ST/Vladimir Lukić, youtube/јереј Александар СекулићVladika Atanasije
U kanonima nigde ne piše da su post i ispovest preduslov pričešća. Nigde! Ja vam garantujem. Ja sam preveo, protumačio, ali to ne znači da ne treba post i ispovedati se.
Pričešće u pravoslavnoj crkvi predstavlja jednu od najsvetijih i najdubljih tajni. Kroz pravoslavnu liturgiju i pričešće, vernici se sjedinjuju s Hristom, primajući duhovni blagoslov za svoje duše i tela.
Proces pričešćivanja zahteva pažljivu duhovnu pripremu, poštovanje pravila crkve za pričešće, kao i skrušeno i poštovano ponašanje prilikom ulaska u sveti hram.
Međutim, iako postoji mišljenje da su post i ispovest preduskovi za pričešće, to nije tačno.
O tome je jednom prilikom pričao i sada upokojeni vladika Atanasije, ali nije on jedini.
youtube/јереј Александар Секулић
Vladika Atanasije
- Pričešće je oprisutnjenje vaskrsenja. Zato liturgija bez pričešća je, što gospoda, ne znam, stavljaju teška bremena, da se ne možemo pričešćivati. Gospodo, nigde nema, u kanonima, da su post i ispovest preduslov pričešća. Nigde, nigde! Ja vam garantujem. Ja sam preveo, protumačio, to ne znači da ne treba post i ispovest. Svaka čast svakome, ali... - rekao je svojevremeno sada upokojeni vladika Atanasije i nastavio:
- Može pop da jede uveče, pa da se pričešćuje. Liturgija vodi pričešću. Ko je dostojan? Jovan Zlatousti je rekao: "Nijednom godišnje nisi dostojan da se pričestiš"! A kako onda možeš da kažeš? A posebno što kanonski, uputstva Trulskog sabora, svetle nedelje svih sedam dana idemo u crkvu, pevamo i pričešćujemo se. A kako da postiš onda na Uskrs? Dakle, liturgija je oprisutnjenje ikonomija. Ikonomija Hristova se ne završivo završava, drugi dolazak će biti. Završetak, kad dođe u Carstvu svome. Neka dođe u carstvo svoje.
Hrišćani su kada su prestali da ih gone, podigli hram u čast tri mučenika, Gurija, Samona i Aviva, gde su položili njihove čudotvorne mošti u jedan kovčeg. Od mnogobrojnih čudesa ovih svetitelja, jedno je naročito znamenito.
Stvarni post privodi čoveka smirenju. A u smirenju čovek stiče saznanje, da za čoveka spasenje leži jedino u Bogu, u njegovoj milosti, govorio je patrijarh Pavle.
Pravedni Joakim i Ana nisu imali dece punih pedeset godina svog braka, a onda im se javio Arhangel Gavrilo i rekao da su im molitve uslišene od Boga i da će dobiti ćerku Mariju.
Od narodnih predanja o zaštiti doma i zdravlju do pogrešnog razumevanja uloge ikona, Crkva objašnjava gde se završava iskreno poštovanje svetitelja, a gde počinju verovanja koja nisu deo pravoslavnog učenja.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da snaga naroda počiva na očuvanju vere i identiteta, podsećajući da Vidovdan i Sveti knez Lazar svedoče o izboru večnih vrednosti koje su kroz vekove čuvale dostojanstvo i slobodu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Arhiepiskop i mitropolit mileševski uputio je iz manastira Mileševe arhipastirsku poruku vernom narodu na početku četrdesetodnevnog uzdržanja na putu kojim idemo u susret Božiću.
Sveti Teofan nas podseća da je priča o pričešću mnogo dublja od same obredne radnje. Ona je u suštini poziv na najtešnje opštenje sa Gospodom, na zajedništvo sa njim, koje je početak i kraj našeg duhovnog života. Pričešće nas podseća da je sam Gospod izvor života, i da je to zajedništvo sa njim ono što nas istinski ispunjava i vodi ka spasenju. Ovaj proces nije samo istorijski događaj, već traje kroz sve vekove i biće prisutan u večnosti, jer je ta večna hranidba neophodna za duhovni život svih verujućih.
Od narodnih predanja o zaštiti doma i zdravlju do pogrešnog razumevanja uloge ikona, Crkva objašnjava gde se završava iskreno poštovanje svetitelja, a gde počinju verovanja koja nisu deo pravoslavnog učenja.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Recept monahinje Atanasije Rašić iz knjige "Ko posti, dušu gosti" spaja krompir, šargarepu, celer i karfiol sa mirisnim sosom od paradajza i belog luka u jednostavno, zasitno jelo koje se lako priprema i dugo pamti.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.