Patrijarh Porfirije služio je liturgiju u Sabornoj crkvi Svetog Save u Londonu, a tokom ovog bogosluženja u tron episkopa londonskih i britansko-irskih uveo je vladiku Nektarija.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve patrijarh Porfirije je služio liturgiju u Sabornoj crkvi Svetog Save u Londonu i tom prilikom hirotonisao vladiku Nektarija i uveeo ga u tron u tron episkopa londonskih i britansko-irskih.
Na redovnom zasedanju od 14. do 18. maja 2024. godine Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve doneo je odluku o podeli Eparhije britansko-skandinavske, pa su formirane Eparhija skandinavska sa sedištem u Stokholmu i Eparhija britansko-irska sa sedištem u Londonu, za čijeg arhijereja je izabran dosadašnji vikar patrijarha Porfirija, episkop jegarski Nektarije.
Smatra se da u Londonu i okolini živi oko četrdeset hiljada pravoslavnih Srba. Većina Srba se naselila u Londonu posle Drugog svetskog rata. To su mahom bili vojni i politički migranti, saveznici britanske vojske, koji su izbegli iz domovine u kojoj je zavladao komunistički režim. Posle ratova devedesetih godina pojačao se priliv Srba koji su bežali od nedaća uzrokovanih raspadom Jugoslavije.
SPC
Skup u Londonu.
Londonski Srbi se okupljaju u znamenitoj Sabornoj crkvi Svetog Save, koja je izgrađena 1903. godine kao anglikanska crkva posvećena Svetom Kolumbu. Kasnije je preuređena za pravoslavna bogosluženja. Osvećenje je 1952. godine obavio vladika Nikolaj Žički i Ohridski. Građevina je vrlo prostrana, ukrašena je freskama koje su mahom kopije sa zidova srpskih manastira 13. veka sa područja Kosova i Metohije.
Posebno je vredan ikonostas izrađen u duborezu od orahovog drveta i bogato ukrašen ikonama. Ispred oltara se nalaze dva trona, takođe izrezbarena u orahovini. Jedan je namenjen episkopu, a drugi kraljevskoj porodici. Na kraljevskom tronu je, pored članova srpske kraljevske porodice koja je živela u izbeglištvu u Londonu, 1945. i 1957. godine sedela i kraljica Elizabeta II, kuma na krštenju princa Aleksandra, sina kralja Petra II, odnosno Marije Tatjane, ćerke princa Andrije Karađorđevića.
Tanjug/AP
Kraljica Elizabeta II sedela na tronu.
Predsednik Srpske pravoslavne crkvene opštine u Londonu bio je svojevremeno i veliki srpski književnik Miloš Crnjanski. Pri Sabornoj crkvi Svetog Save deluje nedeljna škola, hor, škola folklora i Kolo srpskih sestara.
Patrijarh Porfirije: "Pokajanjem počinju naše duhovne radosti i spasenje"
SPC
Patrijarh Porfirije
Posle pročitanog jevanđeljskog odeljka na svetoj liturgiji, besedio je patrijarh Porfirije:
- Reč Hristova je uvek ista, jer je istinita. Samo je potrebno da u svako vreme u kojem živimo tu reč protumačimo na istinski i pravi način. Tumač reči Božje jeste crkva Hristova, zato i ovde, sada sabrani u hramu Svetoga Save, u mnogoljudnom gradu gde se ukrštaju mnoge kulture, mnoge ideje, mnogi duhovni i ideološki vetrovi, reč Hristova ima istu snagu, isti smisao, isti značaj koji je imala i onda kada se Gospod obraćao učenicima svojim, a naročito na oltaru na kojem je služio Sveti Nikolaj, na oltaru koji je on osvetio i na mestu gde su mnoge suze molitvene i suze vapaja prolivane za spasenje svoje, svog naroda i čitavog sveta.
SPC
Patrijarh Porfirije
Kako je rekao, logično je i uobičajeno da smo svi slabi i nemoćni, da svi padamo i najviše padamo u našim međusobnim odnosima, jer vrlo često ne pokazujemo i ne potvrđujemo ljubav, nego smo sebični, vidimo jedni druge kao takmace, kao međusobne protivnike, kao uzurpatore.
- U ovoj priči bogataš bi hteo da se izmeni, da se promeni, međutim kada se ode iz ovog sveta nema više šanse i mogućnosti da menjamo svoje stavove. Zapravo, promena svojih stavova treba i može da se čini ovde i sada. Ova priča nas poziva na promenu uma, na pokajanje, a pokajanje opet nije posipanje pepela po glavi i samokažnjavanje.
Pokajanje je, kako kažu sveti oci, među njima i Sveti Jovan Zlatousti, radosna tuga, momenat kada uočimo da smo pogrešili, da nismo ispoštovali bližnjeg, da ga nismo zavoleli, da ga nismo zagrlili, da nismo njegov krst, njegovu muku uzeli na sebe, kada uočimo sve to i mnogo više od toga kao svoje promašaje, nepoštovanje i neispunjavanje zapovesti Božjih i poželimo da budemo drugačiji.
To je momenat kada smo tužni zbog svoga pada, greha i promašaja, ali još više radosni zbog toga, jer uočivši svoju pogrešku, odjedamput osećamo ljubav Božju, blagodat njegovu, da je ona veća, šira i dublja od svakog našeg nedostatka. Samo je dovoljno da se spoznajući sebe obraćamo njemu, Gospodu našem, u molitvi – poručio je patrijarh Porfirije.
Vladika Nektarije: "Po ugledu na Hrista Velikog Arhijereja, nisam došao da mi služe, nego da služim"
SPC
Episkop Nektarije
Posle uvođenja u tron episkopa londonskih i britansko-irskih, episkop Nektarije, održao je pristupnu besedu u kojoj je između ostalog poručio:
- Neobično tajanstvo Božjeg promisla projavljuje se i dalje u mom životu. Obretoh se danas na ovom svetom mestu, u ovoj blagodatnoj stasidiji sa koje se nadzire i upravlja, propoveda i svedoči, a pre svega po ugledu na Hrista Velikog Arhijereja „služi“, jer nam je u arhijerejstvo Gospod utkao ove reči kao smisao i program vladičanstva u vojinstvujućoj crkvi: „Nisam došao da mi služe, nego da služim“.
Sa takvom verom i ja danas ovde dolazim i svoju novu službu započinjem. I danas treperi moje srce, jer sam uzveden u svešteni tron arhijereja britansko-irskih, kao prvi episkop novoosnovane Eparhije, ali stojim na mestu sa koga su propovedali svetlost jevanđelja Hristovog časni arhijereji naše svete crkve, blaženopočivši vladika Lavrentije, nezaboravni misionar i pregalac, i naš dobri mitropolit
Dositej, koji je više od trideset godina revnosno propovedao i rečima i ličnim primerom ljubav ovaploćenog Boga u ovim krajevima. Od ovog časa i oko mog vrata stavljen je „blagi jaram Hristov“ da, služeći Bogu i Crkvi Njegovoj, zadobijem spasenje.
Kralj Čarls III: "Osnivanje nove eparhije doprineće obnovi trajnih veza među našim narodima"
Tanjug/AP
Kralj Čarls
Tokom svečanog čina ustoličenja prvog episkopa londonskog i britansko-irskog Nektarija, pročitana je i poruka kralja Čarlsa III u kojoj, između ostalog, stoji:
- Povodom ustoličenja novoizabranog episkopa londonskog i britansko-irskog Nektarija, upućujem svoje srdačne pozdrave Srpskoj pravoslavnoj crkvi i srpskom narodu. S ljubavlju se sećam svoje posete Srbiji 2016. godine, vremena koje sam proveo sa patrijarhom srpskim Irinejem, kao i svoje posete manastiru Kovilju, gde sam ljubazno ugošćen od strane tada mitropolita, a sada patrijarha Porfirija.
Današnja svečanost predstavlja sprovođenje odluke Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve da po prvi put uspostavi Eparhiju velikobritansko-irsku. Zaista se nadam da će osnivanje ove nove eparhije doprineti da se obnove i prodube trajne veze između Srpske pravoslavne crkve i Crkve Engleske, kao i među našim narodima. Moja supruga se pridružuje u upućivanju naših najboljih želja episkopu Nektariju na početku njegove pastirske službe u našoj zemlji - navodi se u poruci kralja Čarlsa III.
U beogradskom naselju Vračar, bogosluženju su mogli da prisustvuju i gluvonemi, budući da je na znakovni jezik preveden program, te je na taj način poruka stigla do svakog vernika.
Sto godina duhovne veze Srba i Rusa u obeleženo je hramu Svete Trojice na Tašmajdanu velikim sabranjem koje je uz molitvu slavilo veru, ljubav i jedinstva dva bratska naroda.
Ističući zajednički bol i podršku u teškim vremenima, mitropolit Antonije deli svoje utiske o poseti srpskim zemljama i razmišljanja o aktuelnim pitanjima pravoslavnog sveta, o Ukrajini i Kosovu i Metohiji, naglašavajući ulogu Crkve u očuvanju istine i pravde.
U svetu koji veliča moć i osvetu, pravoslavna duhovnost otkriva drugačiju istinu. Sveštenik Valerij Duhanjin objašnjava zašto jesmirenje najmoćnije oružje protiv zla.
U svojim ,,Memoarima” patrijarh Gavrilo Dožić zabeležio je detalje organizacije i sprovođenja vojnog puča kojim je zbačena dotadašnja kraljevska vlada Cvetković–Maček (27. marta 1941. godine) i odbačen Trojni pakt.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Od ustoličenja do susreta sa najvažnijim ličnostima sveta, patrijarh Porfirije je u protekle četiri godine oblikovao istoriju Srpske pravoslavne crkve, donoseći mir i duhovnu snagu.
Ono što posebno treba naglasiti jeste da SPC u isto vreme nije poklonila MPC sve one srpske svetinje i manastire, koje su gradili srpski vladari u istoriji. Tomosom o autokefaliji MPC te svetinje nisu poklonjene, kao što pojedini zlonamerni ili pak neznaveni ljudi komentarišu, već su dati na upotrebu, a to su dve suštinski različite pravne formulacije, istakao je arhimandrit Petar (Dragojlović).
Nedavna dešavanja u Trsteniku potvrđuju da problemi u vezi sa pravom na slobodan izbor učenika i dalje traju, uprkos upozorenjima SPC i naporima državnih organa da se spreči neprihvatljivo ponašanje predstavnika nekih školskih ustanova.
U emotivnoj besedi povodom 24. marta, poglavar Srpske pravoslavne crkve je pozvao narod na ljubav, pokajanje i zajedništvo, podsećajući na nevine žrtve i duboke tragedije kroz koje je srpski narod prošao, naglašavajući da je prava snaga u praštanju i pomirenju.
Episkop remezijanski Stefan o svojoj prvoj godini na čelu Srpskog podvorja u Moskvi, o iskustvima iz manastira Ostrog, studijama na Moskovskoj duhovnoj akademiji i nezaboravnom duhovnom pozivu koji ga vodi ka svetlosti i jedinstvu dva bratska naroda.
Duhovne kompozicije mitropolita zvorničko-tuzlanskog nalaze put do slušalaca širom sveta, a „Pesma Bogorodici“ u izvođenju Marije Coman postaje novi muzički biser pravoslavlja.
Razorna vatra sravnila je sa zemljom hram Sretenja Gospodnjeg na grčkom ostrvu Poros, ostavljajući za sobom samo pepeo i tugu. Ali usred zgarišta, jedna svetinja ostala je netaknuta – ikona Hrista kao Velikog Arhijereja, neoštećena i postojana.
U tišini manastirskih zidina, gde se svaka trpeza sprema s ljubavlju i molitvom, nastaje hortokalitsunija – skromno, ali bogato jelo koje spaja darove prirode i monaški trud, podsećajući na smirenje, post i blagodarnost.