Na praznik Prenosa moštiju, liturgijska svetlost obasjala je nemanjićku svetinju, dok su mitropolit Atanasije i episkop Nektarije uputili snažne poruke o veri, jedinstvu i nadi.
Pod svodovima svetog hrama Vaznesenja Gospodnjeg u manastiru Mileševi, gde je vekovima počivao najblistaviji među Srbima – sveti Sava, na praznik Prenosa njegovih svetih moštiju, zasijala je bogoslužbena svetlost kakva se retko doživljava. Tog dana, sveto i zemaljsko proželo se nevidljivim nitima blagodatne prisutnosti, donoseći vernima ono što im je najpotrebnije – mir, utehu i smernicu.
Foto: Eparhija mileševska
Liturgiju su sližili Vladika Atanasije i vladika Nektarije
Svetu liturgiju služili su mitropolit mileševski Atanasije i episkop londonski i velikobritansko-irski Nektarije, u molitvenom prisustvu umirovljenog episkopa mileševskog Filareta. Mileševske monahinje, predvođene igumanijom Akvilinom, odgovarale su na prozbe i jektenije, ispunjavajući hram melodijom u kojoj su se pominjala sveta imena srpskih duhovnika – učitelja i putevoditelja.
Nakon zaamvone molitve, osveštani su slavski darovi i prelomljen slavski kolač, pripremljeni u čast svetog Save, prvog arhiepiskopa srpskog, duhovnog rodonačelnika našeg naroda.
Foto: Eparhija mileševska
Mileševske monahinje odgovarale su na prozbe i jektenije
Obraćajući se sabranima, mitropolit Atanasije poručio je da praznik nije samo liturgijska proslava, već duhovno sabranje celokupnog srpstva:
– Eto, danas nam je sve blizu, u ovoj velikoj zajednici, zajednici sa Bogom. Gospod je dozvolio i pomogao nam u tome da Mu se približimo u božanskoj liturgiji i da se pričestimo sa ove životvorne božanske trpeze Njime. Danas su nam blizu i oni koji su Njemu ugodili... Sveti Sava nas poziva da budemo slični njemu, a on sličan Bogu, jer objedinjava, daje mir, zasađuje blagodat i ljubav. Ovaj hram, Vaznesenjski, u kome je sveti Sava svojim svetim moštima počivao, osvećen je, tako da ovaj prostor deluje isceljujuće. Ovde će mnogi naći ono što im je potrebno – mir svojoj duši, isceljenje duše i tela.
Foto: Eparhija mileševska
Vladika Atanasije i vladika Nektarije prelomili su slavski kolač
Duh praznika nije zaobišao ni one iz daljine. Episkop Nektarije, koji u dalekoj Britaniji predvodi verni deo srpskog naroda, duboko je doživeo snagu svetosavske prisutnosti u Mileševi:
– Svaka reč koja je pročitana u Jevanđelju je istina i tom istinom mi živimo i dišemo. Danas smo pročitali gde Gospod govori da je On vrata, i kroz ta vrata ako neko uđe – spasiće se. Te reči Jevanđelja danas duboko odzvanjaju ovom svetom obitelji mileševskom. Kao nekada Izrailj, koji je lutao i bio u ropstvu, tako je i srpski narod, pored svih muka, dočekao i opet iznova dočekuje ovaj praznik. Sveti Sava se nije samo svojim moštima vratio, već se vratio i kao prosvetitelj i osvetitelj roda našega. On nas je privezao uz Hrista – i to je ono što nas je sačuvalo. To je svetosavlje – da ostanemo Hristovi i Božji, bez obzira na sve naše slabosti.
Njegove reči bile su više od blagodarnosti – bile su potvrda da sveti Sava i danas sabira narod, ne samo u Srbiji, nego širom vaseljene, svuda gde srpsko srce kuca i pamti.
U Mileševi tog dana nije samo proslavljen praznik – obnovljena je duhovna veza između prošlosti i budućnosti, između svetitelja i naroda. Sveti Sava, svojim tihim prisustvom, još jednom je pokazao da ne ostavlja svoj narod. On nas uči kako se živi za večnost – s verom, s ljubavlju, s Hristom.
Tokom posete manastiru iz 13. veka, ministar kulture Nikola Selaković razgovarao je s mitropolitom Atanasijem i lokalnim rukovodstvom o rekonstrukciji Sabornog hrama i budućim zajedničkim projektima države i Eparhije mileševske.
Na dan kada Prijepolje slavi slavu Sabornog hrama, praznik Ostroškog Čudotvorca pretvorio se u dirljiv prikaz vere, zajedništva i nade – od liturgije i rukopoloženja, preko litije, pa sve do večeri ispunjene guslama, pesmom i trpezom ljubavi.
Na praznik Svetog Atanasija Velikog, u hramu Svetog Save na Vračaru, liturgijsko sabranje okupilo je arhijereje iz više krajeva sveta, a duhovna poruka slavljenika dotakla je srca svih prisutnih: da živimo rukovođeni svetiteljskom mudrošću i božanskom ljubavlju.
Prenos moštiju Svetog Save iz Trnove, gde je bio sahranjen, u Manastir Mileševu, dogodio se za vreme vladavine kralja Vladislava 1237. godine, 19. maja po novom, a 6. maja po starom kalendaru.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Nikitu po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Haritona Ispovednika. Katolička crkva obeležava Svetog Vjenceslava i Svetog Lovrenca Ruiza. Jevreji obeležavaju treći dan Sukota, a muslimani nemaju veći praznik.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Iza poznatih simbola i opštepoznatih činjenica o manastirskom kompleksu u dolini reke Mileševke otvaraju se manje vidljive epizode koje ga otkrivaju u drugačijem svetlu.
Više od sedam vekova traje sećanje na povratak prvog srpskog arhiepiskopa u Mileševu, događaj koji je postao simbol duhovnog jedinstva i istorijskog pamćenja srpskog naroda.
Svečanom akademijom u Domu kulture, uz besede mitropolita Atanasija i umetnički program, u Prijepolju je obeleženo 850 godina od rođenja prvog srpskog arhiepiskopa.
Na liturgiji koju je služio mitropolit Atanasije sabralo se mnoštvo vernika, a najemotivniji trenutak nastao je kada su najmlađi prilazili da prime svetu tajnu. Vladika je u besedi naglasio da ne postoji važnija hrana od one nebeske – koja ispunjava i telo i srce.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Svetinja čiji su temelji osvećeni 2008. godine nalazi se nadomak četiri fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a u njoj se bogoslužbeni život odvija već više od deset godina.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.