Svetom Evlampiju su zbog vere u Isusa Hrista odsekli glavu, a Sveta Evlampija je umrla od batina.
SPC i pravoslavni vernici obeležavaju Svete mučenike Evlampija i Evlampiju, brata i sestru iz Nikomidije koji su poginuli za hrišćanstvo.
U vreme gonjenja hrišćana od cara Maksimijana neki vernici iz Nikomidije sklonili su se iz grada i sakrili. Evlampije je bio poslat u grad da donese hleb.
Foto: SPC
Sveti mučenici Evlampije i Evlampija
Čim je ušao u grad, zapazio je carsku naredbu o gonjenju i ubijanju hrišćana, nalepljenu na zidu. Toj naredbi se nasmejao, a potom je skinuo sa zida i pocepao je, zbog čega je odmah izveden pred sudiju.
Sudija je počeo da ga savetuje da se odrekne Isusa Hrista, a onda je on posevetovao sudiju da se odrekne lažnih idola i da bi trebalo da prizna Hrista kao jedinog Boga. To je sudiju ražestilo, pa naredi da ga tuku i muče do krvi.
Kada je čula za muke na koje joj je bačen brat, Evlampija je odlučila da i ona zatraži istu kaznu, kako bi sa njime primila istu patnju u ime Hrista.Tukli su je toliko da joj je krv išla i na nos i na usta.
- Potom ih baciše u vrelu smolu, pa u zažarenu peć, no oni silom krsnog znamenja i imena Hristova učiniše oganj bezopasnim - piše u žitijama.
Na kraju su Svetom Evlampiju odsekli glavu, a Sveta Evlampija je umrla od batina.
Tada je pogubljenio još 200 hrišćana, koji su poverovali u Hrista "videći silu i čudesa Sv. Evlampija i sestre njegove".
Apostol Pavle kaže: "Molite se neprestano." Nije slučajno to rekao. To znači da čovek ne može bez molitve. Ne zato što je molitva obraćanje Bogu, u kojem mi tražimo da nam ispuni naše želje i da ono što nam je potrebno po našoj proceni, govorio je Patrijarh Porfirije.
Sergije i Vakho bili su rimski dostojanstvenici na dvoru cara Maksimilijana. I sam car ih je uvažavao zbog hrabrosti, mudrosti i vernosti, ali sve su promenilo kad je saznao da su hrišćani.
Iako pravda može delovati umekšano i blago, ona se ne može ignorisati. Njena istina, kao unutrašnji glas, ne može biti utišana nasiljem ili represijom. Umesto toga, potrebno je raditi na umirenju savesti kroz veru, iskreno pokajanje i odlučnost da se živi u skladu s njom. Sveti Teofan nas poziva da obratimo pažnju na unutrašnje sukobe, jer spoljašnje prepreke ne mogu ugroziti unutrašnji mir koji dolazi iz duboke veze sa sobom i s Bogom. U tom smislu, svaka reč pravde može biti naš unutrašnji Jovan, koji nas poziva na autentičnost i hrabrost da se suočimo sa sopstvenim demonima.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Što se tiče smrti beba, dece i uopšte moralno čistih mladića i devojaka, sveti oci dele mišljenje, ističe, da ih Bog uzima znajući da će u budućem oni voditi grešan život, izgubiti čistotu i lišiti se večnog života.
Svetac takođe upućuje na ozbiljan problem – postojanje prvorodnog greha. Iako detinjstvo u svom početku može delovati kao čist period života, sveti Teofan nas podseća da greh, iako skriven u početku, postepeno izlazi na površinu i menja našu prirodu. Ovaj proces nije pitanje slučajnosti, već, kako svetac objašnjava, deo naše slobode i odgovornosti. Greh nije nešto što nas neizbežno mora odvesti u propast, već nešto sa čim se moramo boriti.
Sveti Teofan Zatvornik u misli za 22. četvrtak po Pedesetnici ukazuje na važnost strpljenja, ljubavi i poštovanja prema onima koji ne veruju i ne prihvataju Gospoda. Njegova poruka podseća nas na način na koji se Gospod postavio prema onima koji ga nisu prihvatili. U Lukinom evanđelju (9,55-56) opisano je kako su učenici želeli da pošalju oganj s neba na selo koje nije primilo Isusa, ali Gospod je rekao: "Ne znate kakvog ste vi duha...“ On nije reagovao osvetnički, već je otišao u drugo selo, ostavljajući neverujuće da idu svojim putem.