Arhiepiskop i mitropolit mileševski uputio je iz manastira Mileševe arhipastirsku poruku vernom narodu na početku četrdesetodnevnog uzdržanja na putu kojim idemo u susret Božiću.
Početak Božićnog posta za pravoslavne hrišćane nije samo period uzdržavanja od telesnih uživanja, već i dubokog duhovnog podviga. To je vreme u kojem se usmeravamo ka Hristu, prema rečima vladike Atanasija, i obnavljamo našu unutrašnju povezanost sa Bogom, gradeći „atmosferu susreta” sa Njim.
U svojoj arhipastirskoj čestitki povodom ovog svetog perioda, vladika Atanasije nas podseća da je smisao posta mnogo dublji od formalnog uzdržanja. To je prilika da obnovimo hristocentričnost našeg života, da težimo uzvišenom jedinstvu sa Gospodom kroz molitvu, ljubav i unutrašnji mir.
Foto: Eparhija mileševska
Vladika Atanasije u porti manastira Mileševa
– Kao sveštenoslužitelj na ovom prostoru Crkve želeo bih da ukažem na važnost početka Božićnog posta, koji je značajan zato što čvršće usmerava naš život u jednom određenom pravcu, a to je ka susretu sa Bogom, sa Gospodom Hristom. Sav naš život je Hristocentričan, prožet i inspirisan tim zajedništvom sa Njime, ali je nama neophodno osvežavati to naše usmeravanje u pravom smeru, a to je ka susretu sa Bogom, ka tom zagrljaju Boga i čoveka – istakao je vladika mileševski i dodao:
Foto: Eparhija mileševska
Manastir Mileševa
– Da bismo se susreli u potpunosti, u punoći, sa Hristom, sa Bogom, Koji se unizio do mere čoveka, mi nastojimo da se u potpunosti usličimo Njemu. I onda će to biti pravi susret. On sebe smanjuje do mere čoveka, a mi, radi punoće susreta i zagrljaja, nastojimo da sebe razvijemo ka veličini Božijoj. Post nam daje pravi kontekst, pravu pogodnu atmosferu da to ostvarimo – očinski poručuje vladika, čije su reči podsticaj da kroz post ne samo osnažimo svoj duhovni život, već da postanemo svedoci Božijeg plana ljubavi i mira, moleći se da Božić dočekamo u zagrljaju sa Bogom i bližnjima.
Foto: Eparhija mileševska
Vladika mileševski i predsednik Opštine Prijepolje Drago Popadić
– Gospod nas poziva da duhovno ojačamo, da se obogatimo i Carstvom nebeskim. On nam pokazuje da u svom planu, u svom konceptu, ima mesta za svakoga. Idući ka Božiću, ka tom susretu, bivamo podsticani da zagrlimo i Boga i decu Njegovu, Njegova stvorenja, a post zaista daje dobru atmosferu za ovakvo nastrojenje – rekao je arhiepiskop i mitropolit mileševski Atanasije i dodao:
– Predstoji nam da se molimo Bogu da u tom božićnom hodu što bolje sagledavamo Hristov koncept uređivanja sveta, Hristov plan, i da postanemo sadelatelji u tome planu Gospodu našem, i da taj susret sa Bogom, o Božiću, bude što intimniji, moleći se istovremeno da taj dan dočekamo u miru. Da mir zavlada u celome svetu i da i sami poradimo, koliko možemo, na uspostavljanju toga mira – poručio je vladika Atanasije.
Foto: Eparhija mileševska
Arhiepiskop i mitropolit mileševski Atanasije
Čestitku povodom početka Božićnog posta arhiepiskopu i mitropolitu Atanasiju uputio je i predsednik opštine Prijepolje, Drago Popadić, izrazivši svoju zahvalnost na duhovnim poukama i savetima koje je primio od svog episkopa.
Vladikine reči nas podsećaju da Božićni post nije samo vreme pripreme za praznik, već i prilika da u tišini srca oslušnemo Božiji poziv na zajedništvo, ljubav i mir. U svakom trenutku posta krije se mogućnost da se približimo Hristovoj veličini, preobrazimo svoje misli i dela i postanemo sudionici Božanskog plana spasenja. Taj put vodi nas ka suštinskoj radosti – susretu sa Bogom, u kojem nalazimo ne samo smisao praznika, već i života samog.
Mitropolit Atanasije sa predstavnicima opštine Pljevlja razgovarao je o projektima koji unapređuju život vernog naroda u Pljevljima i okolnim krajevima, najavljujući kulturne manifestacije koje ujedinjuju tradiciju, umetnost i zajedništvo u ovoj plemenitoj sredini.
Post nije samo uzdržavanje od hrane već i put ka duhovnoj čistoti i spasenju. U svojoj poslanici iz 1930. godine, Sveti Vladika Nikolaj Velimirović obratio se vernicima, razjašnjavajući pravila i smisao posta, ali i upozoravajući na opasnosti gordosti i formalizma.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Reči igumana manastira Podmaine o božićnom postu ruše privid sigurnosti i otvaraju pitanje izbora - između praznog života i života koji kroz pokajanje, Crkvu i duhovnu borbu dobija istinski smisao.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.