U besedi posle liturgije u drevnom hramu Svetog Nikolaja Mirlikijskog u Rijeci, poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao je da je vera osnova svakog života, naglasivši težinu hrišćanskog poziva i snagu krsta u životu svakog pravoslavnog hrišćanina.
Drugog dana svoje posete Eparhiji gornjokarlovačkoj, na praznik Svetog Nikole, 19. decembra 2024. godine, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu liturgiju u hramu Svetog Nikolaja Mirlikijskog u Rijeci. Ovaj veličanstveni događaj okupio je mnoštvo vernog naroda, što je dodatno osnažilo duhovnu radost praznika.
U nadahnutoj besedi nakon liturgije, patrijarh Porfirije je ukazao na suštinsku povezanost vere i života, naglasivši da od načina na koji verujemo zavisi i naš život ili, bolje reći, od Onoga u koga verujemo zavisi naš život.“ Istakao je da pravoslavni hrišćani veruju u ličnog Boga „koji nas je stvorio po svojoj slici i prilici, dodavši da nas Bog nije stvorio da bismo došli u ovaj svet, prošli i pretvorili se u nebiće, nego kao svoj instrument za večni život.
Foto: SPC
Posle osveštavanja, patrijarh je prelomio slavski kolač
- Naš život pokazuje, projavljuje i potvrđuje našu veru. Vera naša je uobličila ono što mi kao pravoslavni Srbi i hrišćani jesmo od Svetog Save pa do naših dana, a daće Bog da tako bude do kraja sveta i veka - poručio je patrijarh Porfirije u ovom starom hramu, izgrađenom pre skoro dva i po veka.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve dalje je u svojoj besedi istakao i težinu hrišćanskog puta, ukazujući na značaj nošenja sopstvenog krsta:
- Ako mi hoćemo da budemo istinska deca Božja u zagrljaju Božjem, u Njegovom naručju, u Njegovoj radosti, lepoti, dobroti i istini, pozvani smo da živimo na način na koji nas On poziva. To, naravno, nije nimalo lako. To je krst, braćo i sestre! Nije jednostavno ako te neko popreko gleda ili ako ti uputi neku ružnu reč da mu se ti osmehuješ i da ga pomiluješ. Ali jedini put da budemo radosni, ispunjeni lepotom i istinom jeste da zagrlimo svoj krst.
Foto: SPC
Vernici u hramu Svetog Nikole u Rijeci
Ovaj nadahnuti govor bio je prožet dubokim osloncem na učenje Svetog apostola Pavla i rečima iz Jevanđelja koje se nazivaju Blaženstvima.
- Kada vas gone, kada vas preziru, kada ste milostivi, kada se žrtvujete i kada ste raspeti, onda ste blagosloveni, ali samo ako je to u ime Hristovo, tj. ako je utemeljeno u veri u Hrista i ako je naš krst deo krsta Hristovog. U krstu Hristovom jeste sila pobede i Vaskrsenja - istakao je patrijarh Porfirije.
Tokom liturgije, patrijarh je čestitao slavu episkopu gornjokarlovačkom Gerasimu i sabranim vernicima, a rečima bratske ljubavi i poštovanja pozdravio nadbiskupa Mata Uzinića, koji je prisustvom uveličao proslavu.
Na ovoj svečanoj svetoj liturgiji patrijarhu Porfiriju su sasluživali arhijereji braničevski Ignatije, zvorničko-tuzlanski Fotije, raško-prizrenski Teodosije i gornjokarlovački Gerasim, kao i arhimandriti Nektarije i Danilo, uz prisustvo mnogobrojnog sveštenstva i sveštenomonaštva Eparhije gornjokarlovačke. Verni narod, okupljen u duhu jedinstva i molitve, doživeo je nezaboravan trenutak blagoslova i duhovne snage na ovaj sveti dan.
U prepunoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, poglavar Srpske pravoslavne crkve osveštao je nova zvona, uručio visoko odlikovanje i u nadahnutoj besedi otkrio šta je potrebno prestonom gradu kako bi duhovno odgovorio na potrebe svog naroda.
Prema procenama, čak 30 odsto Srba slavi ovog sveca, a razlozi kako i zašto je baš Sveti Nikola postao najvažnija slava u Srbiji nije jednostavan i zahteva dublje objašnjenje.
Po upokojenju roditelja, Nikola je imanje razdelio siromašnima ne zadržavajući ništa za sebe. Pročuo se zbog svog milosrđa kao sveštenik u Patari, ali je on brižljivo skrivao svoja milosrdna dela ispunjujući reč Gospodnju: "Da ne zna levica tvoja što čini desnica tvoja“.
Arhiepiskop Mirlikijski nije samo zaštitnik siromašnih i siročadi, već i svetitelj sa pričom ispunjenom izazovima, žrtvom i pobedama za svoj narod. Protojerej Goran Kovačević otkriva zašto ovog svetitelja poštuju i oni koji ne priznaju svece.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Služeći Svetu arhijerejsku liturgiju u niškom Sabornom hramu, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Svetom Nikolaju kao merilu pravoslavnog života i o veri koja ne ostaje u rečima, već se pretače u odnos prema drugome.
Najčešća krsna slava u srpskim zemljama nosi dublju poruku od porodičnog okupljanja: zašto je liturgija središte praznika, kako Crkva gleda na dan upokojenja svetih i gde je granica između običaja i vere.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.