O važnosti bolosluženja i odlasku u hram, pričao je i ranije patrijarh Porfirije navodeći da jedinstvo sa Bogom predstavlja smisao života svakog pojedinca.
Patrijarh Porfirije će održati u utorak, 29. oktobra 2024. godine, sa početkom u 19 časova u Velikoj sali Doma kulture Studentski grad predavanje na temu "Liturgija – opredeljenje za Carstvo Božje".
O važnosti bogosluženja i odlasku u crkvu govorio je ranije patrijarh Porfirije, navodeći primer ulice, koja ne vodi ka hramu.
- U jednom gruzijskom filmu imamo scenu u kojoj jedna baka zaustavlja nekog prolaznika i pita ga: Da li ova ulica vodi hramu? I taj čovek je odgovorio da ne vodi. I baka u čudu veli: Čemu ulica koja ne vodi hramu? Čemu duša ljudska, sazdata po slici i prilici Božjoj, koja ne teži hramu? Čemu naselje, čemu grad koji nema u svom srcu hram? Čemu bilo šta ako nema čežnju, težnju i glad za Bogom, za Duhom Svetim?
- Hram, braćo i sestre, postoji da bismo se u njega sabirali, da bismo služili svetu liturgiju, da bismo se uznosili blagodaću Duha Svetog u Carstvo Božje, da bi Carstvo Božje silazilo među nas, da bi i ovaj svet postao Carstvo Božje, da bi čitav svet bio ono zbog čega je i stvoren – da bio hram Božji, da bi sve uznosilo slavu Bogu.
Foto: SPC
Patrijarh srpski Porfirije
Patrijarh je istakao da je značaj i smisao hrama za život pojedinca, ali i zajednice naš narod veoma dobro razumeo kroz vekove i zato je gde god je išao i gde god se naseljavao najpre dizao hramove u slavu Božju. Čak i onda kada se mukotrpno trudio da sebi stekne i obezbedi koricu hleba, kada nije imao ni najbolje mesto gde može svoju glavu skloniti, dizao je hram.
- Ako nemamo zajednicu sa Bogom sve se pretvara u besmisao, u prah i pepeo, pre ili kasnije, jer smo sazdani po slici i prilici Božjoj. Sazdani smo za večnost! Kao što kaže veliki Miloš Crnjanski da ima seoba, ali da smrti i poraza nema, i mi kažemo da gde god da smo, dokle god ima hrama, dokle god ima liturgije, dokle god ima molitve, ima i nas, zato što smo tada u Hristu, ali što je još važnije, ne samo da nas ima ovde i sada u istoriji, nego da svi zajedno imaju večnost, imaju Carstvo Božje, jer to je ono što je naš cilj - kazao je poglavar SPC i dodao:
- To je ono zbog čega smo pozvani iz nebića u biće, zbog čega smo rođeni. Imajući uvek hram i obnavljajući hram, neka Bog da da se i mi obnavljamo, da snažimo, da jačamo, da rastemo u Hristu, da dolazimo na ovo mesto gde se služi sveta Liturgija, koja nije ništa drugo nego Carstvo Božje, i postajući jedno sa Hristom Njega zajedno sa Njegovim Ocem i Duhom Svetim slavimo uvek, sada i u vekove vekova. Amin.
U Srpskoj akademiji nauka i umetnosti u Beogradu predstavljena je monografija episkopa moravičkog Tihona, monumentalno delo koje otkriva razvoj oltarske pregrade kroz vekove, osvetljavajući ključne trenutke srpske crkvene i umetničke istorije.
U suočavanju sa neosnovanim kritikama, Informativna služba SPC u saopštenju poručuje da ostaje nepokolebljiva pred napadima, uvek spremna na dijalog, ali isključivo u skladu sa svojim hrišćanskim principima.
Ono što posebno treba naglasiti jeste da SPC u isto vreme nije poklonila MPC sve one srpske svetinje i manastire, koje su gradili srpski vladari u istoriji. Tomosom o autokefaliji MPC te svetinje nisu poklonjene, kao što pojedini zlonamerni ili pak neznaveni ljudi komentarišu, već su dati na upotrebu, a to su dve suštinski različite pravne formulacije, istakao je arhimandrit Petar (Dragojlović).
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pravoslavna misija u Ugandi rođena je iz duboke potrebe naroda koji je, razočaran plodovima delovanja nekadašnjih kolonijalnih misionara, počeo da traga za izvornim i nepromenjenim hrišćanskim predanjem.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.