Iz manastira Svetog arhiđakona Stefana u Slancima, poglavar SPC poslao je snažne poruke o duhovnom budnom stanju, zamkama gordosti i značaju slobodne volje, sabravši na Svetoj liturgiji verni narod i arhijereje.
Manastir Svetog arhiđakona Stefana u Slancima, drevna svetinja nadomak Beograda, na praznik Svetog mučenika Platona bio je mesto molitvenog sabranja i duhovnog nadahnuća, gde je patrijarh srpski Porfirije, zajedno sa vikarima, episkopima hvostanskim Aleksejem i lipljanskim Dositejem, jeromonahom Stefanom i bratstvom manastira, služio svetu liturgiju.
Foto: SPC
Manastir Slanci
Ova svetinja, čiji temelji prema predanjima potiču još iz doba Svetog Save ili Svetog kralja Dragutina, svedoči o vekovnim iskušenjima i pobedama. U vreme despota Stefana Lazarevića, kada je Beograd postao prestonica, manastir je procvetao, dok je pod despotom Đurađem Brankovićem posvećen Svetom arhiđakonu Stefanu, zaštitniku porodice Branković. Tokom vekova razaranja, od turskog doba do savremenih obnova, manastir je ostajao stub duhovnosti i nade.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije i vikarni episkopi: lipljanski Dositej i hvostanski Aleksej
Patrijarh Porfirije, u svojoj besedi nakon čitanja Jevanđelja, ukazao je na dve ključne prepreke na putu vere i spasenja.
- Dve su demonske sile, koje žele da nas odvuku s puta Božjeg i da umanje naš podvig – podvig molitve, vere i pokajanja, podvig saradnje s blagodaću Božjom na planu našeg spasenja - kazao je patrijarh, a potom objasnio:
- Demonske sile govore nama ljudima da ima vremena – da ima vremena za podvig, za pokajanje, za ljubav i da ne moramo odmah i sada da se trudimo i borimo sa svojim strastima: najpre sa gordošću, sa samoljubljem, sa egocentrizmom, a onda i sa svim drugim strastima. „Ima vremena“ – to nam poručuju demonske sile - ustakao je poglavar SPC I dodao:
Foto: SPC
Patrijarh srpski Porfirije
- Mi iz Jevanđelja znamo da sam Gospod kaže kako niko ne zna kada će Ženik doći, tj. kada ćemo stati pred lice Božje. Postoje razne nevolje i nedaće kroz koje prolazimo, i mi mislimo da otporom tim nedaćama i iskušenjima koja dolaze spolja možemo da „izigramo“ i „prevarimo“ dolazak Ženika, tj. ili da ga odložimo ili potpuno izbegnemo odlazak iz ovog sveta.
Potom je ukazao i na drugu, dublju zabludu koja dolazi iz modernog sveta, koji često negira samo postojanje zla demona:
- Druga, još teža prevara demonskih sila, jeste pokušaj da nas uvere kako one zapravo i ne postoje, kako đavo ne postoji. Neretko se dešava da, čak i kada verujemo u Boga, u Hrista raspetog, imamo utisak da demonske sile ne postoje i izbegavamo da ih nazovemo njihovim pravim imenom - rekao je patrijarh srpski u svojoj besedi i dodao:
Foto: SPC
Vernici na liturgiji u manastiru Slanci
- Danas, u savremenom svetu, posebno nije poželjno govoriti o silama zla, zlim silama, demonskim silama, koje na razne načine pokušavaju da uzmu naše duše. Način koji najviše parališe naš podvig jeste taj da nas uvere da one zapravo ne postoje. Ali one zaista, braćo i sestre, postoje!
Poruka patrijarha duboko je odjeknula među okupljenim narodom, podsećajući na snagu vere i važnost neprestanog duhovnog budnog stanja. Manastir u Slancima, simbol vekovne borbe i obnove, tog dana bio je svedok novog poglavlja u životima vernika, ispunjenog rečima utehe i nade.
Foto: SPC
Vikarni episkop lipljanski Dositej
U atmosferi molitve i zajedništva, ovaj dan u manastiru Svetog arhiđakona Stefana bio je više od obreda – bio je poziv na osvešćenje, na prepoznavanje snage vere i ljubavi u svakodnevnim izazovima.
Sto godina duhovne veze Srba i Rusa u obeleženo je hramu Svete Trojice na Tašmajdanu velikim sabranjem koje je uz molitvu slavilo veru, ljubav i jedinstva dva bratska naroda.
Patrijarh Porfirije služio je liturgiju u Sabornoj crkvi Svetog Save u Londonu, a tokom ovog bogosluženja u tron episkopa londonskih i britansko-irskih uveo je vladiku Nektarija.
Joga, prema stavu sveštenika Marka Jeftića, nije samo fizička vežba, već duhovna praksa koja potiče iz hinduizma i drugih mnogoboćačkih religija, te predstavlja opasnost za pravoslavne hrišćane jer vodi ka povezivanju sa demonima.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Na praznik Rođenja Presvete Bogorodice patrijarh srpski služio je liturgiju u Sabornoj crkvi u Beogradu, a tokom bogosluženja u svešteni čin đakona rukopoložen je Filip Vuletaš.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovoj svetlosti na gori Tavor i podsetio vernike da vera nije samo svedočanstvo o prošlom događaju, već poziv da dopustimo Božjoj ljubavi da preobražava, izbavlja i isceljuje naš život.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kiprijana. Katolička crkva proslavlja Svete anđele čuvare. Jevreji obeležavaju Hošana Raba, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.