Po Jevenađeljima četiri Hristova apostola, može se izbrojati da je on počinio tačno 38 čuda, koja se mogu svrstati u četiri grupe. isceljenje bolesnika, pokazivanje Isusove vlasti nad prirodom, isterivanje Satane i njegovih demona i vaskrsavanje mrtvih.
Čuda Isusa Hristosa su mnogobrojna i niko nema tačan odgovor na pitanje koliko ih je on tokom svog života počinio. Biblija pominje da je Isus Hristos mnoge ozdravio, smirivao oluje i isterivao demone...
Međutim, po Jevenađeljima četiri Hristova apostola, može se izbrojati da je on počinio tačno 38 čuda, koja se mogu svrstati u četiri grupe. isceljenje bolesnika, pokazivanje Isusove vlasti nad prirodom, isterivanje Satane i njegovih demona i vaskrsavanje mrtvih.
Isus Hristos je tokom života najviše isceljivao bolesne. Naime, u Novom zavetu postoji oko 25 izveštaja o tome kako je Isus lečio bolesne.
Najmanje je vaskrsenja. Oživeo je Lazara, dvanaestogodišnju devojčicu (Mt 9, 23-25) i sina jedinca majke udovice (Lk 7, 12-15). Ova vaskrsenja su vraćanje mrtvih u život i nemaju nikakve veze sa hrišćanskim konceptom vaskrsenja, kakvo je Isusovo vaskrsenje posle smrti (izvođenje mrtvih u večni život).
U nekim delovima Srbije, domaćin ili mlađi član porodice odlazi lično do prijatelja i poziva ga na slavu, uz prijateljski razgovor. Uoči slave, u nekim krajevima se kao pozvnica onome koga domaćin želi da ugosti, šalje manji hleb ili lepinja...
Mitropolit bački govorio je o neiscrpnoj veri, liturgijskom stvaralaštvu i bogoslovskoj jasnoći ave Justina, koja je čvrsto ukorenjena u pravoslavnom predanju, i istakao da su svetitelji živi svedoci Živoga Boga.
Iako su mnogi u potrazi za zemaljskom slavom, da im imena budu upisana u istoriji, to je tek senka onoga što je pravi cilj – besmrtno sećanje u životu večnom.
U svetu prepunom nevidljivih opasnosti vernici traže zaštitu od različitih vrsta magije. Važno je pročitati celu molitvu, a ne neku njenu skraćenu verziju jer jedino tako može doneti mir i duhovnu zaštitu svakom domu.
Srpska pravoslavna crkva 26. oktobra proslavlja ovu svetiteljku, mladu devojku iz Kosovskog Pomoravlja koja je odbacila zavođenja i pretnje, hrabro branila svoju veru i podnela stradanje. Njeno postojano "ne dam veru svoju" postalo je zavet budućim pokolenjima.
U nekim delovima Srbije, domaćin ili mlađi član porodice odlazi lično do prijatelja i poziva ga na slavu, uz prijateljski razgovor. Uoči slave, u nekim krajevima se kao pozvnica onome koga domaćin želi da ugosti, šalje manji hleb ili lepinja...
Karp je bio episkop Tijatirski, a Papila đakon. Obojica su bila rodom iz Pergama, gde su i postradali za hrišćanstvo od namesnika Valerija, a u vreme cara Dekijeva.
Dan posvećen ovoj svetiteljki, zaštitnici vernika, treba provesti u miru i molitvi. Crkva nas podseća da izbegnemo praznoverje i dočekamo praznik u čistoj veri.
Manastir Pavlovac, koji se nalazi u selu Koraćici kraj Pavlovačkog potoka, po kome je i dobio ime, je sveto mesto u kojem je Arsenije Čarnojević služio jednu od poslednjih liturgija.
Ono što posebno treba naglasiti jeste da SPC u isto vreme nije poklonila MPC sve one srpske svetinje i manastire, koje su gradili srpski vladari u istoriji. Tomosom o autokefaliji MPC te svetinje nisu poklonjene, kao što pojedini zlonamerni ili pak neznaveni ljudi komentarišu, već su dati na upotrebu, a to su dve suštinski različite pravne formulacije, istakao je arhimandrit Petar (Dragojlović).
U očaravajućem ambijentu Gradske koncertne dvorane, otac Nikodimos Kabarnos donio je magiju drevnih melodija kroz koncert u pratnji novosadskog ženskog hora „Sveti Jovan Damaskin“, obogaćujući savremenu scenu dubokim duhovnim porukama i univerzalnom lepotom.
Monasi Manastira Tumane svakodnevno čitaju posebne molitve za telesno i duhovno zdravlje vernika. Molitva u sabornosti donela je mnoga čudesa, a otac Stefan otkriva kako pravilno učestvovati u molitvi i koristiti osvećene predmete za blagoslov.
U borbi sa tamnim silama, primer ovog svetitelja služi kao svetionik za sve one koji tragaju za duhovnom snagom. Kroz istinsko pokajanje i ljubav, svako može pronaći put ka slobodi i unutrašnjem miru.
Po zauzeću Srbije, Osmanlije su mnoge srpske hramove pretvorili u svoje džamije, pa su to hteli da učine i sa dečanskom manastirskom crkvom, ali ih je čudesan događaj sprecio u tome.
Dan posvećen ovoj svetiteljki, zaštitnici vernika, treba provesti u miru i molitvi. Crkva nas podseća da izbegnemo praznoverje i dočekamo praznik u čistoj veri.