NJIHOVE MOŠTI, BAČENE U MORE, NA ČEDESAN NAČIN DOPLIVALE SU U CARIGRAD: Danas su Sveti mučenici Mina, Ermogen i Evgraf
Kada je car stavio na teške muke Minu i Ermogena, tada se javio Evgraf sa rečima: "I ja sam hrišćanin".
Čak i kao episkop, nastavio je da obrađuje svoju zemlju i da se bavi stočarstvom. Samo mali deo plodova svoga rada zadržavao je za sebe, ostalo je delio siromašnima.
Srpska pravoslavna crkva danas obeležava dan posvećen sećanju na Svetog Spiridona Trimituskog – velikog čudotvorca i hrišćanskog svetitelja
Sveti Spiridon Trimituski rođen je na Kipru 270. godine, u vreme cara Konstantina. Roditelji su mu bili prostodušni ljudi, zemljoradnici, i on je takav bio do svoje smrti. Oženio se mlad i dobio ćerku Irinu, a kada mu je žena umrla predao se Bogu. Očevim putem pošla je i Irina.
Izabran je za episkopa u gradu Trimifuntu. Čak i kao episkop, nastavio je da obrađuje svoju zemlju i da se bavi stočarstvom. Samo mali deo plodova svoga rada zadržavao je za sebe, ostalo je delio siromašnima.
"Božjom silom pokaza čudesa velika: nizvede dažd u sušno vreme, zaustavi tok reke, vaskrse nekolike mrtvace, isceli cara Konstansa od teške bolesti, vide i ču angele Božje, proziraše u buduće događaje i u tajne srca ljudskog, obrati mnoge veri pravoj itd", piše u žitijama.
Učestvovao je na Prvom vaseljenskom saboru u Nikeji i veruje se da je čudesenim moćima povratio mnoge jeretike u pravoslavlje.
"Beše tako prosto odeven, da kada jednom na poziv carev htede ući u carski dvor, vojnik misleći da je neki prosjak, udari mu šamar. Krotki i nezlobni Spiridon okrete mu i drugi obraz".
Upokojio se 348. godine, a njegove mošti i dan danas se čuvaju na ostrvu Krf čiji je zaštitnik.
Kada je car stavio na teške muke Minu i Ermogena, tada se javio Evgraf sa rečima: "I ja sam hrišćanin".
Sveti Teofan objašnjava da "sačuvati život" znači stavljati svoje želje i udobnosti ispred Božjih zapovesti, dok "izgubiti život" znači potpuno se posvetiti Gospodu, ne žaleći sebe, čak ni u naporima koje nosi život u veri. On naglašava da je samožaljenje destruktivno, jer nas odvodi od ispunjavanja zapovesti i poziva na trpljenje i trud. Samožaljenje ometa našu spremnost da činimo dobra dela i ispunjavamo dužnosti koje su pred nama, bilo da su teške ili zahtevaju odricanja. Gospod nas poziva da, kroz trpljenje i odricanje, ne žalimo sebe, već da se potpuno predamo volji Božjoj.
U dvanaestoj godini primio je monaški čin, posetio je Simeona Stolpnika i od njega dobio blagoslov.
U kanonima nigde ne piše da su post i ispovest preduslov pričešća. Nigde! Ja vam garantujem. Ja sam preveo, protumačio, ali to ne znači da ne treba post i ispovedati se.
Krštenje deteta je prva Sveta tajna u pravoslavnoj crkvi, koja simbolizuje duhovno rođenje, ulazak u crkvenu zajednicu i početak života u Hristu.
Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života.
Osim Miholjskih, tokom godine se obeležavaju još i zimske, letnje i Mitrovske zadušnice.
Pravoslavnih hrišćana u svetu ima između 200 i 260 miliona, a najviše ih je u zemljama Balkana, Rusiji i Grčkoj, gde vera i tradicija i dalje žive punim plućima.
Na gubilište sa Simeonom bilo je izvedeno još 1000 hrišćana.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenice Agapiju, Hioniju i Irinu po starom i Svete apostole Jasona i Sosipatra po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Katarine Sijenske, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Car je savetovao devojke da se poklone idolima i tako sebi spasu živote, ali su one to odbile.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Aristarha, Puda i Trofima po starom i Svete apostole Jasona i Sosipatera i Kerkiru devicu po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Vincence, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Čovek opterećen sopstvenim padovima i pogrešnim izborima često oseća nemoć da se vrati na pravi put.
Desert iz hercegovačkog kraja nastaje spajanjem voćnog namaza, brašna i vode, zatim se kratko peče i preliva toplim šećernim sirupom, čime dobija prepoznatljivu tamnu aromu.
Iako većina jevrejskih autoriteta smatra da je pirsing ušiju prihvatljiv, pitanje postaje znatno složenije kada su u pitanju drugi delovi tela.