Patrijarh Porfirije služio je liturgiju u Sabornoj crkvi Svetog Save u Londonu, a tokom ovog bogosluženja u tron episkopa londonskih i britansko-irskih uveo je vladiku Nektarija.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve patrijarh Porfirije je služio liturgiju u Sabornoj crkvi Svetog Save u Londonu i tom prilikom hirotonisao vladiku Nektarija i uveeo ga u tron u tron episkopa londonskih i britansko-irskih.
Na redovnom zasedanju od 14. do 18. maja 2024. godine Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve doneo je odluku o podeli Eparhije britansko-skandinavske, pa su formirane Eparhija skandinavska sa sedištem u Stokholmu i Eparhija britansko-irska sa sedištem u Londonu, za čijeg arhijereja je izabran dosadašnji vikar patrijarha Porfirija, episkop jegarski Nektarije.
Smatra se da u Londonu i okolini živi oko četrdeset hiljada pravoslavnih Srba. Većina Srba se naselila u Londonu posle Drugog svetskog rata. To su mahom bili vojni i politički migranti, saveznici britanske vojske, koji su izbegli iz domovine u kojoj je zavladao komunistički režim. Posle ratova devedesetih godina pojačao se priliv Srba koji su bežali od nedaća uzrokovanih raspadom Jugoslavije.
SPC
Skup u Londonu.
Londonski Srbi se okupljaju u znamenitoj Sabornoj crkvi Svetog Save, koja je izgrađena 1903. godine kao anglikanska crkva posvećena Svetom Kolumbu. Kasnije je preuređena za pravoslavna bogosluženja. Osvećenje je 1952. godine obavio vladika Nikolaj Žički i Ohridski. Građevina je vrlo prostrana, ukrašena je freskama koje su mahom kopije sa zidova srpskih manastira 13. veka sa područja Kosova i Metohije.
Posebno je vredan ikonostas izrađen u duborezu od orahovog drveta i bogato ukrašen ikonama. Ispred oltara se nalaze dva trona, takođe izrezbarena u orahovini. Jedan je namenjen episkopu, a drugi kraljevskoj porodici. Na kraljevskom tronu je, pored članova srpske kraljevske porodice koja je živela u izbeglištvu u Londonu, 1945. i 1957. godine sedela i kraljica Elizabeta II, kuma na krštenju princa Aleksandra, sina kralja Petra II, odnosno Marije Tatjane, ćerke princa Andrije Karađorđevića.
Tanjug/AP
Kraljica Elizabeta II sedela na tronu.
Predsednik Srpske pravoslavne crkvene opštine u Londonu bio je svojevremeno i veliki srpski književnik Miloš Crnjanski. Pri Sabornoj crkvi Svetog Save deluje nedeljna škola, hor, škola folklora i Kolo srpskih sestara.
Patrijarh Porfirije: "Pokajanjem počinju naše duhovne radosti i spasenje"
SPC
Patrijarh Porfirije
Posle pročitanog jevanđeljskog odeljka na svetoj liturgiji, besedio je patrijarh Porfirije:
- Reč Hristova je uvek ista, jer je istinita. Samo je potrebno da u svako vreme u kojem živimo tu reč protumačimo na istinski i pravi način. Tumač reči Božje jeste crkva Hristova, zato i ovde, sada sabrani u hramu Svetoga Save, u mnogoljudnom gradu gde se ukrštaju mnoge kulture, mnoge ideje, mnogi duhovni i ideološki vetrovi, reč Hristova ima istu snagu, isti smisao, isti značaj koji je imala i onda kada se Gospod obraćao učenicima svojim, a naročito na oltaru na kojem je služio Sveti Nikolaj, na oltaru koji je on osvetio i na mestu gde su mnoge suze molitvene i suze vapaja prolivane za spasenje svoje, svog naroda i čitavog sveta.
SPC
Patrijarh Porfirije
Kako je rekao, logično je i uobičajeno da smo svi slabi i nemoćni, da svi padamo i najviše padamo u našim međusobnim odnosima, jer vrlo često ne pokazujemo i ne potvrđujemo ljubav, nego smo sebični, vidimo jedni druge kao takmace, kao međusobne protivnike, kao uzurpatore.
- U ovoj priči bogataš bi hteo da se izmeni, da se promeni, međutim kada se ode iz ovog sveta nema više šanse i mogućnosti da menjamo svoje stavove. Zapravo, promena svojih stavova treba i može da se čini ovde i sada. Ova priča nas poziva na promenu uma, na pokajanje, a pokajanje opet nije posipanje pepela po glavi i samokažnjavanje.
Pokajanje je, kako kažu sveti oci, među njima i Sveti Jovan Zlatousti, radosna tuga, momenat kada uočimo da smo pogrešili, da nismo ispoštovali bližnjeg, da ga nismo zavoleli, da ga nismo zagrlili, da nismo njegov krst, njegovu muku uzeli na sebe, kada uočimo sve to i mnogo više od toga kao svoje promašaje, nepoštovanje i neispunjavanje zapovesti Božjih i poželimo da budemo drugačiji.
To je momenat kada smo tužni zbog svoga pada, greha i promašaja, ali još više radosni zbog toga, jer uočivši svoju pogrešku, odjedamput osećamo ljubav Božju, blagodat njegovu, da je ona veća, šira i dublja od svakog našeg nedostatka. Samo je dovoljno da se spoznajući sebe obraćamo njemu, Gospodu našem, u molitvi – poručio je patrijarh Porfirije.
Vladika Nektarije: "Po ugledu na Hrista Velikog Arhijereja, nisam došao da mi služe, nego da služim"
SPC
Episkop Nektarije
Posle uvođenja u tron episkopa londonskih i britansko-irskih, episkop Nektarije, održao je pristupnu besedu u kojoj je između ostalog poručio:
- Neobično tajanstvo Božjeg promisla projavljuje se i dalje u mom životu. Obretoh se danas na ovom svetom mestu, u ovoj blagodatnoj stasidiji sa koje se nadzire i upravlja, propoveda i svedoči, a pre svega po ugledu na Hrista Velikog Arhijereja „služi“, jer nam je u arhijerejstvo Gospod utkao ove reči kao smisao i program vladičanstva u vojinstvujućoj crkvi: „Nisam došao da mi služe, nego da služim“.
Sa takvom verom i ja danas ovde dolazim i svoju novu službu započinjem. I danas treperi moje srce, jer sam uzveden u svešteni tron arhijereja britansko-irskih, kao prvi episkop novoosnovane Eparhije, ali stojim na mestu sa koga su propovedali svetlost jevanđelja Hristovog časni arhijereji naše svete crkve, blaženopočivši vladika Lavrentije, nezaboravni misionar i pregalac, i naš dobri mitropolit
Dositej, koji je više od trideset godina revnosno propovedao i rečima i ličnim primerom ljubav ovaploćenog Boga u ovim krajevima. Od ovog časa i oko mog vrata stavljen je „blagi jaram Hristov“ da, služeći Bogu i Crkvi Njegovoj, zadobijem spasenje.
Kralj Čarls III: "Osnivanje nove eparhije doprineće obnovi trajnih veza među našim narodima"
Tanjug/AP
Kralj Čarls
Tokom svečanog čina ustoličenja prvog episkopa londonskog i britansko-irskog Nektarija, pročitana je i poruka kralja Čarlsa III u kojoj, između ostalog, stoji:
- Povodom ustoličenja novoizabranog episkopa londonskog i britansko-irskog Nektarija, upućujem svoje srdačne pozdrave Srpskoj pravoslavnoj crkvi i srpskom narodu. S ljubavlju se sećam svoje posete Srbiji 2016. godine, vremena koje sam proveo sa patrijarhom srpskim Irinejem, kao i svoje posete manastiru Kovilju, gde sam ljubazno ugošćen od strane tada mitropolita, a sada patrijarha Porfirija.
Današnja svečanost predstavlja sprovođenje odluke Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve da po prvi put uspostavi Eparhiju velikobritansko-irsku. Zaista se nadam da će osnivanje ove nove eparhije doprineti da se obnove i prodube trajne veze između Srpske pravoslavne crkve i Crkve Engleske, kao i među našim narodima. Moja supruga se pridružuje u upućivanju naših najboljih želja episkopu Nektariju na početku njegove pastirske službe u našoj zemlji - navodi se u poruci kralja Čarlsa III.
U beogradskom naselju Vračar, bogosluženju su mogli da prisustvuju i gluvonemi, budući da je na znakovni jezik preveden program, te je na taj način poruka stigla do svakog vernika.
Sto godina duhovne veze Srba i Rusa u obeleženo je hramu Svete Trojice na Tašmajdanu velikim sabranjem koje je uz molitvu slavilo veru, ljubav i jedinstva dva bratska naroda.
Ističući zajednički bol i podršku u teškim vremenima, mitropolit Antonije deli svoje utiske o poseti srpskim zemljama i razmišljanja o aktuelnim pitanjima pravoslavnog sveta, o Ukrajini i Kosovu i Metohiji, naglašavajući ulogu Crkve u očuvanju istine i pravde.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Osvećenje obnovljene svetinje, svečana Liturgija, priznanja zaslužnim dobrotvorima i obnova parohijskog doma obeležili su duhovne svečanosti kojima je proslavljena povezanost vere, naroda i Crkve.
Episkop šabački besedio je o snazi zajedništva koje je povezalo žitelje 12 sela u izgradnji hrama Uspenja Presvete Bogorodice i poručio da njihovo delo treba da bude primer i današnjim generacijama.
Poglavar SPC govorio je o veri koja povezuje generacije i čuva duhovne korene naroda, upozorio na razdor i mržnju, a Bojanu Pajiću uručeno je visoko crkveno odlikovanje za doprinos srpskom kulturnom nasleđu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.