SPC DANAS DOBILA NOVOG VLADIKU: Patrijarh Porfirije svečano hirotonisao episkopa kostajničkog Serafima
Svečana ceremonija u Hramu Svetog Save ispunila srca vernika radošću. Novi arhijerej SPC donosi sa sobom bogato iskustvo i duhovnu snagu.
U beogradskom naselju Vračar, bogosluženju su mogli da prisustvuju i gluvonemi, budući da je na znakovni jezik preveden program, te je na taj način poruka stigla do svakog vernika.
Patrijarh Porfirije je služio 10. novembra 2024. godine liturgiju u hramu Svetog Save na Vračaru.
Liturgija je bila prevođena na znakovni jezik za prisutne vernike sa oštećenjima sluha i govora iz Gradske organizacije gluvih Beograda.
- Ljubav kao suština, kao esencija onoga što mi jesmo i što čitav svet jeste, potvrđuje da imamo stvaralački poriv u sebi, graditeljski poriv u sebi, sklonost ka kreativnosti, ka izgrađivanju i unapređivanju svega, naročito sebe i odnosa sa onima na koje smo upućeni. Ljubav potvrđuje i pokazuje da mi imamo glad za trajanjem i to ne trajanjem koje je ograničeno vremenom i prostorom, nego trajanjem koje probija i kida granice vremena i prostora.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Patrijarh Porfirije je istakao da u sebi imamo dubinsku potrebu za večnim trajanjem, a to je ništa drugo nego večni život.
- Večni život u zajednici u zagrljaju sa onima, ne samo do kojih nam je stalo, nego koje istinski volimo i koji znače smisao našega života – besedio je patrijarh Porfirije i naglasio:
– Hristos je izvor smisla, On je ljubav po sebi i zato je on izvor ljubavi. Otuda sve ovo što imamo kao svet oko sebe i svet u sebi, isključivo i samo ako se priključi na život, na izvor života, na Hrista, dobija silu života, silu ne samo trajanja kao bitisanja i egzistencije, nego silu života kao iskustvo i realnost ljubavi i zajednice, iskustvo zagrljaja sa Hristom kroz koje grlimo jedni druge i grlimo čitav svet. U tom zagrljaju u kojem On postoji kao večni Bog, postojimo i mi u njemu i sa njim. Tu, naravno, ključna karika koja nas vezuje za Hrista jeste naša vera, vera koja je bez dela mrtva, vera koja se pretvara u ljubav, vera koja je potpuno predavanje i poverenje u Isusa Hrista, Sina Božjeg i našeg Spasitelja.
Patrijarhu Porfiriju su sasluživali preosvećena gospoda vikarni episkopi: remezijanski Stefan, toplički Petar, jenopoljski Nikon i moravički Tihon, sveštenstvo i đakonstvo uz molitveno učešće mnogobrojnog vernog naroda.
Svečana ceremonija u Hramu Svetog Save ispunila srca vernika radošću. Novi arhijerej SPC donosi sa sobom bogato iskustvo i duhovnu snagu.
O važnosti bolosluženja i odlasku u hram, pričao je i ranije patrijarh Porfirije navodeći da jedinstvo sa Bogom predstavlja smisao života svakog pojedinca.
Na praznik kada se molitveno sećamo Svetog apostola Luke, u crkvi na Košutnjaku koja mu je posvećena, poglavar Srpske pravoslavne crkve podstakao je vernike da, poput svetitelja, grade svoj život na veri i ljubavi, te naglasio da jedino kroz razumevanje i praštanje možemo proširiti svoja srca.
Poglavar SPC služio je liturgiju u Sabornom hramu u Zaječaru, koji obeležava 190 godina postojanja, a okupljenim vernicima uputio nadahnutu poruku o ljubavi prema Bogu i bližnjima.
U vremenu kada mnogi žeđ gase prolaznim stvarima, poglavar Srpske pravoslavne crkve poziva: ostavimo krčage i dođimo na izvor večnosti.
Među sabranim narodom bilo je dosta bolesnih i nemoćnih, koji su u ovu svetinju došli na molitvu.
U crkvenom kalendaru, nedelja nije dan kada se "ne radi“ zato što je to zabranjeno, već zato što je posvećena višem cilju.
Na dan kada se liturgijski sećamo prenosa moštiju vladike Nikolaja Velimirovića u otadžbinu, njegov Lelić postao je prestonica duhovne sabornosti – u molitvenom jedinstvu naroda i arhijereja iz svih krajeva sveta.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
U manastiru u kojem je Gojko Stojčević dobio monaško ime Pavle, na Krstovdan su se okupili vernici, umetnici i poštovaoci njegovog života i dela.
Arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i verni narod sabraće se u nemanjićkoj zadužbini na bdeniju, liturgiji i trpezi ljubavi
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Čokoladni keks, nežni vanil-krem, mlečna čokolada i kikiriki spajaju se u poslasticu koja se priprema bez mnogo truda, baš kao nekada kada bi se nešto slatko na brzinu iznosilo pred porodicu i iznenadne goste.
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.