U besedi posle liturgije u drevnom hramu Svetog Nikolaja Mirlikijskog u Rijeci, poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao je da je vera osnova svakog života, naglasivši težinu hrišćanskog poziva i snagu krsta u životu svakog pravoslavnog hrišćanina.
Drugog dana svoje posete Eparhiji gornjokarlovačkoj, na praznik Svetog Nikole, 19. decembra 2024. godine, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu liturgiju u hramu Svetog Nikolaja Mirlikijskog u Rijeci. Ovaj veličanstveni događaj okupio je mnoštvo vernog naroda, što je dodatno osnažilo duhovnu radost praznika.
U nadahnutoj besedi nakon liturgije, patrijarh Porfirije je ukazao na suštinsku povezanost vere i života, naglasivši da od načina na koji verujemo zavisi i naš život ili, bolje reći, od Onoga u koga verujemo zavisi naš život.“ Istakao je da pravoslavni hrišćani veruju u ličnog Boga „koji nas je stvorio po svojoj slici i prilici, dodavši da nas Bog nije stvorio da bismo došli u ovaj svet, prošli i pretvorili se u nebiće, nego kao svoj instrument za večni život.
Foto: SPC
Posle osveštavanja, patrijarh je prelomio slavski kolač
- Naš život pokazuje, projavljuje i potvrđuje našu veru. Vera naša je uobličila ono što mi kao pravoslavni Srbi i hrišćani jesmo od Svetog Save pa do naših dana, a daće Bog da tako bude do kraja sveta i veka - poručio je patrijarh Porfirije u ovom starom hramu, izgrađenom pre skoro dva i po veka.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve dalje je u svojoj besedi istakao i težinu hrišćanskog puta, ukazujući na značaj nošenja sopstvenog krsta:
- Ako mi hoćemo da budemo istinska deca Božja u zagrljaju Božjem, u Njegovom naručju, u Njegovoj radosti, lepoti, dobroti i istini, pozvani smo da živimo na način na koji nas On poziva. To, naravno, nije nimalo lako. To je krst, braćo i sestre! Nije jednostavno ako te neko popreko gleda ili ako ti uputi neku ružnu reč da mu se ti osmehuješ i da ga pomiluješ. Ali jedini put da budemo radosni, ispunjeni lepotom i istinom jeste da zagrlimo svoj krst.
Foto: SPC
Vernici u hramu Svetog Nikole u Rijeci
Ovaj nadahnuti govor bio je prožet dubokim osloncem na učenje Svetog apostola Pavla i rečima iz Jevanđelja koje se nazivaju Blaženstvima.
- Kada vas gone, kada vas preziru, kada ste milostivi, kada se žrtvujete i kada ste raspeti, onda ste blagosloveni, ali samo ako je to u ime Hristovo, tj. ako je utemeljeno u veri u Hrista i ako je naš krst deo krsta Hristovog. U krstu Hristovom jeste sila pobede i Vaskrsenja - istakao je patrijarh Porfirije.
Tokom liturgije, patrijarh je čestitao slavu episkopu gornjokarlovačkom Gerasimu i sabranim vernicima, a rečima bratske ljubavi i poštovanja pozdravio nadbiskupa Mata Uzinića, koji je prisustvom uveličao proslavu.
Na ovoj svečanoj svetoj liturgiji patrijarhu Porfiriju su sasluživali arhijereji braničevski Ignatije, zvorničko-tuzlanski Fotije, raško-prizrenski Teodosije i gornjokarlovački Gerasim, kao i arhimandriti Nektarije i Danilo, uz prisustvo mnogobrojnog sveštenstva i sveštenomonaštva Eparhije gornjokarlovačke. Verni narod, okupljen u duhu jedinstva i molitve, doživeo je nezaboravan trenutak blagoslova i duhovne snage na ovaj sveti dan.
U prepunoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, poglavar Srpske pravoslavne crkve osveštao je nova zvona, uručio visoko odlikovanje i u nadahnutoj besedi otkrio šta je potrebno prestonom gradu kako bi duhovno odgovorio na potrebe svog naroda.
Prema procenama, čak 30 odsto Srba slavi ovog sveca, a razlozi kako i zašto je baš Sveti Nikola postao najvažnija slava u Srbiji nije jednostavan i zahteva dublje objašnjenje.
Po upokojenju roditelja, Nikola je imanje razdelio siromašnima ne zadržavajući ništa za sebe. Pročuo se zbog svog milosrđa kao sveštenik u Patari, ali je on brižljivo skrivao svoja milosrdna dela ispunjujući reč Gospodnju: "Da ne zna levica tvoja što čini desnica tvoja“.
Arhiepiskop Mirlikijski nije samo zaštitnik siromašnih i siročadi, već i svetitelj sa pričom ispunjenom izazovima, žrtvom i pobedama za svoj narod. Protojerej Goran Kovačević otkriva zašto ovog svetitelja poštuju i oni koji ne priznaju svece.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Sam čin rađanja deteta nije samo biološki događaj, već duboko duhovni podvig, jer se kroz njega žena udostojava da postane saradnik Božiji u delu stvaranja.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Služeći Svetu arhijerejsku liturgiju u niškom Sabornom hramu, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Svetom Nikolaju kao merilu pravoslavnog života i o veri koja ne ostaje u rečima, već se pretače u odnos prema drugome.
Na liturgiji u Veljinama, mitropolit Hrizostom je istakao da se pravovernost Svetog oca Nikolaja ogledala u njegovoj nepokolebljivosti i postojanosti u zdravoj nauci Gospodnjoj.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
U besedi za 30. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o veri koja ne skreće pred opasnošću i o čoveku koji ne vodi narod snagom, već potpunim oslanjanjem na Boga.