Iz manastira Svetog arhiđakona Stefana u Slancima, poglavar SPC poslao je snažne poruke o duhovnom budnom stanju, zamkama gordosti i značaju slobodne volje, sabravši na Svetoj liturgiji verni narod i arhijereje.
Manastir Svetog arhiđakona Stefana u Slancima, drevna svetinja nadomak Beograda, na praznik Svetog mučenika Platona bio je mesto molitvenog sabranja i duhovnog nadahnuća, gde je patrijarh srpski Porfirije, zajedno sa vikarima, episkopima hvostanskim Aleksejem i lipljanskim Dositejem, jeromonahom Stefanom i bratstvom manastira, služio svetu liturgiju.
Foto: SPC
Manastir Slanci
Ova svetinja, čiji temelji prema predanjima potiču još iz doba Svetog Save ili Svetog kralja Dragutina, svedoči o vekovnim iskušenjima i pobedama. U vreme despota Stefana Lazarevića, kada je Beograd postao prestonica, manastir je procvetao, dok je pod despotom Đurađem Brankovićem posvećen Svetom arhiđakonu Stefanu, zaštitniku porodice Branković. Tokom vekova razaranja, od turskog doba do savremenih obnova, manastir je ostajao stub duhovnosti i nade.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije i vikarni episkopi: lipljanski Dositej i hvostanski Aleksej
Patrijarh Porfirije, u svojoj besedi nakon čitanja Jevanđelja, ukazao je na dve ključne prepreke na putu vere i spasenja.
- Dve su demonske sile, koje žele da nas odvuku s puta Božjeg i da umanje naš podvig – podvig molitve, vere i pokajanja, podvig saradnje s blagodaću Božjom na planu našeg spasenja - kazao je patrijarh, a potom objasnio:
- Demonske sile govore nama ljudima da ima vremena – da ima vremena za podvig, za pokajanje, za ljubav i da ne moramo odmah i sada da se trudimo i borimo sa svojim strastima: najpre sa gordošću, sa samoljubljem, sa egocentrizmom, a onda i sa svim drugim strastima. „Ima vremena“ – to nam poručuju demonske sile - ustakao je poglavar SPC I dodao:
Foto: SPC
Patrijarh srpski Porfirije
- Mi iz Jevanđelja znamo da sam Gospod kaže kako niko ne zna kada će Ženik doći, tj. kada ćemo stati pred lice Božje. Postoje razne nevolje i nedaće kroz koje prolazimo, i mi mislimo da otporom tim nedaćama i iskušenjima koja dolaze spolja možemo da „izigramo“ i „prevarimo“ dolazak Ženika, tj. ili da ga odložimo ili potpuno izbegnemo odlazak iz ovog sveta.
Potom je ukazao i na drugu, dublju zabludu koja dolazi iz modernog sveta, koji često negira samo postojanje zla demona:
- Druga, još teža prevara demonskih sila, jeste pokušaj da nas uvere kako one zapravo i ne postoje, kako đavo ne postoji. Neretko se dešava da, čak i kada verujemo u Boga, u Hrista raspetog, imamo utisak da demonske sile ne postoje i izbegavamo da ih nazovemo njihovim pravim imenom - rekao je patrijarh srpski u svojoj besedi i dodao:
Foto: SPC
Vernici na liturgiji u manastiru Slanci
- Danas, u savremenom svetu, posebno nije poželjno govoriti o silama zla, zlim silama, demonskim silama, koje na razne načine pokušavaju da uzmu naše duše. Način koji najviše parališe naš podvig jeste taj da nas uvere da one zapravo ne postoje. Ali one zaista, braćo i sestre, postoje!
Poruka patrijarha duboko je odjeknula među okupljenim narodom, podsećajući na snagu vere i važnost neprestanog duhovnog budnog stanja. Manastir u Slancima, simbol vekovne borbe i obnove, tog dana bio je svedok novog poglavlja u životima vernika, ispunjenog rečima utehe i nade.
Foto: SPC
Vikarni episkop lipljanski Dositej
U atmosferi molitve i zajedništva, ovaj dan u manastiru Svetog arhiđakona Stefana bio je više od obreda – bio je poziv na osvešćenje, na prepoznavanje snage vere i ljubavi u svakodnevnim izazovima.
Sto godina duhovne veze Srba i Rusa u obeleženo je hramu Svete Trojice na Tašmajdanu velikim sabranjem koje je uz molitvu slavilo veru, ljubav i jedinstva dva bratska naroda.
Patrijarh Porfirije služio je liturgiju u Sabornoj crkvi Svetog Save u Londonu, a tokom ovog bogosluženja u tron episkopa londonskih i britansko-irskih uveo je vladiku Nektarija.
Joga, prema stavu sveštenika Marka Jeftića, nije samo fizička vežba, već duhovna praksa koja potiče iz hinduizma i drugih mnogoboćačkih religija, te predstavlja opasnost za pravoslavne hrišćane jer vodi ka povezivanju sa demonima.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da nijedno političko opredeljenje ne sme biti važnije od brata i sestre, upozorivši da mržnja, gnev i međusobne svađe vode ka tome da na kraju svi budu gubitnici.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Na praznik Rođenja Presvete Bogorodice patrijarh srpski služio je liturgiju u Sabornoj crkvi u Beogradu, a tokom bogosluženja u svešteni čin đakona rukopoložen je Filip Vuletaš.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.