SUTRA SU MITROVSKE ZADUŠNICE I POSTOJE JASNA CRKVENA PRAVILA KAKO SE ONE OBELEŽAVAJU! Potrebno je spremiti žito, vino, sveće i spisak imena upokojenih u dva primerka!
Printscreen/Youtube/BN televizijaMolitva za upokojene nalazi se u svakom izdanju Molitenika
Ako neko živi daleko, toliko da u svojoj blizini nema ni pravoslavnu crkvu, Zadušnice može obeležiti i u svom domu, a otac Ljuba je objasnio i kako.
U kalendaru SPC zadušnice se obeležavaju četiri puta godišnje. Tačnije, postoje letnje, zimske, Miholjske i Mitrovske koje se obeležavaju sutra. Zadušnice uvek padaju u subotu i predstavljau dan kada se sećamo svojih upokojenih.
Mada svaki kraj u Srbiji ima neke specifične običaji kada je u pitanju obeležavanje Mitrovskih zadušnica važno je objasniti kako bi ih trebalo pravilno, bar prema crkvenim pravilima, obeležiti i o tome je jednom prilikom pričao i otac Ljuba Ranković.
- Za Zadušnice se uvek služi liturgija i na njoj se čitaju imena upokojenih. Ako želimo da i mi učestvujemo na pravi način u liturgiji, moramo sačiniti spisak imena naših pokojnika i to u dva primerka - rekao je on.
RINA
Pogrešno je nositi hranu i piće na groblje, jedino što je potrebno su sveća, vino i žito
Da li treba iznositi hranu?
U srpskom narodu postoje običaji da se na ovaj dan izlazi na grobove predaka i iznosi hrana.
- To je jako pogrešno, ali je to toliko ukorenjeno u srpskoj kulturi pa su i sveštenici prećutno reagovali na ovu pojavu. Ono što jedino potrebno odneti na grobove jesu sveća, vino i žito koje se prinosi za žrtve preminulih - rekla je za RINU etnolog Snežana Ašanin.
Otac Ljuba je objasnio da ako neko to i radi, da bi ono što ostane trebalo podeliti sirotinji.
Otac Ljuba je objasnio i zašto spisak mora mora da ima dva primerka.
- Jedan se daje svešteniku da bi naše upokojene pomenuo na proskomidiji. To je uvodni deo Svete liturgije. Posle nje se vrši parastos u hramu i za to je, između ostalog, potreban i drugi spisak.Vernici bi trebalo da donesu i žito, u nekoj posudi, nebitna je količina, u koje će se staviti sveća i malo vina i pored žita trebalo bi da stave taj drugi spisak. Pre početka parastosa, sveštenik bi trebalo da upali te sveće, i posle toga bi trebalo da počne čitanje molitvi za upokojene.
Zašto je neophodno doneti žito, vino, i sveću? Žito je slika i umiranja i vaskrsenja - zrno pšenice, zarpavamo u zemlju u jesen, a ono u proleće niče i donosi plod. Vino - to je materija kojom se obavlja pričešće, a u stara vremena lekari i oni koji su lečili ljude, rane su zalivali vinom i uljem. Vino je znak života i isceljenja, i to ne samo fizičkih rana već i duhovnih, odnosno naših greha. Sveća je simbol svetlosti.
Schutterstock
Molitva za upokojene nalazi se u svakom izdanju Molitenika
Molitva za upokojene
Pomeni, Gospode, oce i braću našu usnule u nadi na vaskrsenje u život večni, i sve upokojene u pobožnosti i veri, i oprosti im svako sagrešenje, hotimično i nehotimično, što sagrešiše rečju, ili delom, ili mišlju.
I useli ih u mesta svetla, u mesta svežine, u mesta odmora, odakle odbeže svaka muka, žalost i uzdisanje, gde gledanje lica Tvoga veseli sve od veka svete Tvoje.
Daruj im carstvo Tvoje i učešće u neiskazanim i večnim Tvojim dobrima, i naslađivanje u Tvom beskonačnom i blaženom životu.
Jer si Ti život, i vaskrsenje i pokoj usnulih slugu Tvojih, Hriste, Bože naš, i Tebi slavu uznosimo sa bespočetnim Tvojim Ocem i Presvetim, i Blagim, i životvornim Tvojim Duhom, sada i uvek i u vekove vekova. Amin!
Foto: SPC
Liturgija
Kada se završi molitva u crkvi, otac Ljuba kaže da bi trebalo krenuti na grobove naših bližnjih i to sa svećama kupljenim u crkvi.
- Sa sobom nosimo i žito. Treba otići sa osećajem mira. Kad dođemo na groblje i čim vidimo grob bližljeg trebalo bi jednom da se prekrstimo. kada grobu priđemo trebalo bi se tri puta prekstiti, celivati krst i izgovoriti naglas: "Hristos vaskrse, dragi moj (reći ime upokojenog). Vaistinu vaskrse", i to bi trebalo ponoviti tri puta. Posle toga bi trebalo zapaliti kandilo, sveće i okaditi grob. Trebalo bi i izgovoriti molitvu za upokojene.
Ukoliko neko želi može se dogovoriti sa sveštenikom da dodje na groblje i okadi grob. Ukoliko neko nije u mogućnosti da sutra izađe na grob bližnih jer stanuje daleko, otac Ljuba kaže da je dovoljno da pripremi sve što je gore naveo i da ode u najbližu pravoslavnu crkvu.
- Verujte, isto je kao da ste na grobovima svojih predaka - kaže otac Ljuba.
Ako ni nje nema u blizini, otac Ljuba kaže da zadušnice takvi ljudi mogu obeležiti i u svom domu.
- To bi trebalo uradi tako što se pred slavskom ikonom zapali kandilo. Napravi se žito, upale sveće, spremi se vino i pomili se Bogu. I onda krstoobrazno, od gore na dole, sa leva na desno, prelije se žito i izgovori: "Za pokoj duše mojih srodnika i reći tada imena njihova. U ime Oca, Sina i Svetog Duha". Na kraju se kaže "Hristos vaskrse, vaistinu vaskrse".
Po Jevenađeljima četiri Hristova apostola, može se izbrojati da je on počinio tačno 38 čuda, koja se mogu svrstati u četiri grupe. isceljenje bolesnika, pokazivanje Isusove vlasti nad prirodom, isterivanje Satane i njegovih demona i vaskrsavanje mrtvih.
Dva dana nakon smrti, kako naglašava protojerej-stavrofor profesor doktor Vladimir Stupar, duša pokojnika luta, obilazi ona mesta koja je volela i posećivala tokom života. Ona se oslobađa time, ističe, tereta telesnosti i postaje pokretljiva da velikom brzinom pređe s jednog mesta na drugo.
Predanje kaže da je Sveti Bonifacije na Badnje veče posekao Hrast groma, pod kojim su pagani prinosili ljudske žrtve, što je zauvek promenilo tok jedne stare tradicije.
Dok mediji najavljuju ludačku proslavu Nove godine, sveštenik iz Malog Palančišta poziva vernike na molitvu, post i pokajanje pred Rođenje Hrista, ističući opasnosti idolopoklonstva i praznoslovlja.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.