ON SE SMATRA NAJVEĆIM PROPOVEDNIKOM U ISTORIJI CRKVE! Danas je Sveti Jovan Zlatousti, slava velikog broja Srba!
Njegove poslednje reči su bile: "Slava Bogu za sve"!
Istiniti post je, kaže Sveti Teodor Studit, otrgnuće od svakog zla, a meru strogog uzdržanja čini to da nemamo ni jednu strast.
Jedan od četiri velika godišnja posta - Božićni je u toku i traje do 6. januara. U toku celog ovoga posta ne jedu se meso, beli mrs i jaja. Ulje i vino su dozvoljeni svim danima osim srede i petka koji se poste "na vodi", uz određene izuzetke, odnosno razrešenja.
Svaki post, pa tako i ovaj Božićni, ima dva aspekta - telesni i duhovni i nijedan se, kako ističu sveti oci, ne sme zanemarivati.
Ko zanemaruje bilo koji od ova dva aspekta - post mu nije na korist i bolje da se u njega nije ni upuštao.
Naime, Sveti Jovan Zlatousti je o postu govorio kao o leku, ali kako je kazivao "taj lek neka je hiljadu puta lekovit, često je beskoristan za one koji ne znaju kako da ga upotrebe"..Govorio je da je potrebno da se zna u koje se vreme on upotrebljava i sama količina leka, kao i metabolizam onoga koji ga prima.
Zašto je post mnogima beskoristan?
Na to pitanje jasan odgovor dao je Sveti Teodor Studit, koji je između ostalog, i pisac Studitskog crkvenog ustava.
On kaže: "Zašto neki od vas štrče i zamenjuju tipik sopstvenim, što je gore od svega, štetnim željama i gordim planovima, ne pokoravaju se pravilima poslušanja i zajedničkog poretka (zajedničkog učestvovanja u liturgiji i ostalim slakodnevim službama p.a), nego u samoljublju proizvoljno izmišljaju bolje zakone, sastavljajući bolja pravila i učenja, bogonadahnutija od starih, što je u samoj suštini bezakonja i bezbožnosti".
Istiniti post je, kaže Sveti Teodor Studit, otrgnuće od svakog zla, a meru strogog uzdržanja čini to da nemamo ni jednu strast.
"Da bi naš post bio istinski delotvoran i prijatan Bogu, to uzdržavajući se od hrane uzdržavamo se i od svakog greha duhovnog i telesnog, kako nas uči i pesma u kojoj se kaze: Post nije (samo) uzdržanje od hrane koje činimo, no i od svakog veštastva strasti otuđenje".
Post se, dakle, ne ograničava samo hranom nego traži uzdržanje od svakog zla.
Shodno tome kaže Sveti Teodor Studit:
"Uzdržimo se od obezneđenosti, lakomislenosti, depresija, zavisti, razdora, zločudnosti, sebedovoljnosti..".
Na kraju nas podučava, ali i poziva svetitelj:
"Uzdržimo se od pogubne pohote telesne, zato što mnogolika zmija napada na nas i kada postimo."
Njegove poslednje reči su bile: "Slava Bogu za sve"! Mada epitimija nekad može biti teška i shvatati se kao kazna, crkva je tumači kao "blagodatni lek" za onoga ko je odstupio od Boga kome i treba što pre da se vrati. Između mnogih drugih čudotvornih i dobrih dela neka bude spomenuto samo to, da je on prvi uredio čin bogosluženja po manastirima, poznat pod imenom čina Jerusalimske crkve. Sveti Teofan nas poziva da prestanemo čekati "sutra" i da se odmah posvetimo duhovnoj ispravci i pripremi za večnost. On ističe da se ceo naš život sastoji od sadašnjeg trenutka, i da je svaki trenutak prilika za promenu, za traženje Božje milosti, za kajanje i obraćenje. Smrt nije nešto što možemo kontrolisati ili odgoditi, iako ljudi često veruju da imaju još vremena. Samo sadašnji trenutak je ono što imamo, a upravo sada trebamo preduzeti konkretne korake da živimo ispravno i u skladu sa Božjom voljom. Ova misao Svetog Teofana nas poziva da ne padamo u zamku odlaganja duhovnog života, da ne živimo u iluzijama da ćemo se promeniti "kasnije", jer to "kasnije" možda nikada ne dođe.

ON SE SMATRA NAJVEĆIM PROPOVEDNIKOM U ISTORIJI CRKVE! Danas je Sveti Jovan Zlatousti, slava velikog broja Srba!
ŠTA JE EPITIMIJA, KO I ZAŠTO VERNICIMA MOŽE DA ODLOŽI ILI ZABRANI PRIČEŠĆE: Vladika niški Arsenije poslao jasnu poruku narodu, ali i sveštenicima
ON JE SMATRAN NAJVEĆIM STUBOM PRAVOSLAVLJA NA ISTOKU! Danas je Prepodobni Sava Osvećeni!
MISLI ZA SVAKI DAN U GODINI: "Smrt može svakog trenutka da nas zadesi, a zatim odmah treba položiti račun o upravljanju domom"
Sve češće se dešava da ljudi postove svede isključivo na izmenjen jelovnik.
O postu pred pričešće napominjao je da se mora voditi računa o detetovoj zrelosti.
Veliki pravoslavni duhovnik 20. veka objašnjava zašto se napetosti pojačavaju upravo onda kada čovek želi da se smiri.
: Episkop bihaćko-petrovački u obraćanju vernicima govori o svetu prepunom gordosti i pohlepe, ali i o putu povratka kroz veru, ljubav i pokajanje.
Sam čin rađanja deteta nije samo biološki događaj, već duboko duhovni podvig, jer se kroz njega žena udostojava da postane saradnik Božiji u delu stvaranja.
Na konferenciji „Hrišćansko-socijalna inicijativa“ istaknuto kako lični odnos s Bogom i delatna ljubav mogu menjati svet i osnažiti zajednicu.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
U besedi za 30. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o veri koja ne skreće pred opasnošću i o čoveku koji ne vodi narod snagom, već potpunim oslanjanjem na Boga.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Danila po starom kalendaru, dok se po novom proslavlja Sveta mučenica Anisija Solunska. Katolici i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama, dok Jevreji obeležavaju Asarah B’Tevet, dan strogog posta, žalosti i pokajanja.
Poruka iz sure El-Asr, izdvojena za 30. decembar u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje“, podseća kako vera, dobra dela, istina i strpljenje mogu promeniti tok naših izbora.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.