Apostol Pavle kaže: "Molite se neprestano." Nije slučajno to rekao. To znači da čovek ne može bez molitve. Ne zato što je molitva obraćanje Bogu, u kojem mi tražimo da nam ispuni naše želje i da ono što nam je potrebno po našoj proceni, govorio je Patrijarh Porfirije.
Molitvom razgovaramo i uspustavljamo odnos sa Bogom, zahvaljujemo se iznosimo sve misliti i osećanja, ali prezentujemo i neke svoje želje.I tu najčešće nastaje problem, jer ljudi misle da će molitvom, ali i hrišćanskim stilom života, od Boga izvojevati ono što misle da im treba i što žele, pa kad se to ne dogoditi pitaju se gde su pogrešili i zašto im se one ne ostvaraju, a ima i onih koji se olako od njega okreću.
Ogovor je po ovom pitanju jasan - Bog nam ne ispunjava neke želje jer sve one "ne idu u našu korist". Tu se ne misli samo na ovozemaljsku korist i lagodni život, već i na spasenje zbog čega i jesmo rođeni i zbog čega smo na zemlji.
Život ne živimo da bi nam sve bilo potaman i onako kako smo mi to zamislili, već i da smo se suočavali i odolevali iskušenjima i da ih njih izlazimo kao bolji ljudi, odbacimo zlo, zavolimo Boga, kako bismo zadobili večni život.
Schutterstock
Bog nam nikad neće ispuniti želju koja ne ide u našu korist
Mi obićno mislimo da nam ostvarenje samo jedne želje može promeniti život i učiniti nas srećnim, ali ako Bog proceni da to za nas nije dobro, da nas može skenuti sa dobrog puta, ta molitva neće biti uslišena. Ljuska volja jeste slobodna, ali Bog zna i prošlost i budućnost i zna šta bi iz ostvarenje neke želje moglo da proistekne. Recimo, možda će posao za koji se molimo od nas napraviti pohlepne i zle ljude...
Kada se molimo za zdravlje a ne dobijemo ga, Bog upravo u toj bolesti vidi šansu da čovek uradi nešto dobro za njega, ljude oko sebe i samog Boga ma koliko to surovo zvučalo. Ako Bog ne ispunjava želje trebalo bi iz toga učiti, činiti sve da se one ostvare, ali ako do toga ne dođe, znajte da je to za vas najbolje. Zapamtite da se želje ostvaruju samo kada ih postanete dostojni.
I Patrijarh Porfirije je jednom prilikom rekao da cilj molitve nije da se ispunjavaju sve naše želje, već uspostavljanje jedinstva sa Bogom koji najbolje zna šta nama treba.
- Apostol Pavle kaže: "Molite se neprestano". Nije slučajno to rekao. To znači da čovek ne može bez molitve. Ne zato što je molitva obraćanje Bogu u kojem mi tražimo da nam ispuni naše želje i da ono što nam je potrebno po našoj proceni. Molite se nesprestano je podsticaj da se neprestano prepuštamo Bogu, da izlazimo iz sebe i otvaramo se molitvom kako bi Gospod bagodeću svojom bio prisutan u nama, u našim dušama. Molitva je uspostavljanje jedinstva i zajednice sa Bogom koji najbolje zna šta nama treba - rekao je Patrijarh Porfirije.
Prema rečima starca Pajsija, kada činimo dobra dela, naš anđeo čuvar je uz nas, raduje se. To je trenutak kada imamo osećaj da neko stoji u našoj blizini, aplaudira nam, smeši nam se. Sa druge strane, ako činimo loše stvari, anđeo se udaljava od nas.
Svečani čin doksologije u Sabornom hramu okupio je verni narod i visoke crkvene velikodostojnike, obeležavajući dolazak dvojice duhovnih vođa u Eparhiju nišku.
Uz blagoslov vladike Atanasija, u jednom od najvažnijih manastira Srpske crkve, sveštenici Eparhije su, u sabornosti, pristupili Svetoj tajni ispovesti i pokajanja, nakon čega je usledila trpeza ljubavi.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.
Situacija je sada pod kontrolom u većini gradova i opština Republike Srpske. Ukinute su vanredne mere i u gotovo svim opštinama situacija se normalizuje.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
On ističe da pravi molitvenici često ne primećuju prolaz vremena jer ih molitveni žar obuzima, a umirenje duše koje proističe iz bdenja donosi trajne plodove. Iako je bdenje naporno, Sveti Teofan naglašava njegovu vrednost, jer smiruje telo i pomaže duhovnom razvoju. Umesto da nas san uspava, bdenje nas aktivira i čini bržima u delima dobra. Sveti Teofan nas poziva da kroz trud i odricanje učimo telo da služi duhu, osnažujući tako našu duhovnost i približavajući nas Bogu. Ova poruka je podsticaj svima koji teže duhovnom napretku da prihvate bdenje kao sredstvo koje ne samo da donosi unutrašnji mir, već i jača našu sposobnost da delujemo sa ljubavlju i revnošću.
Dva dana nakon smrti, kako naglašava protojerej-stavrofor profesor doktor Vladimir Stupar, duša pokojnika luta, obilazi ona mesta koja je volela i posećivala tokom života. Ona se oslobađa time, ističe, tereta telesnosti i postaje pokretljiva da velikom brzinom pređe s jednog mesta na drugo.
Sveti Teofan naglašava da zlo ne prestaje ni nakon smrti; ono proganja duše, ali vernike ne treba da bude strah, jer nad njima zlo nema moć. Njihova vera i molitva su kao oružje protiv zlih sila, koje se povlače pred iskrenim duhovnim životom. Poruka je jasna, ukoliko želimo da se oslobodimo zla, moramo biti budni, moliti se i čuvati svoju dušu. Samo na taj način možemo da odbijemo napade i ostanemo snažni u veri. Sveti Teofan nas poziva na trezvenost i borbu, uz uverenje da uz Božju pomoć možemo prevazići svaku prepreku na našem putu ka svetosti.
Kroz molitvu, vernik ne samo da traži pomoć ili izražava zahvalnost, već se i pročišćava od greha, čisti svoje misli i srce, te postiže unutrašnji mir i duhovnu snagu.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.
Situacija je sada pod kontrolom u većini gradova i opština Republike Srpske. Ukinute su vanredne mere i u gotovo svim opštinama situacija se normalizuje.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Pod maskom pobožnosti krije se obmana – dvojica samozvanaca, bez blagoslova i kanonskog priznanja, obavljaju bogosluženja i zbunjuju vernike. Mitropolija nemačka Grčke pravoslavne crkve upozorava: čuvajte se onih koji nisu deo kanonskih pravoslavnih crkava.
U zemlji u kojoj su vekovima zajedno živeli Srbi, Bošnjaci i Hrvati, episkop bihaćko-petrovački upućuje snažan apel za mir i međusobno poštovanje, podsećajući da su prošlost i budućnost svih naroda neraskidivo povezane.