ABORTUS JE TEŽAK GREH I NE MOŽE BITI TEK TAKO OPROŠTEN: Otac Jovan o mukama koje žene moraju da prođu da bi ga okajale
Za veliki greh, treba i veliko kajanje. I da se zna da ovaj ne može biti oprošten samo ispovešću, kaže otac Jovan.
Mi čoveka ne doživljamo na isti način kada je rođen i pre nego što je rođen. Čovek je čovek od trenutka začeća i ne možemo prema njemu imati različit odnos, kaže otac Jovan Plamenac.
Crkva i nauka u nekim stvarima se suprotstavljaju, a jedna od tih je i kad se pokrene pitanje vantelesne oplodnje, ali i abortusa i upotrebe sredstava za kontracepciju.
Koliko se stavovi crkve po ovom pitanju oprečni stavovima i napretku nauke, možemo videti po izlaganju oca Jovana Plamenca u jednoj emisiji.
Otac Jovan Plamenac je, naime, rekao kako se hvalimo da nauka napreduje, ali da ne primećujemo jednu bitnu stvar.
- Ne primećujemo da, ne percipiramo to, da razvoj nauke prati jedna užasna industrija smrti. Mi nismo imali toliko smrti kod nerođenih ljudi ni približno, dok nauka nije ovoliko napredovala. Ja se ovom temom bavim dugo, 30 godina. Mnogo važnije štaviše suštinsko je pitanje, koje smo potpuno zanemarili, a to je ubijanje ljudi u ranijoj fazi njihovog života koja se odvija upotrebom sredstava za kontracepciju koja većinom nisu kontraceptivna već abortivna - rekao je otac Jovan Plamenac i nastavio:
- Dakle, ona ne sprečavaju da dođe do začeća, već do trudnoće, odnsono sprečavaju da se dete usadi u matericu, da može da nastavi svoj život. A to dete je već čovek.
Kaže da je kontracepija jedan problem, a drugi je vantelesna oplodnja.

- To je toliko propagirano, a to je užasan problem. U vantelesnoj oplodnji se ubije užasan broj ljudi Mi, da bismo dobili jedno dete, mi smo spremni da ubijemo ne znam koliko ljudi. Svaki put se ta deca začnu, ali se najveći broj njih ne rodi. Čak i u Crkvi, mi to pitanje uopšte ne razumemo. Čak toliko ne razumemo, da dajemo blagoslove da ljudi idu na vantelesnu oplodnju. To smo problematizovali "na nivou viška embriona". Znači, ako je samo začet onaj broj embriona koji će biti usađen u matericu, onda to nije problem. A kako nije problem, kada će samo jedan mali broj tih ljudi biti rođen. Mi smo svesno doveli do toga da jedan veliki broj ljudi tako bude ubijen.
- I pričati samo o abortusu? Nisam nikada hteo da stanem samo na abortusu. Zato što osuđujući samo abortus guramo žene i njihove muževe da koriste sredstva za kontracepciju samo da bi izbegli da dođu u tu poziciju da treba da rade abortus. Pravimo opet veliku pošast. Nije rešenje u zabrani i osudi abortusa, već da se promeni svest ljudi. To mora da krene od države. Problem je u našem doživljaju čoveka. Mi čoveka ne doživljamo na isti način kada je rođen i pre nego što je rođen. Čovek je čovek od trenutka začeća i ne možemo prema njemu imati različit odnos - zaključio je otac Jovan Plamenac.
Za veliki greh, treba i veliko kajanje. I da se zna da ovaj ne može biti oprošten samo ispovešću, kaže otac Jovan. U crkvenom učenju, blud obuhvata ne samo neobavezne veze, već i intimne odnose pre braka. Čak i kao episkop, nastavio je da obrađuje svoju zemlju i da se bavi stočarstvom. Samo mali deo plodova svoga rada zadržavao je za sebe, ostalo je delio siromašnima. Evstratije je bio rimski vojvoda u gradu Satalionu, Evgenije mu je bio drug u vojsci, Orest je bio ugledan vojnik, Aksentije sveštenik, a Mardarije prost građanin i zemljak Evstratijev.
ABORTUS JE TEŽAK GREH I NE MOŽE BITI TEK TAKO OPROŠTEN: Otac Jovan o mukama koje žene moraju da prođu da bi ga okajale
TRUDNICE SE VENČAVAJU U CRKVI, ALI DA LI TAKAV BRAK ZAVREĐUJE BLAGODAT BOŽJU: Sveštenik o gorućem pitanju pravoslavlja
ZA NJEGA SE VEZUJU NEVEROVATNE PRIČE: Danas je Sveti Spiridon Čudotvorac!
U CRKVI GDE SU IM POLOŽENE MOŠTI, VIĐALI SU IH ŽIVE: Danas su Sveti mučenici Evstratije, Aksentije, Evgenije, Mardarije i Orest
Žena koja je pretrpela ovakvu traumu uživa, najprostije rečeno, poseban status.
Uzdržimo se od osuda majki i žena, započeo je otac Ljubomir priču o najbolnijoj temi celog hrišćanstva.
U vremenu kada medicina hladno određuje granicu života, otac Ugrin donosi surovu istinu o abortusu, otvarajući pitanje koje svako društvo mora da postavi sebi: koliko daleko smo spremni da idemo u ime prava na izbor?
Sam čin rađanja deteta nije samo biološki događaj, već duboko duhovni podvig, jer se kroz njega žena udostojava da postane saradnik Božiji u delu stvaranja.
Na konferenciji „Hrišćansko-socijalna inicijativa“ istaknuto kako lični odnos s Bogom i delatna ljubav mogu menjati svet i osnažiti zajednicu.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
U besedi za 30. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o veri koja ne skreće pred opasnošću i o čoveku koji ne vodi narod snagom, već potpunim oslanjanjem na Boga.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Danila po starom kalendaru, dok se po novom proslavlja Sveta mučenica Anisija Solunska. Katolici i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama, dok Jevreji obeležavaju Asarah B’Tevet, dan strogog posta, žalosti i pokajanja.
Poruka iz sure El-Asr, izdvojena za 30. decembar u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje“, podseća kako vera, dobra dela, istina i strpljenje mogu promeniti tok naših izbora.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.