Iz manastira Svetog arhiđakona Stefana u Slancima, poglavar SPC poslao je snažne poruke o duhovnom budnom stanju, zamkama gordosti i značaju slobodne volje, sabravši na Svetoj liturgiji verni narod i arhijereje.
Manastir Svetog arhiđakona Stefana u Slancima, drevna svetinja nadomak Beograda, na praznik Svetog mučenika Platona bio je mesto molitvenog sabranja i duhovnog nadahnuća, gde je patrijarh srpski Porfirije, zajedno sa vikarima, episkopima hvostanskim Aleksejem i lipljanskim Dositejem, jeromonahom Stefanom i bratstvom manastira, služio svetu liturgiju.
Foto: SPC
Manastir Slanci
Ova svetinja, čiji temelji prema predanjima potiču još iz doba Svetog Save ili Svetog kralja Dragutina, svedoči o vekovnim iskušenjima i pobedama. U vreme despota Stefana Lazarevića, kada je Beograd postao prestonica, manastir je procvetao, dok je pod despotom Đurađem Brankovićem posvećen Svetom arhiđakonu Stefanu, zaštitniku porodice Branković. Tokom vekova razaranja, od turskog doba do savremenih obnova, manastir je ostajao stub duhovnosti i nade.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije i vikarni episkopi: lipljanski Dositej i hvostanski Aleksej
Patrijarh Porfirije, u svojoj besedi nakon čitanja Jevanđelja, ukazao je na dve ključne prepreke na putu vere i spasenja.
- Dve su demonske sile, koje žele da nas odvuku s puta Božjeg i da umanje naš podvig – podvig molitve, vere i pokajanja, podvig saradnje s blagodaću Božjom na planu našeg spasenja - kazao je patrijarh, a potom objasnio:
- Demonske sile govore nama ljudima da ima vremena – da ima vremena za podvig, za pokajanje, za ljubav i da ne moramo odmah i sada da se trudimo i borimo sa svojim strastima: najpre sa gordošću, sa samoljubljem, sa egocentrizmom, a onda i sa svim drugim strastima. „Ima vremena“ – to nam poručuju demonske sile - ustakao je poglavar SPC I dodao:
Foto: SPC
Patrijarh srpski Porfirije
- Mi iz Jevanđelja znamo da sam Gospod kaže kako niko ne zna kada će Ženik doći, tj. kada ćemo stati pred lice Božje. Postoje razne nevolje i nedaće kroz koje prolazimo, i mi mislimo da otporom tim nedaćama i iskušenjima koja dolaze spolja možemo da „izigramo“ i „prevarimo“ dolazak Ženika, tj. ili da ga odložimo ili potpuno izbegnemo odlazak iz ovog sveta.
Potom je ukazao i na drugu, dublju zabludu koja dolazi iz modernog sveta, koji često negira samo postojanje zla demona:
- Druga, još teža prevara demonskih sila, jeste pokušaj da nas uvere kako one zapravo i ne postoje, kako đavo ne postoji. Neretko se dešava da, čak i kada verujemo u Boga, u Hrista raspetog, imamo utisak da demonske sile ne postoje i izbegavamo da ih nazovemo njihovim pravim imenom - rekao je patrijarh srpski u svojoj besedi i dodao:
Foto: SPC
Vernici na liturgiji u manastiru Slanci
- Danas, u savremenom svetu, posebno nije poželjno govoriti o silama zla, zlim silama, demonskim silama, koje na razne načine pokušavaju da uzmu naše duše. Način koji najviše parališe naš podvig jeste taj da nas uvere da one zapravo ne postoje. Ali one zaista, braćo i sestre, postoje!
Poruka patrijarha duboko je odjeknula među okupljenim narodom, podsećajući na snagu vere i važnost neprestanog duhovnog budnog stanja. Manastir u Slancima, simbol vekovne borbe i obnove, tog dana bio je svedok novog poglavlja u životima vernika, ispunjenog rečima utehe i nade.
Foto: SPC
Vikarni episkop lipljanski Dositej
U atmosferi molitve i zajedništva, ovaj dan u manastiru Svetog arhiđakona Stefana bio je više od obreda – bio je poziv na osvešćenje, na prepoznavanje snage vere i ljubavi u svakodnevnim izazovima.
Sto godina duhovne veze Srba i Rusa u obeleženo je hramu Svete Trojice na Tašmajdanu velikim sabranjem koje je uz molitvu slavilo veru, ljubav i jedinstva dva bratska naroda.
Patrijarh Porfirije služio je liturgiju u Sabornoj crkvi Svetog Save u Londonu, a tokom ovog bogosluženja u tron episkopa londonskih i britansko-irskih uveo je vladiku Nektarija.
Joga, prema stavu sveštenika Marka Jeftića, nije samo fizička vežba, već duhovna praksa koja potiče iz hinduizma i drugih mnogoboćačkih religija, te predstavlja opasnost za pravoslavne hrišćane jer vodi ka povezivanju sa demonima.
Zapis iz „Srbskog kuvara“, koji je jeromonah Jerotej Draganović iz manastira Krušedola objavio još u 19. veku, otkriva kako su se od jednostavnih namirnica pripremala zasitna jela za dane kada crkveni tipik ne propisuje post.
Sveta uprava zahteva da grčki nedeljnik demantuje sporne navode i objavi njen odgovor u celosti, na istom mestu gde je objavljen tekst o Manastiru Svete Katarine na Sinaju.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Na praznik Rođenja Presvete Bogorodice patrijarh srpski služio je liturgiju u Sabornoj crkvi u Beogradu, a tokom bogosluženja u svešteni čin đakona rukopoložen je Filip Vuletaš.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve zahvalio je Australiji što je mnogim Srbima pružila novi dom, a domaćini su istakli doprinos srpske zajednice i značaj njegovih poruka mira, dijaloga i međusobnog razumevanja.
Podignuta 1969. godine prilozima srpskih doseljenika, svetinja bi uskoro mogla da dobije priznanje, kao potvrdu značaja nasleđa koje Srbi čuvaju daleko od otadžbine.
Osvećenje obnovljene svetinje, svečana Liturgija, priznanja zaslužnim dobrotvorima i obnova parohijskog doma obeležili su duhovne svečanosti kojima je proslavljena povezanost vere, naroda i Crkve.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Grigorija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Hrisiju. Katolička crkva spominje Svetog Lubencija, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.