U besedi posle liturgije u drevnom hramu Svetog Nikolaja Mirlikijskog u Rijeci, poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao je da je vera osnova svakog života, naglasivši težinu hrišćanskog poziva i snagu krsta u životu svakog pravoslavnog hrišćanina.
Drugog dana svoje posete Eparhiji gornjokarlovačkoj, na praznik Svetog Nikole, 19. decembra 2024. godine, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu liturgiju u hramu Svetog Nikolaja Mirlikijskog u Rijeci. Ovaj veličanstveni događaj okupio je mnoštvo vernog naroda, što je dodatno osnažilo duhovnu radost praznika.
U nadahnutoj besedi nakon liturgije, patrijarh Porfirije je ukazao na suštinsku povezanost vere i života, naglasivši da od načina na koji verujemo zavisi i naš život ili, bolje reći, od Onoga u koga verujemo zavisi naš život.“ Istakao je da pravoslavni hrišćani veruju u ličnog Boga „koji nas je stvorio po svojoj slici i prilici, dodavši da nas Bog nije stvorio da bismo došli u ovaj svet, prošli i pretvorili se u nebiće, nego kao svoj instrument za večni život.
Foto: SPC
Posle osveštavanja, patrijarh je prelomio slavski kolač
- Naš život pokazuje, projavljuje i potvrđuje našu veru. Vera naša je uobličila ono što mi kao pravoslavni Srbi i hrišćani jesmo od Svetog Save pa do naših dana, a daće Bog da tako bude do kraja sveta i veka - poručio je patrijarh Porfirije u ovom starom hramu, izgrađenom pre skoro dva i po veka.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve dalje je u svojoj besedi istakao i težinu hrišćanskog puta, ukazujući na značaj nošenja sopstvenog krsta:
- Ako mi hoćemo da budemo istinska deca Božja u zagrljaju Božjem, u Njegovom naručju, u Njegovoj radosti, lepoti, dobroti i istini, pozvani smo da živimo na način na koji nas On poziva. To, naravno, nije nimalo lako. To je krst, braćo i sestre! Nije jednostavno ako te neko popreko gleda ili ako ti uputi neku ružnu reč da mu se ti osmehuješ i da ga pomiluješ. Ali jedini put da budemo radosni, ispunjeni lepotom i istinom jeste da zagrlimo svoj krst.
Foto: SPC
Vernici u hramu Svetog Nikole u Rijeci
Ovaj nadahnuti govor bio je prožet dubokim osloncem na učenje Svetog apostola Pavla i rečima iz Jevanđelja koje se nazivaju Blaženstvima.
- Kada vas gone, kada vas preziru, kada ste milostivi, kada se žrtvujete i kada ste raspeti, onda ste blagosloveni, ali samo ako je to u ime Hristovo, tj. ako je utemeljeno u veri u Hrista i ako je naš krst deo krsta Hristovog. U krstu Hristovom jeste sila pobede i Vaskrsenja - istakao je patrijarh Porfirije.
Tokom liturgije, patrijarh je čestitao slavu episkopu gornjokarlovačkom Gerasimu i sabranim vernicima, a rečima bratske ljubavi i poštovanja pozdravio nadbiskupa Mata Uzinića, koji je prisustvom uveličao proslavu.
Na ovoj svečanoj svetoj liturgiji patrijarhu Porfiriju su sasluživali arhijereji braničevski Ignatije, zvorničko-tuzlanski Fotije, raško-prizrenski Teodosije i gornjokarlovački Gerasim, kao i arhimandriti Nektarije i Danilo, uz prisustvo mnogobrojnog sveštenstva i sveštenomonaštva Eparhije gornjokarlovačke. Verni narod, okupljen u duhu jedinstva i molitve, doživeo je nezaboravan trenutak blagoslova i duhovne snage na ovaj sveti dan.
U prepunoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, poglavar Srpske pravoslavne crkve osveštao je nova zvona, uručio visoko odlikovanje i u nadahnutoj besedi otkrio šta je potrebno prestonom gradu kako bi duhovno odgovorio na potrebe svog naroda.
Prema procenama, čak 30 odsto Srba slavi ovog sveca, a razlozi kako i zašto je baš Sveti Nikola postao najvažnija slava u Srbiji nije jednostavan i zahteva dublje objašnjenje.
Po upokojenju roditelja, Nikola je imanje razdelio siromašnima ne zadržavajući ništa za sebe. Pročuo se zbog svog milosrđa kao sveštenik u Patari, ali je on brižljivo skrivao svoja milosrdna dela ispunjujući reč Gospodnju: "Da ne zna levica tvoja što čini desnica tvoja“.
Arhiepiskop Mirlikijski nije samo zaštitnik siromašnih i siročadi, već i svetitelj sa pričom ispunjenom izazovima, žrtvom i pobedama za svoj narod. Protojerej Goran Kovačević otkriva zašto ovog svetitelja poštuju i oni koji ne priznaju svece.
Od Presvete Bogorodice do Svete blažene Ane – katiheta Branislav Ilić otkriva nepoznate detalje o majčinskom srcu koje pokreće kult, čuda i duhovnu obnovu srpskog naroda.
Arhijerej Albanske pravoslavne crkve okončao je zemaljski put nakon duge borbe s bolešću, ostavljajući neizbrisiv trag u srcima vernika i bogatu ostavštinu obnove crkava i duhovnog života u Albaniji,
Ova izuzetno hranljiva čorba vekovima je služila ne samo za utolu gladi, već i kao simbol vere, posta i zahvalnosti — jelo koje spaja telo i duh kroz molitvu i tradiciju.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Na praznik Svetog Nikole, episkop osječkopoljski i baranjski služio je liturgiju u hramu posvećenom ovom svecu u selu Jagodnjak, ističući značaj vere, zajedništva i čuda Božje ljubavi.
U besedi nakon bogosluženja, iguman Arsenije pozvao je vernike da decu uče o istinskom značaju darivanja i da se oslobode obmana savremenog doba oličenih u simbolu Deda Mraza, ističući Svetog Nikolu kao uzor milosrđa i zajedništva.
U crkvi Lazarici, iz koje je srpska vojska krenula ka Kosovu, služena je liturgija, a pomen svim stradalim junacima i litija do Spomenika kosovskim vitezovima sabrali su arhijereje, monahe, vojnike, državnike i verni narod.
Na centralnom obeležavanju Vidovdana u manastiru Ravanici, patrijarh srpski poručio je vernicima da svetost Kosova nije prošlost već poziv za spasenje duše i život u Hristovoj ljubavi.
Vernici su telima branili svog duhovnika, sveštenstvo je blokiralo put policiji, a Mikael Adžapahjan je sa mirom u glasu poručio da pretnja Jerevanu ne dolazi od njega, već iz samog vrha vlasti.
Poznati gastronom rekonstruisao je gozbu srpskih velikaša uoči Boja na Kosovu – na trpezi su se našli bulgur, ovčetina, divljač, aromatične trave i vina iz Župe i Primorja.