SPC DANAS DOBILA NOVOG VLADIKU: Patrijarh Porfirije svečano hirotonisao episkopa kostajničkog Serafima
Svečana ceremonija u Hramu Svetog Save ispunila srca vernika radošću. Novi arhijerej SPC donosi sa sobom bogato iskustvo i duhovnu snagu.
U beogradskom naselju Vračar, bogosluženju su mogli da prisustvuju i gluvonemi, budući da je na znakovni jezik preveden program, te je na taj način poruka stigla do svakog vernika.
Patrijarh Porfirije je služio 10. novembra 2024. godine liturgiju u hramu Svetog Save na Vračaru.
Liturgija je bila prevođena na znakovni jezik za prisutne vernike sa oštećenjima sluha i govora iz Gradske organizacije gluvih Beograda.
- Ljubav kao suština, kao esencija onoga što mi jesmo i što čitav svet jeste, potvrđuje da imamo stvaralački poriv u sebi, graditeljski poriv u sebi, sklonost ka kreativnosti, ka izgrađivanju i unapređivanju svega, naročito sebe i odnosa sa onima na koje smo upućeni. Ljubav potvrđuje i pokazuje da mi imamo glad za trajanjem i to ne trajanjem koje je ograničeno vremenom i prostorom, nego trajanjem koje probija i kida granice vremena i prostora.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Patrijarh Porfirije je istakao da u sebi imamo dubinsku potrebu za večnim trajanjem, a to je ništa drugo nego večni život.
- Večni život u zajednici u zagrljaju sa onima, ne samo do kojih nam je stalo, nego koje istinski volimo i koji znače smisao našega života – besedio je patrijarh Porfirije i naglasio:
– Hristos je izvor smisla, On je ljubav po sebi i zato je on izvor ljubavi. Otuda sve ovo što imamo kao svet oko sebe i svet u sebi, isključivo i samo ako se priključi na život, na izvor života, na Hrista, dobija silu života, silu ne samo trajanja kao bitisanja i egzistencije, nego silu života kao iskustvo i realnost ljubavi i zajednice, iskustvo zagrljaja sa Hristom kroz koje grlimo jedni druge i grlimo čitav svet. U tom zagrljaju u kojem On postoji kao večni Bog, postojimo i mi u njemu i sa njim. Tu, naravno, ključna karika koja nas vezuje za Hrista jeste naša vera, vera koja je bez dela mrtva, vera koja se pretvara u ljubav, vera koja je potpuno predavanje i poverenje u Isusa Hrista, Sina Božjeg i našeg Spasitelja.
Patrijarhu Porfiriju su sasluživali preosvećena gospoda vikarni episkopi: remezijanski Stefan, toplički Petar, jenopoljski Nikon i moravički Tihon, sveštenstvo i đakonstvo uz molitveno učešće mnogobrojnog vernog naroda.
Svečana ceremonija u Hramu Svetog Save ispunila srca vernika radošću. Novi arhijerej SPC donosi sa sobom bogato iskustvo i duhovnu snagu.
O važnosti bolosluženja i odlasku u hram, pričao je i ranije patrijarh Porfirije navodeći da jedinstvo sa Bogom predstavlja smisao života svakog pojedinca.
Na praznik kada se molitveno sećamo Svetog apostola Luke, u crkvi na Košutnjaku koja mu je posvećena, poglavar Srpske pravoslavne crkve podstakao je vernike da, poput svetitelja, grade svoj život na veri i ljubavi, te naglasio da jedino kroz razumevanje i praštanje možemo proširiti svoja srca.
Poglavar SPC služio je liturgiju u Sabornom hramu u Zaječaru, koji obeležava 190 godina postojanja, a okupljenim vernicima uputio nadahnutu poruku o ljubavi prema Bogu i bližnjima.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
U vremenu kada mnogi žeđ gase prolaznim stvarima, poglavar Srpske pravoslavne crkve poziva: ostavimo krčage i dođimo na izvor večnosti.
Među sabranim narodom bilo je dosta bolesnih i nemoćnih, koji su u ovu svetinju došli na molitvu.
U crkvenom kalendaru, nedelja nije dan kada se "ne radi“ zato što je to zabranjeno, već zato što je posvećena višem cilju.
Na dan kada se liturgijski sećamo prenosa moštiju vladike Nikolaja Velimirovića u otadžbinu, njegov Lelić postao je prestonica duhovne sabornosti – u molitvenom jedinstvu naroda i arhijereja iz svih krajeva sveta.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.