U prepunoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, poglavar Srpske pravoslavne crkve osveštao je nova zvona, uručio visoko odlikovanje i u nadahnutoj besedi otkrio šta je potrebno prestonom gradu kako bi duhovno odgovorio na potrebe svog naroda.
U hramu Svetog Jovana Vladimira u beogradskom naselju Medaković, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu liturgiju, osveštavši nova zvona ovog svetilišta. Liturgijsko sabranje proteklo je u dubokoj molitvenoj atmosferi, uz mnoštvo vernika koji su ispunili hram do poslednjeg mesta.
Foto: SPC
Crkva Svetog Jovana Vladimira u beogradskom naselju Medaković
Tokom liturgije, patrijarh je ordenom Svetog Jovana Vladimira odlikovao Vladimira Đorđevića iz Beograda, ukazujući na njegovu predanost i ljubav prema Crkvi. U nadahnutoj besedi, patrijarh je pozvao narod da veruje i osloni se na Hrista:
- Braćo i sestre, ne bojte se! Negujte veru u Hrista. Imajte poverenja u Njega i tražite od Njega odgovor. Tražite od Njega pomoć. Uputstva i smernice koje Gospod daje nepogrešive su i vode uvek u trijumf, u pobedu istine, lepote i pravde - besedio je patrijarh srpski..
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije u crkvi Svetog Jovana Vladimira
Patrijarh je naglasio da je osnova svakog našeg dela i odluke vera u Boga:
- Kako verujemo, tako ćemo i živeti, ali i kako živimo, onakvi će i naši plodovi biti. Samo onaj ko širokom rukom baca seme može očekivati obilnu žetvu, uz Božju pomoć.
Na kraju liturgije, patrijarh Porfirije je u svom obraćanju ukazao na značaj izgradnje hramova u Beogradu, naglasivši da je glavnom gradu potrebno još najmanje sto svetilišta:-
- U našem gradu, na mnogim mestima je potreban hram. Po uzusima koje danas merimo u mnogim sferama života, u Beogradu je potrebno još najmanje sto hramova. Duša boli kada vidimo da su inicijative za izgradnju hramova na nekim mestima nailazile na otpor. Verujem da ogromna, ogromna većina ljudi u tim delovima grada oseća potrebu za hramom.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije, vladika Tihon i vladika Petar
Istovremeno, patrijarh je naglasio važnost drugih infrastrukturnih objekata, poput škola, bolnica i vrtića, ističući da Crkva uvek podržava i inicira takve projekte. Ipak, upozorio je na opasnost duhovnog otpora i pritiska medija koji mogu ugasiti inicijative za izgradnju hramova, koje su, kako je naglasio, „suštinska potreba svakog od nas“.
Na liturgiji su patrijarhu sasluživali episkopi toplički Petar i moravički Tihon, zajedno sa sveštenicima i đakonima, u zajedničkoj molitvi za blagoslov i duhovno ukrepljenje vernog naroda.
Foto: SPC
Arhijereji SPC i sveštenstvo hrama Svetog Jovana Vladimira
Ovo liturgijsko sabranje, ispunjeno dubokom verom i ljubavlju prema Gospodu, podseća nas da je izgradnja hramova ne samo fizički, već i duhovni temelj za zajednicu koja stremi ka istini, pravdi i ljubavi.
Sto godina duhovne veze Srba i Rusa u obeleženo je hramu Svete Trojice na Tašmajdanu velikim sabranjem koje je uz molitvu slavilo veru, ljubav i jedinstva dva bratska naroda.
Iz manastira Svetog arhiđakona Stefana u Slancima, poglavar SPC poslao je snažne poruke o duhovnom budnom stanju, zamkama gordosti i značaju slobodne volje, sabravši na Svetoj liturgiji verni narod i arhijereje.
Božićni post podrazumeva odricanje od poroka, stroga pravila o hrani, kao i važnost odlaska na bogosluženja i pričesti, a poglavar Srpske pravoslavne crkve posebno ističe značaj prisustva na liturgiji.
U hramu posvećenom velikom ruskom svetitelju, na dan njegovog molitvenog proslavljanja u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, liturgijsko sabranje donelo je radost i duhovno ukrepljenje među parohijanima.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Jednostavna, mirisna poslastica koju je mati Atanasija iz manastira Rukumija godinama čuvala – spoj molitve, vina i meda koji daje posebnu radost postu.
Od trenutka krštenja pa sve do poslednjeg dana, reči Simvola vere prate čoveka na njegovom duhovnom putu, podsećajući ga na najdublje istine vere i obećanje večnog života u Carstvu nebeskom.
Opaki Adrijan saznavši da su i Ipatije i Teodul postali hrišćani pod uticajem Leontija, naredi o je da ih bez poštede biju, a potom da im glave odseku.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
U svojoj nadahnutoj besedi, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o večnom jedinstvu Boga i čoveka, značaju zajedništva i putu ka životu u veri, ljubavi i svetlosti Hristovoj.
U svojoj besedi, patrijarh srpski Porfirije poziva na odgovornost, poštovanje različitosti i zajednički rad na dobrobiti naroda, ističući važnost smirenosti i dijaloga u vreme izazova i nesigurnosti.
U kripti svetog Nikolaja Srpskog, episkop šabački rukopoložio je dvojicu služitelja i poručio vernicima da liturgija osvećuje ne samo hram, već i svakoga ko joj sa verom pristupa.
Na liturgiji u manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću koju su služili dvojica arhijereja, mlada monahinja dobila ime po Justinu Ćelijskom, a vladika Irinej je sabranima otkrio šta znači istinski monaški put.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
U najmračnije doba sovjetskog progona, kada su im pretili smrt i glad, ocu Pavlu Bojku se, po svedočenju njegovog sina, takođe sveštenika, javio Sveti Nikola, a potom se pojavio tajanstveni starac koji mu je pokazao put spasenja.
Na liturgiji u manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću koju su služili dvojica arhijereja, mlada monahinja dobila ime po Justinu Ćelijskom, a vladika Irinej je sabranima otkrio šta znači istinski monaški put.