OVO JE JEDINI GREH KOJI MUŠKARCI U SRBIJI NIKAD NE ISPOVEDAJU, A U 95 ODSTO SLUČAJEVA ZA NJEGA SU ODGOVORNI! Za žene propisna teška crkvena kazna, gotovo nikad ga i ne prebole!
Stav svih hriđćanskih crkava, pa i naše pravoslavne, jeste da je abortus čedomorstvo i izjednačavaju ga sa ubistvom.
Postoji čitav niz kanonskih tekstova koji o abortusu govore kao o ubistvu. Crkva, naime, fetus i embrion izjednačava sa živim detetom, pa otud i nasilni pobačaj poistovećuje sa ubistvom, koje je jedano od deset smrtnih grehova.
Hrišćanstvo počiva na uverenju da je život darovan od Boga, pa samim tim niko nema prava ni da ga oduzme sebi, a kamoli drugima. Odluka o tome da li živeti ili umreti je u Božjim rukama i ničijim više pa otud i ovakav stav o abortusu.
- Pozivamo naše duhovne kćeri da radi današnjeg dana rađaju decu, a ne da ih nerođene u utrobi ubijaju, proglašavajući to za planiranje porodice. Neka se niko ne pravda siromaštvom; jeste deci potrebno mnogo šta, ali im je najviše potrebno ono što se novcem ne kupuje, a to su ljubav i mir u porodici - govorio je svojevremeno patrijarh Pavle dotičući se pitanja abortusa.
Koliko je stav hrišćanske crkve, pa i naše pravoslavne, po ovom pitanju rigorozan, dovoljno govori to da abortus ženu odvaja od pričešća i same crkve na duži vremenski period (deset ili sedam godina), a u nekim slučajevima i - doživotno.
Shutterstock
Za abortus prema crkvi isključivu odgovornost snosi žena
Međutim, ono što upada u oči jeste da kazna za muškarca, koji je dete, narodski rečeno "napravio" ne postoji, a žene najčešće, upravo u dogovoru sa njima, na abortus se odlučuju i na njega odlaze.
O ovoj nepravdi svojevremeno je pričao i otac Ljubomir Ranković, ističući da je "abortus jedini greh koji muškarci u Srbiji nikad ne ispovedaju"!
- Uzdržimo se od osuda majki i žena - započeo je otac Ljubomir pa se upravo osvrnuo na problem abortusa:
- Inače smo skloni da kada je u pitanju natalitet u Srbiji, za to krivimo žene, kao da one same začinju decu. Kao da tu nema očeva. Sa velikim duhovnikom, ocem Stefanom iz manastira Velika Remeta, koji godišnje ispovedi na hiljade i hiljade ljudi, koji ima tvrd odnos, rekao bih i zilotski, prema ženama, jednom sam o tome pričao.. Moj brat divni u Hristu, sa njim sam otvoreno pričao o tome. Pitao sam ga: "Oče Stefane, da li majke i žene ispovedaju greh čedomorstva?". Kaže: "Masovno" - rekao je otac Ljubomir pa nastavio:
- A, molim te reci mi, da li je ikad ijedan otac, muž, ispovedio bar neku vrstu saučešća zbog učestvovanja u čedomorstvu?". "Nikada i niko", tako mi je rekao. Nemojmo se praviti nevešti. Znamo da se u brakovima abortusi vrše dogovorno. I ubeđen sam, jer sam pravio anketu dok sam radio magistrski rad sa ženama, 95 odsto je uticaj muža da žene izvrše abortus. Majke se vrlo teško, jedino ako nisu neke devojke u velikoj nevolji, odlučuju na abortus - kaže otac Ljubomir, a potom ističe:
- Mnoge od njih su mi sa plačem i suzama govorile da sanjaju svoju ubijenu decu, sanjaju kako ih oblače, kupaju, spremaju za škole, venčanja ili vojsku. Strašnu bol nose majke za svojom decom, koju su kiretama iz njihovih utroba vadili. I zato, kada apelujemo na povećanje nataliteta, imajmo na umu da su muž i žena jedno biće koje je Bog stvorio. "Stvori muža i ženu", jer bak je sveta tajna ljubavi.
Bog čoveka vodi ka cilju neobičnim putevima, a ako ima vere ništa nije nemoguće, govori igumanija i jedina monahinja manastira Svetog Hristofora, zadužbine kralja Dragutina iz 13. veka, u Mislođinu, i navodi da je Božji poziv dobila mnogo ranije nego što je putem Gospodnjim krenula, ali da ga tada nije razumela.
Paroh Boris Čolović zahvalio je episkopu Irineju na dolasku u Hram Svetog Vasilija Ostroškog u Grinzborou, a potom istakao značaj Kola srpskih sestara, koje ove godine obeležava dvadeset godina postojanja. Naglasio je njihov doprinos zajednici i napretku parohije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
I među verujućima se događa prekid trudnoće, a tada ostaje teško pitanje koje ne prestaje da progoni roditelje – gde odlaze nevine duše? Protojerej Aleksandar Ermulin govori o složenosti ovog pitanja i Božjem promislu.
Parlament Ujedinjenog Kraljevstva usvojio je zakon koji legalizuje prekid trudnoće i nakon 24. nedelje, bez ikakvih medicinskih indikacija. Pravoslavni hrišćani upozoravaju: ovo nije napredak, već ozakonjeno čedomorstvo i gašenje savesti u samim temeljima društva.
U Vašingtonu i San Francisku je održana godišnja akcija "Marš za život na Zapadnoj obali". Među hiljadama aktivista koji su se zalagali za život, bilo je rekordno pravoslavnih hrišćana.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.