SPC DANAS DOBILA NOVOG VLADIKU: Patrijarh Porfirije svečano hirotonisao episkopa kostajničkog Serafima
Svečana ceremonija u Hramu Svetog Save ispunila srca vernika radošću. Novi arhijerej SPC donosi sa sobom bogato iskustvo i duhovnu snagu.
U beogradskom naselju Vračar, bogosluženju su mogli da prisustvuju i gluvonemi, budući da je na znakovni jezik preveden program, te je na taj način poruka stigla do svakog vernika.
Patrijarh Porfirije je služio 10. novembra 2024. godine liturgiju u hramu Svetog Save na Vračaru.
Liturgija je bila prevođena na znakovni jezik za prisutne vernike sa oštećenjima sluha i govora iz Gradske organizacije gluvih Beograda.
- Ljubav kao suština, kao esencija onoga što mi jesmo i što čitav svet jeste, potvrđuje da imamo stvaralački poriv u sebi, graditeljski poriv u sebi, sklonost ka kreativnosti, ka izgrađivanju i unapređivanju svega, naročito sebe i odnosa sa onima na koje smo upućeni. Ljubav potvrđuje i pokazuje da mi imamo glad za trajanjem i to ne trajanjem koje je ograničeno vremenom i prostorom, nego trajanjem koje probija i kida granice vremena i prostora.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Patrijarh Porfirije je istakao da u sebi imamo dubinsku potrebu za večnim trajanjem, a to je ništa drugo nego večni život.
- Večni život u zajednici u zagrljaju sa onima, ne samo do kojih nam je stalo, nego koje istinski volimo i koji znače smisao našega života – besedio je patrijarh Porfirije i naglasio:
– Hristos je izvor smisla, On je ljubav po sebi i zato je on izvor ljubavi. Otuda sve ovo što imamo kao svet oko sebe i svet u sebi, isključivo i samo ako se priključi na život, na izvor života, na Hrista, dobija silu života, silu ne samo trajanja kao bitisanja i egzistencije, nego silu života kao iskustvo i realnost ljubavi i zajednice, iskustvo zagrljaja sa Hristom kroz koje grlimo jedni druge i grlimo čitav svet. U tom zagrljaju u kojem On postoji kao večni Bog, postojimo i mi u njemu i sa njim. Tu, naravno, ključna karika koja nas vezuje za Hrista jeste naša vera, vera koja je bez dela mrtva, vera koja se pretvara u ljubav, vera koja je potpuno predavanje i poverenje u Isusa Hrista, Sina Božjeg i našeg Spasitelja.
Patrijarhu Porfiriju su sasluživali preosvećena gospoda vikarni episkopi: remezijanski Stefan, toplički Petar, jenopoljski Nikon i moravički Tihon, sveštenstvo i đakonstvo uz molitveno učešće mnogobrojnog vernog naroda.
Svečana ceremonija u Hramu Svetog Save ispunila srca vernika radošću. Novi arhijerej SPC donosi sa sobom bogato iskustvo i duhovnu snagu.
O važnosti bolosluženja i odlasku u hram, pričao je i ranije patrijarh Porfirije navodeći da jedinstvo sa Bogom predstavlja smisao života svakog pojedinca.
Na praznik kada se molitveno sećamo Svetog apostola Luke, u crkvi na Košutnjaku koja mu je posvećena, poglavar Srpske pravoslavne crkve podstakao je vernike da, poput svetitelja, grade svoj život na veri i ljubavi, te naglasio da jedino kroz razumevanje i praštanje možemo proširiti svoja srca.
Poglavar SPC služio je liturgiju u Sabornom hramu u Zaječaru, koji obeležava 190 godina postojanja, a okupljenim vernicima uputio nadahnutu poruku o ljubavi prema Bogu i bližnjima.
Patrijarh Porfirije i episkop Irinej govorili su o nadi, vaskrsenju i pobedi vere na praznik Spaljivanja moštiju Svetog Save pred hiljadama vernika okupljenih u Hramu na Vračaru.
U liturgiji pred vernicimaNa liturgiji, poglavar SPC govorio je o Hristovom smirenom dolasku, opasnostima spoljašnje pobožnosti i zamci prilagođavanja vere sopstvenim merilima.
Vernici su se sabrali na Vračaru povodom praznika posvećenog pobedi poštovanja svetih ikona, dok je patrijarh govorio o veri kao temelju svakog ljudskog izbora i upozorio da bez istine Jevanđelja nema ni istinskog života.
Govoreći o prvom arhiepiskopu srpskom kao mirotvorcu i duhovnom orijentiru, poglavar SPC podsetio je da se mir ne stvara dekretima, već u čoveku, i da se vera ne čuva u rečima, nego u životu.
Jevanđeljska priča o sleporođenom koga je Hristos iscelio zauzima posebno mesto u pravoslavlju jer, osim čuda progledanja, nosi snažnu poruku o veri, patnji, nadi i duhovnoj svetlosti koja menja čovekov život.
U Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom služeno je opelo monahinji Hristini (Rabrenović), koju su vernici pamtili po požrtvovanosti, molitvi i decenijama služenja bez želje za priznanjima.
Sud u Podgorici dosudio je odštetu arhimandritu Hrizostomu Nešiću nakon što je na kontroverznom portalu bio označen kao „špijun“, zajedno sa više monaha i sveštenika SPC.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Zašto Spasovdan i Trojice svake godine „šetaju“ kroz kalendar, dok su Božić i Bogojavljenje zauvek vezani za isti datum? Odgovor leži u pravilima Crkve i računanju datuma Vaskrsa.
Ovo jelo od jagnjetine, pasulja i suve slanine kuvalo se polako i po tačno utvrđenom običaju - recept sačuvan kroz generacije i danas budi sećanja na pravu domaću kuhinju.
Crkveni Tipik određuje i dane kada se opelo ne služi.