SUTRA SU MITROVSKE ZADUŠNICE I POSTOJE JASNA CRKVENA PRAVILA KAKO SE ONE OBELEŽAVAJU! Potrebno je spremiti žito, vino, sveće i spisak imena upokojenih u dva primerka!
Printscreen/Youtube/BN televizijaMolitva za upokojene nalazi se u svakom izdanju Molitenika
Ako neko živi daleko, toliko da u svojoj blizini nema ni pravoslavnu crkvu, Zadušnice može obeležiti i u svom domu, a otac Ljuba je objasnio i kako.
U kalendaru SPC zadušnice se obeležavaju četiri puta godišnje. Tačnije, postoje letnje, zimske, Miholjske i Mitrovske koje se obeležavaju sutra. Zadušnice uvek padaju u subotu i predstavljau dan kada se sećamo svojih upokojenih.
Mada svaki kraj u Srbiji ima neke specifične običaji kada je u pitanju obeležavanje Mitrovskih zadušnica važno je objasniti kako bi ih trebalo pravilno, bar prema crkvenim pravilima, obeležiti i o tome je jednom prilikom pričao i otac Ljuba Ranković.
- Za Zadušnice se uvek služi liturgija i na njoj se čitaju imena upokojenih. Ako želimo da i mi učestvujemo na pravi način u liturgiji, moramo sačiniti spisak imena naših pokojnika i to u dva primerka - rekao je on.
RINA
Pogrešno je nositi hranu i piće na groblje, jedino što je potrebno su sveća, vino i žito
Da li treba iznositi hranu?
U srpskom narodu postoje običaji da se na ovaj dan izlazi na grobove predaka i iznosi hrana.
- To je jako pogrešno, ali je to toliko ukorenjeno u srpskoj kulturi pa su i sveštenici prećutno reagovali na ovu pojavu. Ono što jedino potrebno odneti na grobove jesu sveća, vino i žito koje se prinosi za žrtve preminulih - rekla je za RINU etnolog Snežana Ašanin.
Otac Ljuba je objasnio da ako neko to i radi, da bi ono što ostane trebalo podeliti sirotinji.
Otac Ljuba je objasnio i zašto spisak mora mora da ima dva primerka.
- Jedan se daje svešteniku da bi naše upokojene pomenuo na proskomidiji. To je uvodni deo Svete liturgije. Posle nje se vrši parastos u hramu i za to je, između ostalog, potreban i drugi spisak.Vernici bi trebalo da donesu i žito, u nekoj posudi, nebitna je količina, u koje će se staviti sveća i malo vina i pored žita trebalo bi da stave taj drugi spisak. Pre početka parastosa, sveštenik bi trebalo da upali te sveće, i posle toga bi trebalo da počne čitanje molitvi za upokojene.
Zašto je neophodno doneti žito, vino, i sveću? Žito je slika i umiranja i vaskrsenja - zrno pšenice, zarpavamo u zemlju u jesen, a ono u proleće niče i donosi plod. Vino - to je materija kojom se obavlja pričešće, a u stara vremena lekari i oni koji su lečili ljude, rane su zalivali vinom i uljem. Vino je znak života i isceljenja, i to ne samo fizičkih rana već i duhovnih, odnosno naših greha. Sveća je simbol svetlosti.
Schutterstock
Molitva za upokojene nalazi se u svakom izdanju Molitenika
Molitva za upokojene
Pomeni, Gospode, oce i braću našu usnule u nadi na vaskrsenje u život večni, i sve upokojene u pobožnosti i veri, i oprosti im svako sagrešenje, hotimično i nehotimično, što sagrešiše rečju, ili delom, ili mišlju.
I useli ih u mesta svetla, u mesta svežine, u mesta odmora, odakle odbeže svaka muka, žalost i uzdisanje, gde gledanje lica Tvoga veseli sve od veka svete Tvoje.
Daruj im carstvo Tvoje i učešće u neiskazanim i večnim Tvojim dobrima, i naslađivanje u Tvom beskonačnom i blaženom životu.
Jer si Ti život, i vaskrsenje i pokoj usnulih slugu Tvojih, Hriste, Bože naš, i Tebi slavu uznosimo sa bespočetnim Tvojim Ocem i Presvetim, i Blagim, i životvornim Tvojim Duhom, sada i uvek i u vekove vekova. Amin!
Foto: SPC
Liturgija
Kada se završi molitva u crkvi, otac Ljuba kaže da bi trebalo krenuti na grobove naših bližnjih i to sa svećama kupljenim u crkvi.
- Sa sobom nosimo i žito. Treba otići sa osećajem mira. Kad dođemo na groblje i čim vidimo grob bližljeg trebalo bi jednom da se prekrstimo. kada grobu priđemo trebalo bi se tri puta prekstiti, celivati krst i izgovoriti naglas: "Hristos vaskrse, dragi moj (reći ime upokojenog). Vaistinu vaskrse", i to bi trebalo ponoviti tri puta. Posle toga bi trebalo zapaliti kandilo, sveće i okaditi grob. Trebalo bi i izgovoriti molitvu za upokojene.
Ukoliko neko želi može se dogovoriti sa sveštenikom da dodje na groblje i okadi grob. Ukoliko neko nije u mogućnosti da sutra izađe na grob bližnih jer stanuje daleko, otac Ljuba kaže da je dovoljno da pripremi sve što je gore naveo i da ode u najbližu pravoslavnu crkvu.
- Verujte, isto je kao da ste na grobovima svojih predaka - kaže otac Ljuba.
Ako ni nje nema u blizini, otac Ljuba kaže da zadušnice takvi ljudi mogu obeležiti i u svom domu.
- To bi trebalo uradi tako što se pred slavskom ikonom zapali kandilo. Napravi se žito, upale sveće, spremi se vino i pomili se Bogu. I onda krstoobrazno, od gore na dole, sa leva na desno, prelije se žito i izgovori: "Za pokoj duše mojih srodnika i reći tada imena njihova. U ime Oca, Sina i Svetog Duha". Na kraju se kaže "Hristos vaskrse, vaistinu vaskrse".
Po Jevenađeljima četiri Hristova apostola, može se izbrojati da je on počinio tačno 38 čuda, koja se mogu svrstati u četiri grupe. isceljenje bolesnika, pokazivanje Isusove vlasti nad prirodom, isterivanje Satane i njegovih demona i vaskrsavanje mrtvih.
Dva dana nakon smrti, kako naglašava protojerej-stavrofor profesor doktor Vladimir Stupar, duša pokojnika luta, obilazi ona mesta koja je volela i posećivala tokom života. Ona se oslobađa time, ističe, tereta telesnosti i postaje pokretljiva da velikom brzinom pređe s jednog mesta na drugo.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
Iako su naši stari znali prigodne zdravice, mnogi danas nisu sigurni kako da pozdrave domaćina, izgovore čestitku i učestvuju u prvom obredu koji sledi čim pređu prag slavske kuće.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Donatorsko veče parohije Svetih Ćirila i Metodija pretvorilo se u svedočanstvo vere, nade i plana koji bi uskoro mogao da dovede do kupovine prvog pravoslavnog hrama u Konektikatu.
Tribina o AI tehnologiji u Crkvi izazvala je oštre reakcije monaha svetinje kraj Golupca, koji tvrde da su kritike zlonamerne i da dodatno remete crkveno jedinstvo.
Svenoćno bogosluženje, pesma hilandarskih monaha i miris tamjana ispunili su lavru dok su poklonici iz raznih zemalja slavili svog ktitora koji je verom i delom utisnuo neizbrisiv pečat u srpsku istoriju i duhovnost
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Ajeti 50:15-16, izdvojeni za 15. novembar, podsećaju na neprekidnu Božiju pažnju i moć stvaranja, izazivajući razmišljanje o odgovornosti, sudbini i unutrašnjem životu svakog čoveka.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Od modelinga i Jutjuba do neočekivane hirotonije, brzog raščinjenja i hapšenja koje je otvorilo „Pandorinu kutiju“ - šta krije telefon oca Partenija i kako bi njegovi podaci mogli da razotkriju čitavu kriminalnu strukturu.