Ljuba je objasnio da ako neko to i radi, da bi ono što ostane trebalo podeliti sirotinji.
Otac Ljuba je objasnio i zašto spisak mora mora da ima dva primerka.
- Jedan se daje svešteniku da bi naše upokojene pomenuo na proskomidiji. To je uvodni deo Svete liturgije. Posle nje se vrši parastos u hramu i za to je, između ostalog, potreban i drugi spisak.Vernici bi trebalo da donesu i žito, u nekoj posudi, nebitna je količina, u koje će se staviti sveća i malo vina i pored žita trebalo bi da stave taj drugi spisak. Pre početka parastosa, sveštenik bi trebalo da upali te sveće, i posle toga bi trebalo da počne čitanje molitvi za upokojene.
Zašto je neophodno doneti žito, vino, i sveću? Žito je slika i umiranja i vaskrsenja - zrno pšenice, zarpavamo u zemlju u jesen, a ono u proleće niče i donosi plod. Vino - to je materija kojom se obavlja pričešće, a u stara vremena lekari i oni koji su lečili ljude, rane su zalivali vinom i uljem. Vino je znak života i isceljenja, i to ne samo fizičkih rana već i duhovnih, odnosno naših greha. Sveća je simbol svetlosti.
Schutterstock
Molitva za upokojene nalazi se u svakom izdanju Molitenika
Molitva za upokojene
Pomeni, Gospode, oce i braću našu usnule u nadi na vaskrsenje u život večni, i sve upokojene u pobožnosti i veri, i oprosti im svako sagrešenje, hotimično i nehotimično, što sagrešiše rečju, ili delom, ili mišlju.
I useli ih u mesta svetla, u mesta svežine, u mesta odmora, odakle odbeže svaka muka, žalost i uzdisanje, gde gledanje lica Tvoga veseli sve od veka svete Tvoje.
Daruj im carstvo Tvoje i učešće u neiskazanim i večnim Tvojim dobrima, i naslađivanje u Tvom beskonačnom i blaženom životu.
Jer si Ti život, i vaskrsenje i pokoj usnulih slugu Tvojih, Hriste, Bože naš, i Tebi slavu uznosimo sa bespočetnim Tvojim Ocem i Presvetim, i Blagim, i životvornim Tvojim Duhom, sada i uvek i u vekove vekova. Amin!
Foto: SPC
Liturgija
Kada se završi molitva u crkvi, otac Ljuba kaže da bi trebalo krenuti na grobove naših bližnjih i to sa svećama kupljenim u crkvi.
- Sa sobom nosimo i žito. Treba otići sa osećajem mira. Kad dođemo na groblje i čim vidimo grob bližljeg trebalo bi jednom da se prekrstimo. kada grobu priđemo trebalo bi se tri puta prekstiti, celivati krst i izgovoriti naglas: "Hristos vaskrse, dragi moj (reći ime upokojenog). Vaistinu vaskrse", i to bi trebalo ponoviti tri puta. Posle toga bi trebalo zapaliti kandilo, sveće i okaditi grob. Trebalo bi i izgovoriti molitvu za upokojene.
Ukoliko neko želi može se dogovoriti sa sveštenikom da dodje na groblje i okadi grob. Ukoliko neko nije u mogućnosti da sutra izađe na grob bližnih jer stanuje daleko, otac Ljuba kaže da je dovoljno da pripremi sve što je gore naveo i da ode u najbližu pravoslavnu crkvu.
- Verujte, isto je kao da ste na grobovima svojih predaka - kaže otac Ljuba.
Ako ni nje nema u blizini, otac Ljuba kaže da zadušnice takvi ljudi mogu obeležiti i u svom domu.
- To bi trebalo uradi tako što se pred slavskom ikonom zapali kandilo. Napravi se žito, upale sveće, spremi se vino i pomili se Bogu. I onda krstoobrazno, od gore na dole, sa leva na desno, prelije se žito i izgovori: "Za pokoj duše mojih srodnika i reći tada imena njihova. U ime Oca, Sina i Svetog Duha". Na kraju se kaže "Hristos vaskrse, vaistinu vaskrse".
Po Jevenađeljima četiri Hristova apostola, može se izbrojati da je on počinio tačno 38 čuda, koja se mogu svrstati u četiri grupe. isceljenje bolesnika, pokazivanje Isusove vlasti nad prirodom, isterivanje Satane i njegovih demona i vaskrsavanje mrtvih.
Dva dana nakon smrti, kako naglašava protojerej-stavrofor profesor doktor Vladimir Stupar, duša pokojnika luta, obilazi ona mesta koja je volela i posećivala tokom života. Ona se oslobađa time, ističe, tereta telesnosti i postaje pokretljiva da velikom brzinom pređe s jednog mesta na drugo.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.