HRISTOS VASKRSE! Hrišćani u celom svetu slave najradosniji praznik!
Vaskrs simbolizuje pobedu života nad smrću, svetlosti nad tamom i dobra nad zlom, nudeći vernicima nadu u večni život i spasenje.
Činjenica je, kao što mi je jedan sveštenik rekao, da ćemo Matej i ja zauvek biti zajedno. Tako i jeste, mi smo zajedno, kaže Nenad Periš, čovek divovske snage.
Krajem decembra 2021. Matej Periš, mladić iz Splita, doputovao je u Beograd da bi s prijateljima dočekao Novu godinu. Međutim, u noći između 30. i 31. decembra izgubio mu se svaki trag. Nakon više od pet meseci opsežne potrage koja je potresla čitav region, njegovo telo pronađeno je u Dunavu, kod Ade Huje.
Tri godine kasnije, njegov otac Nenad Periš, koji je tri meseca proveo u Beogradu, čekajući vesti o nestalom sinu, odlučio je da govori o svom bolu, ali i o snazi koju crpi iz vere i podrške koju je dobio tokom tragedije. U emisiji Crna hronika na Kurir televiziji, iskreno je podelio svoje emocije i iskustva.
- Ima dana kada je sve više-manje u redu, ali ima trenutaka kada se ponovo vratiš u stanje koje je bilo dok sam bio u Beogradu i tražio sina. Tako će biti do kraja života. Osećaji i emocije nisu ništa manji nego što su tada bili. To je moj život i moj put, čovek gradi sebe kroz iskustva u životu, a ta tragedija je meni obeležila kompletan život, moj pogled na prošlost, moju budućnost i sadašnjost. Kao roditelj nosiš to u srcu i boriš se sa time.

Kaže da je izgubio nešto čemu se radovao, zašta je živeo, ali ističe da mu vera pomaže u prevazilaženju tuge.
- Uz najiskreniju veru ima puta i čovek je mora pronaći i ići napred. Mi i dalje živimo zajedno i naš odnos je odnos oca i sina, možda smo sada više partneri. Nekad pomislim kako vreme prolazi i fizički se menjamo, nekada mi pada na pamet da ona slika koju pamtim bi bila malo drugačija. To su te mašte. Nemam neki poseban momenat, zavisi gde se nalazim ali činjenica je, kao što mi je jedan sveštenik rekao, da ćemo zauvek biti zajedno. Tako i jeste, mi smo zajedno.
Nenad priznaje da retko govori o svom gubitku, jer svako svoju tugu nosi na svoj način, ali naglašava da je Matej stalno prisutan u njegovom životu. Kaže da bude dana kada shvati da mu sin fizički nije tu, ali zapravo tu je.
- Neprestano. Često kao otac razgovaram sa njim. Ne znam da li je to slabost, niti me zanima. To je moj način borbe. U molitvi sam, i tada sam potpuno miran. Emocije ponekad navru, kao sada – rekao je sa suzama u očima.
Jedan od najsnažnijih aspekata njegovog boravka u Beogradu bila je, kako kaže, neverovatna podrška ljudi – od običnih građana, do najviših verskih i državnih autoriteta.
Osetio je, priča, svaku emociju koja se dešavala oko njega. Ljudi u Beogradu i širom Srbije davali su mu neverovatnu podršku. Doživeo je, naglašava, da mu nepoznat čovek na ulici da svoj broj telefona i kaže: "Ako nešto treba, zovite me." Ljudi su mu nudili stanove da ima gde da živi dok je u Beogradu, prevoz, jedna televizija i smeštaj u hotelu...
Nenad je istakao i koliko mu je značila podrška Srpske pravoslavne crkve i samog patrijarha.
- Dobiti toliko pozitivne energije od ljudi u Beogradu, Srbiji, svih mogućih nivoa, do patrijarha sa kojim sam razgovarao i ostao u fantastičnim odnosima, ja policajce zovem prijateljima. Čujemo se za sve praznike. Ja mislim da oni nisu svesni koliko su dobri ljudi.
Kaže da je, ipak, najboljeg čoveka sam sreo na Adi Ciganliji, starijeg gospodina, rekao mu je: "Sve vreme razmišljam šta da Vam kažem dok ste dolazili prema meni, ali ne znam šta da vam kažem. Ipak, ako mogu, nešto bih vam poklonio".
- Dao mi je jednu čokoladu. On mi nije poklonio čokoladu, nego sebe, ceo svet, sve što je mogao.
Na kraju, Nenad je poručio da se čovek nikada ne može oprostiti od svog deteta, ali da mora pronaći svoj put kroz život.
- Bogu hvala Matej je nađen, sahranjen. Znam gde je moj sin, ali što je važno znam da ćemo se sresti i to je jedina istina.
Vaskrs simbolizuje pobedu života nad smrću, svetlosti nad tamom i dobra nad zlom, nudeći vernicima nadu u večni život i spasenje. Izrazom "Bog ti pomagao" može se odgovoriti na svaki pozdrav inoslavnog vernika. Svi oni koji su sumnjali u Sina Božjeg u velikom strahu i divljenju su posmatrali to nebesko znamenje, koje je sijalo neopisivom svetlošću, jačom od sunčeve. Sve što dolazi iz Božje ruke dolazi iz ljubavi.
HRISTOS VASKRSE! Hrišćani u celom svetu slave najradosniji praznik!
KAKO BI PRAVOSLAVCI TREBALO DA SE PONAŠAJU U DRUGIM CRKVAMA: Sveštenik objasnio pravila i u čemu pravoslavni vernici nikako ne bi smeli da učestvuju
DAN KADA SU I NEVERNICI PRESTALI DA SUMNJAJU I PREŠLI U PRAVOSLAVLJE: Obeležavamo spomen na Pojavu Časnog krsta u Jerusalimu
KUDA KRENUTI KADA SE SVI PUTEVI ZATVORE I KAKO! Čuveni ruski svetac Sergej Radonješki imao je odogovor i na ovo pitanje
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
U hrišćanstvu često se govori da nijedna ljudska sudbina nije bez smisla i da Gospod svakome daje ono što je potrebno za spasenje.
Nakon prvog dana najvećeg islamskog praznika sledi mirniji dan ispunjen posetama, porodičnim okupljanjima i sećanjem na bližnje, u kojem se bajramska poruka živi kroz svakodnevne odnose.
Jedan od najvažnijih praznika u islamu donosi dane molitve, darivanja i porodičnog okupljanja, a posebnu pažnju privlače tradicionalne čestitke i običaji koji se vekovima prenose među muslimanima.
Od čišćenja doma i odlaska na mezarja do kurbana i porodičnih okupljanja: objašnjenja koja otkrivaju kako se kroz svakodnevne običaje čuva duh praznika i prenosi kroz generacije.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Hiljade ljudi satima čekaju u tišini pred Časnim pojasom, stvarajući prizor koji menja sliku grada i otvara pitanje duhovne stvarnosti Srbije.
Dok se kumovi sve češće biraju po interesu i trenutnoj koristi, poruka blaženopočivšeg patrijarha Pavla vraća pažnju na ono što se ne vidi na prvi pogled.
Jednostavan recept iz pravoslavne tradicije spaja šumske plodove, miris luka i sporo pečenje pod sačem, u jelo koje je hranilo generacije tokom posta.