Mitropolit Irinej u teškom stanju
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
U suočavanju sa neosnovanim kritikama, Informativna služba SPC u saopštenju poručuje da ostaje nepokolebljiva pred napadima, uvek spremna na dijalog, ali isključivo u skladu sa svojim hrišćanskim principima.
Nakon konstantnih napada određenih medijskih i političkih krugova u proteklim nedeljama i mesecima, Srpska pravoslavna crkva odlučila je da na ove nepravedne optužbe odgovori oštro, ali u duhu hrišćanskog učenja – istinom i ljubavlju. Dok se lažne kampanje i zlonamerne insinuacije množe, Crkva ne ćuti, već hrabro podseća na svoju misiju koja traje vekovima, nepokolebljiva pred svakodnevnim iskušenjima. Vernici znaju da je Crkva, koja je kroz istoriju stajala uz narod i njegovu svetinju, i sada spremna da brani istinu, ne iz osećaja odbrane sebe, već iz ljubavi prema pravdi i Bogu.
Saopštenje Informativne službe SPC počinje oštrom reakcijom na medijske kampanje:
"I manje zainteresovani posmatrač bi primetio niz uzastopnih snažnih medijskih kampanja kojima, po nepostojećim pitanjima i problemima, određeni krugovi sa različitih strana političkog spektra, nastoje da Srpsku pravoslavnu crkvu označe kao dežurnog krivca. Pojedini to rade iz neznanja, drugi zbog ideološke zaslepljenosti ili patološke mržnje, treći da bi koliko-toliko pokrili sopstvene greške ili čak ogrešenja, a ima i onih kojima je, zapravo, mesto u „magarećoj klupi”, koji Crkvu optužuju unapred, avansno i preventivno, zbog problema koje oni sami tek planiraju da stvore."

Medijski spinovi usmereni prema Crkvi, prema navodima iz saopštenja, imaju za cilj da zbune širu javnost i predstave Crkvu kao prepreku društvenom napretku. Uprkos tome, vernici ostaju nepokolebljivi:
"Vernike Srpske pravoslavne crkve te kampanje medijskih laži i spinova gotovo da ne dotiču. Njima je jasno, na primer, da episkop koji godišnje pređe više hiljada kilometara, mora da ima na raspologanju automobil, pritom ne u njegovoj ličnoj svojini već u svojini Crkve. Nijednom verujućem čoveku ne pada na pamet da se Crkva, koja je jedina sa narodom ostala na Kosovu i Metohiji, odriče zavetne srpske zemlje ili da namerava, čak da hita (!) da do predstojećeg Vaskrsa pređe na „novi” (grigorijanski, „papski”) kalendar."
Srpska pravoslavna crkva ukazuje na to da su ovi napadi najčešće usmereni na one koji su neupoznati sa njenim delovanjem, a ne na njene vernike. Takođe, saopštenje se bavi pitanjem poslednjeg medijskog spina u vezi sa stavom Crkve o kampanji za transplantaciju organa:
"Najnoviji otrovni spin, posejan bukvalno po svim važnim medijima, odnosi se na navodnu nespremnost Crkve da podrži kampanju Ministarstva zdravlja Produži život, odnosno da se „čeka” stav Crkve o programu zaveštavanja i transplantacije organa. Pritom niko ne ističe eklatantan primer koji, po ovom pitanju, javno i pred kamerama daje lično patrijarh srpski Porfirije. On je, naime, svake godine, najmanje dva puta godišnje, dobrovoljni davalac krvi, a na njegovu inicijativu svi parohijski domovi u Beogradu, kada god je potrebno, na raspolaganju su Zavodu za transfuziju."
Patrijarhovo lično zalaganje za davanje krvi i uključivanje parohijskih domova kao centara za donacije jasno pokazuje da Crkva podržava humanitarne akcije. O ovome je Crkva više puta obavestila i vernike i širu javnost, čime je jasno definisala svoj stav o ovom pitanju. Pored toga, navodi se i primer srpskih arhijereja i sveštenika koji su donirali organe.
U vezi sa transplantacijom organa, Srpska pravoslavna crkva navodi jasne etičke uslove:
"Kao i o mnogim važnim životnim pitanjima koja su se pred verujući narod (čitaj: Crkvu) postavila tokom poslednjih decenija, Crkva je, odnosno njen Sveti arhijerejski sabor, još 2004. godine donela stav, zasnovan na Hristovom učenju i, sledstveno, na Svetom pismu i na dvomilenijumskom iskustvu (Svetom predanju), kojim se ona saglašava sa transplantacijom organâ ukoliko su ispunjeni sledeći uslovi:
– da je donator dobrovoljno zaveštao svoje organe i
– da je donatorova porodica posmrtno dala svoju saglasnost."
Crkva naglašava da je od suštinskog značaja da moralne vrednosti ostanu netaknute u pitanjima kao što su transplantacija organa. Saopštenje takođe ukazuje na potrebu da medicinsko osoblje bude besprekorno moralno:
"Naša Crkva će uvek i bespogovorno naglašavati da je odluka o transplantaciji organâ, bez obzira na to da li je „donor” mrtav ili živ, pitanje kojim može da se bavi samo besprekorno moralno medicinsko osoblje, a ne ono moralno indiferentno ili, još gore, korumpirano."
Zaključujući svoje saopštenje, Crkva poručuje da su njena vrata otvorena za dijalog, ali pod uslovom da se poštuju njeni vekovni principi:
"Otvorena vrata dobre volje, razumevanja i ljubavi, uz vernost nezastarivim načelima i merilima pravoslavlja, sviđala se ona ili ne sviđala aktuelnim nosiocima društvene odgovornosti i državno-političke nadležnosti, ne treba razbijati tenkom, već, prosto-naprosto, ušetati kroz njih."
Ovim saopštenjem, Srpska pravoslavna crkva jasno stavlja do znanja da se neće povinovati pritiscima i kampanjama koje dolaze iz određenih društvenih krugova, te da će uvek ostati verna svojim hrišćanskim načelima. Njena misija ostaje usmerena na očuvanje istine i na služenje narodu, uvek otvorena za dijalog i saradnju, ali bez odstupanja od svojih temeljnih principa.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Kada neko više ne želi da bude deo našeg života, insistiranje i pokušaj da ga zadržimo može samo produbiti bol.
Na prvi pogled deluju gotovo isto, ali se iza ova dva pojma kriju različiti odgovori na jedno od najvećih pitanja čoveka: šta možemo da znamo o Bogu?
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Strah je prirodna ljudska reakcija, ali on postaje opasan kada nam zarobi dušu i udalji nas od Boga.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.