Otac Sava je govorio da mu se Svetitelj javio po danu, na javi, i da mu je lično dao naforu dok su razgovarali.
Priča o ocu Savi Rukumijskom, dok još nije postao monah, pripoveda o čudesnom isceljenju njegove supruge, koja je bolesna ležala na samrtnoj postelji. Nakon tog čuda Božijeg, Vladimir Ognjanović postaje monah Sava.
Njegov sin Branislav Ognjanović ispričao je čudesnu priču svog oca, nakon što mu se majka Petrija razbolela i čudesno ozdravila.
Kako je pričao, jedan od najpoznatijih trenutaka iz života njegovog oca dogodio se kada mu se javio Sveti Nikola, svetitelj kojeg je proslavljao kao krsnu slavu, i čudesno povratio u život njegovu ženu, Branislavovu majku, kojoj su već upalili sveću.
Otac Sava je govorio da mu se Svetitelj javio po danu, na javi, i da mu je lično dao naforu dok su razgovarali. Kada je Svetitelj „otišao u svetlost ispred slavske ikone iz koje je izašao“, žena mu je ustala sa odra, iako je nekoliko minuta pre toga bila na samrti. Čudo se dogodilo, a ona je potom živela još više od 50 godina.
shutterstock.com
Molitva Svetom Nikoli
Starac Sava, kada mu je žena bila na samrti, molio se sa velikom verom i usrdno je pozivao Svetog Nikolu, govoreći da su deca bila mala i da neće imati ko da ih podigne, jer nije želeo da se dvaput ženi. Nakon što je žena ozdravila, otac Sava je dao zavet da će otići Bogu da služi kad decu odgaji.
Otac Sava je imao mnogo ovakvih otkrivenja jer je svakodnevno služio liturgiju i posebno se molio za upokojene.
Često je govorio bliskim ljudima o svojim iskustvima:
- Sedim ja tako, a onda anđeli vode dušu (i pominje ime osobe), i ona mi kaže da je Gospod primio 40 liturgija za njen pokoj i slične stvari.
Ova iskustva su mu bila svakodnevna i duboko su ga oblikovala na duhovnom putu.
Arhiepiskop Mirlikijski nije samo zaštitnik siromašnih i siročadi, već i svetitelj sa pričom ispunjenom izazovima, žrtvom i pobedama za svoj narod. Protojerej Goran Kovačević otkriva zašto ovog svetitelja poštuju i oni koji ne priznaju svece.
U besedi posle liturgije u drevnom hramu Svetog Nikolaja Mirlikijskog u Rijeci, poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao je da je vera osnova svakog života, naglasivši težinu hrišćanskog poziva i snagu krsta u životu svakog pravoslavnog hrišćanina.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Prema jednoj legendi, srpski velmoža, koji je bežao od Turaka, svoju imovinu, koja je bila bogata ostavio je svojim kumovina koji su kasnije sagradili manastir Kumanicu.
Međutim, do trenutka kada je upisao fakultet, izgubio je veru. Postao je agnostik - odbacivao je crkveno učenje i čak nije bio siguran ni da li Bog postoji.
U najmračnije doba sovjetskog progona, kada su im pretili smrt i glad, ocu Pavlu Bojku se, po svedočenju njegovog sina, takođe sveštenika, javio Sveti Nikola, a potom se pojavio tajanstveni starac koji mu je pokazao put spasenja.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.