Na praznik Prenosa moštiju, liturgijska svetlost obasjala je nemanjićku svetinju, dok su mitropolit Atanasije i episkop Nektarije uputili snažne poruke o veri, jedinstvu i nadi.
Pod svodovima svetog hrama Vaznesenja Gospodnjeg u manastiru Mileševi, gde je vekovima počivao najblistaviji među Srbima – sveti Sava, na praznik Prenosa njegovih svetih moštiju, zasijala je bogoslužbena svetlost kakva se retko doživljava. Tog dana, sveto i zemaljsko proželo se nevidljivim nitima blagodatne prisutnosti, donoseći vernima ono što im je najpotrebnije – mir, utehu i smernicu.
Foto: Eparhija mileševska
Liturgiju su sližili Vladika Atanasije i vladika Nektarije
Svetu liturgiju služili su mitropolit mileševski Atanasije i episkop londonski i velikobritansko-irski Nektarije, u molitvenom prisustvu umirovljenog episkopa mileševskog Filareta. Mileševske monahinje, predvođene igumanijom Akvilinom, odgovarale su na prozbe i jektenije, ispunjavajući hram melodijom u kojoj su se pominjala sveta imena srpskih duhovnika – učitelja i putevoditelja.
Nakon zaamvone molitve, osveštani su slavski darovi i prelomljen slavski kolač, pripremljeni u čast svetog Save, prvog arhiepiskopa srpskog, duhovnog rodonačelnika našeg naroda.
Foto: Eparhija mileševska
Mileševske monahinje odgovarale su na prozbe i jektenije
Obraćajući se sabranima, mitropolit Atanasije poručio je da praznik nije samo liturgijska proslava, već duhovno sabranje celokupnog srpstva:
– Eto, danas nam je sve blizu, u ovoj velikoj zajednici, zajednici sa Bogom. Gospod je dozvolio i pomogao nam u tome da Mu se približimo u božanskoj liturgiji i da se pričestimo sa ove životvorne božanske trpeze Njime. Danas su nam blizu i oni koji su Njemu ugodili... Sveti Sava nas poziva da budemo slični njemu, a on sličan Bogu, jer objedinjava, daje mir, zasađuje blagodat i ljubav. Ovaj hram, Vaznesenjski, u kome je sveti Sava svojim svetim moštima počivao, osvećen je, tako da ovaj prostor deluje isceljujuće. Ovde će mnogi naći ono što im je potrebno – mir svojoj duši, isceljenje duše i tela.
Foto: Eparhija mileševska
Vladika Atanasije i vladika Nektarije prelomili su slavski kolač
Duh praznika nije zaobišao ni one iz daljine. Episkop Nektarije, koji u dalekoj Britaniji predvodi verni deo srpskog naroda, duboko je doživeo snagu svetosavske prisutnosti u Mileševi:
– Svaka reč koja je pročitana u Jevanđelju je istina i tom istinom mi živimo i dišemo. Danas smo pročitali gde Gospod govori da je On vrata, i kroz ta vrata ako neko uđe – spasiće se. Te reči Jevanđelja danas duboko odzvanjaju ovom svetom obitelji mileševskom. Kao nekada Izrailj, koji je lutao i bio u ropstvu, tako je i srpski narod, pored svih muka, dočekao i opet iznova dočekuje ovaj praznik. Sveti Sava se nije samo svojim moštima vratio, već se vratio i kao prosvetitelj i osvetitelj roda našega. On nas je privezao uz Hrista – i to je ono što nas je sačuvalo. To je svetosavlje – da ostanemo Hristovi i Božji, bez obzira na sve naše slabosti.
Njegove reči bile su više od blagodarnosti – bile su potvrda da sveti Sava i danas sabira narod, ne samo u Srbiji, nego širom vaseljene, svuda gde srpsko srce kuca i pamti.
U Mileševi tog dana nije samo proslavljen praznik – obnovljena je duhovna veza između prošlosti i budućnosti, između svetitelja i naroda. Sveti Sava, svojim tihim prisustvom, još jednom je pokazao da ne ostavlja svoj narod. On nas uči kako se živi za večnost – s verom, s ljubavlju, s Hristom.
Tokom posete manastiru iz 13. veka, ministar kulture Nikola Selaković razgovarao je s mitropolitom Atanasijem i lokalnim rukovodstvom o rekonstrukciji Sabornog hrama i budućim zajedničkim projektima države i Eparhije mileševske.
Na dan kada Prijepolje slavi slavu Sabornog hrama, praznik Ostroškog Čudotvorca pretvorio se u dirljiv prikaz vere, zajedništva i nade – od liturgije i rukopoloženja, preko litije, pa sve do večeri ispunjene guslama, pesmom i trpezom ljubavi.
Na praznik Svetog Atanasija Velikog, u hramu Svetog Save na Vračaru, liturgijsko sabranje okupilo je arhijereje iz više krajeva sveta, a duhovna poruka slavljenika dotakla je srca svih prisutnih: da živimo rukovođeni svetiteljskom mudrošću i božanskom ljubavlju.
Prenos moštiju Svetog Save iz Trnove, gde je bio sahranjen, u Manastir Mileševu, dogodio se za vreme vladavine kralja Vladislava 1237. godine, 19. maja po novom, a 6. maja po starom kalendaru.
U dokumentu koji su pripremile SAD i Rusija prvi put se na međunarodnom nivou otvara i pitanje statusa kanonske Ukrajinske pravoslavne crkve u okviru budućeg mirovnog dogovora.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Na liturgiji koju je služio mitropolit Atanasije sabralo se mnoštvo vernika, a najemotivniji trenutak nastao je kada su najmlađi prilazili da prime svetu tajnu. Vladika je u besedi naglasio da ne postoji važnija hrana od one nebeske – koja ispunjava i telo i srce.
U manastiru Mileševa dogodio se susret ispunjen emocijama i duhovnom toplinom – mitropolit Atanasije je s radošću poželeo dobrodošlicu episkopu Filaretu, koji se vraća u svetinju gde je služio Bogu i narodu.
Izložba „Anđeoski obrazi Hilandara“, duhovne besede i svečana akademija obeležili su dane u čast Svetog Save, okupivši verni narod u znaku ljubavi, zajedništva i molitve.
U srdačnom susretu u Prijepolju, mitropolit mileševski pohvalio rad Kluba i značaj časopisa Savindan koji čuva svetosavske vrednosti za nove generacije.
Vernici, arhijereji, profesori i đaci okupili su se u crkvi Svetog Save kako bi zajedno proslavili četvrt veka škole koja oblikuje buduće pastire Hristove, uz poruke o veri, životu i službi Dobrog Pastira.
U Sabornom hramu u Podgorici, mitropolit nemački služio je liturgiju i besedio o hrabrosti, dostojanstvu i božanskom dodiru, naglašavajući da vera može preobraziti smrtnost u besmrtnost i doneti isceljenje svima koji veruju.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Srpska pravoslavna crkva danas obeležava praznik posvećen Svetom apostolu Filipu, dok se u narodu obeležavaju poklade kao duhovna i običajna priprema za četrdeset dana uzdržanja.