U besedi posle liturgije u drevnom hramu Svetog Nikolaja Mirlikijskog u Rijeci, poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao je da je vera osnova svakog života, naglasivši težinu hrišćanskog poziva i snagu krsta u životu svakog pravoslavnog hrišćanina.
Drugog dana svoje posete Eparhiji gornjokarlovačkoj, na praznik Svetog Nikole, 19. decembra 2024. godine, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu liturgiju u hramu Svetog Nikolaja Mirlikijskog u Rijeci. Ovaj veličanstveni događaj okupio je mnoštvo vernog naroda, što je dodatno osnažilo duhovnu radost praznika.
U nadahnutoj besedi nakon liturgije, patrijarh Porfirije je ukazao na suštinsku povezanost vere i života, naglasivši da od načina na koji verujemo zavisi i naš život ili, bolje reći, od Onoga u koga verujemo zavisi naš život.“ Istakao je da pravoslavni hrišćani veruju u ličnog Boga „koji nas je stvorio po svojoj slici i prilici, dodavši da nas Bog nije stvorio da bismo došli u ovaj svet, prošli i pretvorili se u nebiće, nego kao svoj instrument za večni život.
Foto: SPC
Posle osveštavanja, patrijarh je prelomio slavski kolač
- Naš život pokazuje, projavljuje i potvrđuje našu veru. Vera naša je uobličila ono što mi kao pravoslavni Srbi i hrišćani jesmo od Svetog Save pa do naših dana, a daće Bog da tako bude do kraja sveta i veka - poručio je patrijarh Porfirije u ovom starom hramu, izgrađenom pre skoro dva i po veka.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve dalje je u svojoj besedi istakao i težinu hrišćanskog puta, ukazujući na značaj nošenja sopstvenog krsta:
- Ako mi hoćemo da budemo istinska deca Božja u zagrljaju Božjem, u Njegovom naručju, u Njegovoj radosti, lepoti, dobroti i istini, pozvani smo da živimo na način na koji nas On poziva. To, naravno, nije nimalo lako. To je krst, braćo i sestre! Nije jednostavno ako te neko popreko gleda ili ako ti uputi neku ružnu reč da mu se ti osmehuješ i da ga pomiluješ. Ali jedini put da budemo radosni, ispunjeni lepotom i istinom jeste da zagrlimo svoj krst.
Foto: SPC
Vernici u hramu Svetog Nikole u Rijeci
Ovaj nadahnuti govor bio je prožet dubokim osloncem na učenje Svetog apostola Pavla i rečima iz Jevanđelja koje se nazivaju Blaženstvima.
- Kada vas gone, kada vas preziru, kada ste milostivi, kada se žrtvujete i kada ste raspeti, onda ste blagosloveni, ali samo ako je to u ime Hristovo, tj. ako je utemeljeno u veri u Hrista i ako je naš krst deo krsta Hristovog. U krstu Hristovom jeste sila pobede i Vaskrsenja - istakao je patrijarh Porfirije.
Tokom liturgije, patrijarh je čestitao slavu episkopu gornjokarlovačkom Gerasimu i sabranim vernicima, a rečima bratske ljubavi i poštovanja pozdravio nadbiskupa Mata Uzinića, koji je prisustvom uveličao proslavu.
Na ovoj svečanoj svetoj liturgiji patrijarhu Porfiriju su sasluživali arhijereji braničevski Ignatije, zvorničko-tuzlanski Fotije, raško-prizrenski Teodosije i gornjokarlovački Gerasim, kao i arhimandriti Nektarije i Danilo, uz prisustvo mnogobrojnog sveštenstva i sveštenomonaštva Eparhije gornjokarlovačke. Verni narod, okupljen u duhu jedinstva i molitve, doživeo je nezaboravan trenutak blagoslova i duhovne snage na ovaj sveti dan.
U prepunoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, poglavar Srpske pravoslavne crkve osveštao je nova zvona, uručio visoko odlikovanje i u nadahnutoj besedi otkrio šta je potrebno prestonom gradu kako bi duhovno odgovorio na potrebe svog naroda.
Prema procenama, čak 30 odsto Srba slavi ovog sveca, a razlozi kako i zašto je baš Sveti Nikola postao najvažnija slava u Srbiji nije jednostavan i zahteva dublje objašnjenje.
Po upokojenju roditelja, Nikola je imanje razdelio siromašnima ne zadržavajući ništa za sebe. Pročuo se zbog svog milosrđa kao sveštenik u Patari, ali je on brižljivo skrivao svoja milosrdna dela ispunjujući reč Gospodnju: "Da ne zna levica tvoja što čini desnica tvoja“.
Arhiepiskop Mirlikijski nije samo zaštitnik siromašnih i siročadi, već i svetitelj sa pričom ispunjenom izazovima, žrtvom i pobedama za svoj narod. Protojerej Goran Kovačević otkriva zašto ovog svetitelja poštuju i oni koji ne priznaju svece.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Agatiju po starom i Svetog Lava Rimskog po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Čistu sredu – Pepelnicu, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Jedan od najpoštovanijih duhovnika Ruske pravoslavne crkve u 20. veku upozorava na duhovnu slepoću i podseća zašto ni uspeh, ni glasnost, ni osuda ne mogu zameniti izgubljeni smisao.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Služeći Svetu arhijerejsku liturgiju u niškom Sabornom hramu, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Svetom Nikolaju kao merilu pravoslavnog života i o veri koja ne ostaje u rečima, već se pretače u odnos prema drugome.
Na liturgiji u Veljinama, mitropolit Hrizostom je istakao da se pravovernost Svetog oca Nikolaja ogledala u njegovoj nepokolebljivosti i postojanosti u zdravoj nauci Gospodnjoj.
Predsednik Srbije uručenjem najvišeg državnog priznanja naglasio doprinos arhijereja očuvanju hrišćanske tradicije, umetnosti i kulturnog identiteta, dok je mitropolit bački istakao skromnost i značaj Crkve u životu naroda.
Uz sasluženje episkopa mohačkog Damaskina, liturgiju je služio mitropolit bački Irinej, koji je u besedi istakao životne poruke svetih Simeona i Ane i podsetio vernike na moć molitve, ljubavi i posvećenja Bogu.
Sa liturgijskog sabranja na Sretenje u Podgorici upućena je jasna poruka o odgovornosti, pokajanju i delima koja ostaju zapisana, ne pred ljudima, već pred Bogom, kao priprema za post koji traži više od forme i navike.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
U Jevanđelju po Mateju opisano je kako će Sin čovečiji razdvojiti ljude "kao pastir što razdvaja ovce od jaradi", te će jednima reći: "Hodite, blagosloveni Oca mojega", a drugima: "Idite od mene".
Zapis iz starog "Srbskog kuvara" donosi slatkiš od svega nekoliko osnovnih sastojaka, bez aditiva i trikova, ali sa ukusom koji pamte i deca i odrasli.
Pozdravljajući sabrane, patrijarh srpski Porfirije podsetio je da ova institucija od osnivanja 1826. godine traje zahvaljujući spoju ljubavi, odgovornosti i služenja zajedničkom dobru, ostajući oslonac duhovnog i kulturnog pamćenja srpskog naroda.