Patrijarh Porfirije služio je liturgiju u Sabornoj crkvi Svetog Save u Londonu, a tokom ovog bogosluženja u tron episkopa londonskih i britansko-irskih uveo je vladiku Nektarija.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve patrijarh Porfirije je služio liturgiju u Sabornoj crkvi Svetog Save u Londonu i tom prilikom hirotonisao vladiku Nektarija i uveeo ga u tron u tron episkopa londonskih i britansko-irskih.
Na redovnom zasedanju od 14. do 18. maja 2024. godine Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve doneo je odluku o podeli Eparhije britansko-skandinavske, pa su formirane Eparhija skandinavska sa sedištem u Stokholmu i Eparhija britansko-irska sa sedištem u Londonu, za čijeg arhijereja je izabran dosadašnji vikar patrijarha Porfirija, episkop jegarski Nektarije.
Smatra se da u Londonu i okolini živi oko četrdeset hiljada pravoslavnih Srba. Većina Srba se naselila u Londonu posle Drugog svetskog rata. To su mahom bili vojni i politički migranti, saveznici britanske vojske, koji su izbegli iz domovine u kojoj je zavladao komunistički režim. Posle ratova devedesetih godina pojačao se priliv Srba koji su bežali od nedaća uzrokovanih raspadom Jugoslavije.
SPC
Skup u Londonu.
Londonski Srbi se okupljaju u znamenitoj Sabornoj crkvi Svetog Save, koja je izgrađena 1903. godine kao anglikanska crkva posvećena Svetom Kolumbu. Kasnije je preuređena za pravoslavna bogosluženja. Osvećenje je 1952. godine obavio vladika Nikolaj Žički i Ohridski. Građevina je vrlo prostrana, ukrašena je freskama koje su mahom kopije sa zidova srpskih manastira 13. veka sa područja Kosova i Metohije.
Posebno je vredan ikonostas izrađen u duborezu od orahovog drveta i bogato ukrašen ikonama. Ispred oltara se nalaze dva trona, takođe izrezbarena u orahovini. Jedan je namenjen episkopu, a drugi kraljevskoj porodici. Na kraljevskom tronu je, pored članova srpske kraljevske porodice koja je živela u izbeglištvu u Londonu, 1945. i 1957. godine sedela i kraljica Elizabeta II, kuma na krštenju princa Aleksandra, sina kralja Petra II, odnosno Marije Tatjane, ćerke princa Andrije Karađorđevića.
Tanjug/AP
Kraljica Elizabeta II sedela na tronu.
Predsednik Srpske pravoslavne crkvene opštine u Londonu bio je svojevremeno i veliki srpski književnik Miloš Crnjanski. Pri Sabornoj crkvi Svetog Save deluje nedeljna škola, hor, škola folklora i Kolo srpskih sestara.
Patrijarh Porfirije: "Pokajanjem počinju naše duhovne radosti i spasenje"
SPC
Patrijarh Porfirije
Posle pročitanog jevanđeljskog odeljka na svetoj liturgiji, besedio je patrijarh Porfirije:
- Reč Hristova je uvek ista, jer je istinita. Samo je potrebno da u svako vreme u kojem živimo tu reč protumačimo na istinski i pravi način. Tumač reči Božje jeste crkva Hristova, zato i ovde, sada sabrani u hramu Svetoga Save, u mnogoljudnom gradu gde se ukrštaju mnoge kulture, mnoge ideje, mnogi duhovni i ideološki vetrovi, reč Hristova ima istu snagu, isti smisao, isti značaj koji je imala i onda kada se Gospod obraćao učenicima svojim, a naročito na oltaru na kojem je služio Sveti Nikolaj, na oltaru koji je on osvetio i na mestu gde su mnoge suze molitvene i suze vapaja prolivane za spasenje svoje, svog naroda i čitavog sveta.
SPC
Patrijarh Porfirije
Kako je rekao, logično je i uobičajeno da smo svi slabi i nemoćni, da svi padamo i najviše padamo u našim međusobnim odnosima, jer vrlo često ne pokazujemo i ne potvrđujemo ljubav, nego smo sebični, vidimo jedni druge kao takmace, kao međusobne protivnike, kao uzurpatore.
- U ovoj priči bogataš bi hteo da se izmeni, da se promeni, međutim kada se ode iz ovog sveta nema više šanse i mogućnosti da menjamo svoje stavove. Zapravo, promena svojih stavova treba i može da se čini ovde i sada. Ova priča nas poziva na promenu uma, na pokajanje, a pokajanje opet nije posipanje pepela po glavi i samokažnjavanje.
Pokajanje je, kako kažu sveti oci, među njima i Sveti Jovan Zlatousti, radosna tuga, momenat kada uočimo da smo pogrešili, da nismo ispoštovali bližnjeg, da ga nismo zavoleli, da ga nismo zagrlili, da nismo njegov krst, njegovu muku uzeli na sebe, kada uočimo sve to i mnogo više od toga kao svoje promašaje, nepoštovanje i neispunjavanje zapovesti Božjih i poželimo da budemo drugačiji.
To je momenat kada smo tužni zbog svoga pada, greha i promašaja, ali još više radosni zbog toga, jer uočivši svoju pogrešku, odjedamput osećamo ljubav Božju, blagodat njegovu, da je ona veća, šira i dublja od svakog našeg nedostatka. Samo je dovoljno da se spoznajući sebe obraćamo njemu, Gospodu našem, u molitvi – poručio je patrijarh Porfirije.
Vladika Nektarije: "Po ugledu na Hrista Velikog Arhijereja, nisam došao da mi služe, nego da služim"
SPC
Episkop Nektarije
Posle uvođenja u tron episkopa londonskih i britansko-irskih, episkop Nektarije, održao je pristupnu besedu u kojoj je između ostalog poručio:
- Neobično tajanstvo Božjeg promisla projavljuje se i dalje u mom životu. Obretoh se danas na ovom svetom mestu, u ovoj blagodatnoj stasidiji sa koje se nadzire i upravlja, propoveda i svedoči, a pre svega po ugledu na Hrista Velikog Arhijereja „služi“, jer nam je u arhijerejstvo Gospod utkao ove reči kao smisao i program vladičanstva u vojinstvujućoj crkvi: „Nisam došao da mi služe, nego da služim“.
Sa takvom verom i ja danas ovde dolazim i svoju novu službu započinjem. I danas treperi moje srce, jer sam uzveden u svešteni tron arhijereja britansko-irskih, kao prvi episkop novoosnovane Eparhije, ali stojim na mestu sa koga su propovedali svetlost jevanđelja Hristovog časni arhijereji naše svete crkve, blaženopočivši vladika Lavrentije, nezaboravni misionar i pregalac, i naš dobri mitropolit
Dositej, koji je više od trideset godina revnosno propovedao i rečima i ličnim primerom ljubav ovaploćenog Boga u ovim krajevima. Od ovog časa i oko mog vrata stavljen je „blagi jaram Hristov“ da, služeći Bogu i Crkvi Njegovoj, zadobijem spasenje.
Kralj Čarls III: "Osnivanje nove eparhije doprineće obnovi trajnih veza među našim narodima"
Tanjug/AP
Kralj Čarls
Tokom svečanog čina ustoličenja prvog episkopa londonskog i britansko-irskog Nektarija, pročitana je i poruka kralja Čarlsa III u kojoj, između ostalog, stoji:
- Povodom ustoličenja novoizabranog episkopa londonskog i britansko-irskog Nektarija, upućujem svoje srdačne pozdrave Srpskoj pravoslavnoj crkvi i srpskom narodu. S ljubavlju se sećam svoje posete Srbiji 2016. godine, vremena koje sam proveo sa patrijarhom srpskim Irinejem, kao i svoje posete manastiru Kovilju, gde sam ljubazno ugošćen od strane tada mitropolita, a sada patrijarha Porfirija.
Današnja svečanost predstavlja sprovođenje odluke Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve da po prvi put uspostavi Eparhiju velikobritansko-irsku. Zaista se nadam da će osnivanje ove nove eparhije doprineti da se obnove i prodube trajne veze između Srpske pravoslavne crkve i Crkve Engleske, kao i među našim narodima. Moja supruga se pridružuje u upućivanju naših najboljih želja episkopu Nektariju na početku njegove pastirske službe u našoj zemlji - navodi se u poruci kralja Čarlsa III.
U beogradskom naselju Vračar, bogosluženju su mogli da prisustvuju i gluvonemi, budući da je na znakovni jezik preveden program, te je na taj način poruka stigla do svakog vernika.
Sto godina duhovne veze Srba i Rusa u obeleženo je hramu Svete Trojice na Tašmajdanu velikim sabranjem koje je uz molitvu slavilo veru, ljubav i jedinstva dva bratska naroda.
Ističući zajednički bol i podršku u teškim vremenima, mitropolit Antonije deli svoje utiske o poseti srpskim zemljama i razmišljanja o aktuelnim pitanjima pravoslavnog sveta, o Ukrajini i Kosovu i Metohiji, naglašavajući ulogu Crkve u očuvanju istine i pravde.
Iako su naši stari znali prigodne zdravice, mnogi danas nisu sigurni kako da pozdrave domaćina, izgovore čestitku i učestvuju u prvom obredu koji sledi čim pređu prag slavske kuće.
U 23. subotu po Duhovima, vladika Nikolaj vodi čitaoce kroz večni Božji plan, pokazujući kako kroz Hrista i ličnu slobodnu volju svaki čovek može živeti u pravdi, ljubavi i svetosti – još pre nego što je svet stvoren.
Ajeti 50:15-16, izdvojeni za 15. novembar, podsećaju na neprekidnu Božiju pažnju i moć stvaranja, izazivajući razmišljanje o odgovornosti, sudbini i unutrašnjem životu svakog čoveka.
Od modelinga i Jutjuba do neočekivane hirotonije, brzog raščinjenja i hapšenja koje je otvorilo „Pandorinu kutiju“ - šta krije telefon oca Partenija i kako bi njegovi podaci mogli da razotkriju čitavu kriminalnu strukturu.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Tokom liturgije u istorijskom hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Topčideru, patrijarh srpski Porfirije govorio je o dubljem smislu evharistije, o pogrešnim očekivanjima od Boga i o pozivu na slobodno, svesno i ljubavlju ispunjeno sjedinjenje sa Hristom.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da je reč o protivpravnoj i opasnoj odluci jednonacionalnog suda i pozvao vernike i verske vođe širom regiona na molitvu i odbranu mira, pravde i srpskog identiteta u Bosni i Hercegovini
Srpska pravoslavna crkva oštro demantuje spekulacije o učešću u pregovorima o statusu Kosova i Metohije i upozorava na manipulacije koje dolaze iz istih centara koji teže slabljenju Crkve i srpskog naroda.
Donatorsko veče parohije Svetih Ćirila i Metodija pretvorilo se u svedočanstvo vere, nade i plana koji bi uskoro mogao da dovede do kupovine prvog pravoslavnog hrama u Konektikatu.
Tribina o AI tehnologiji u Crkvi izazvala je oštre reakcije monaha svetinje kraj Golupca, koji tvrde da su kritike zlonamerne i da dodatno remete crkveno jedinstvo.
Svenoćno bogosluženje, pesma hilandarskih monaha i miris tamjana ispunili su lavru dok su poklonici iz raznih zemalja slavili svog ktitora koji je verom i delom utisnuo neizbrisiv pečat u srpsku istoriju i duhovnost
U Sabornom hramu Svetog Nikolaja liturgijskim obredima i molitvenim zajedništvom potvrđena tradicija obrazovanja novih generacija sveštenika i jačanja vere u srpskom narodu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Vernici im se obraćaju u trenucima bolesti, straha i nevolja — njihovo besplatno služenje i zagovor kod Hrista donose zdravlje, utehu i snagu za životne borbe.
Tribina o AI tehnologiji u Crkvi izazvala je oštre reakcije monaha svetinje kraj Golupca, koji tvrde da su kritike zlonamerne i da dodatno remete crkveno jedinstvo.