Na praznik Prenosa moštiju, liturgijska svetlost obasjala je nemanjićku svetinju, dok su mitropolit Atanasije i episkop Nektarije uputili snažne poruke o veri, jedinstvu i nadi.
Pod svodovima svetog hrama Vaznesenja Gospodnjeg u manastiru Mileševi, gde je vekovima počivao najblistaviji među Srbima – sveti Sava, na praznik Prenosa njegovih svetih moštiju, zasijala je bogoslužbena svetlost kakva se retko doživljava. Tog dana, sveto i zemaljsko proželo se nevidljivim nitima blagodatne prisutnosti, donoseći vernima ono što im je najpotrebnije – mir, utehu i smernicu.
Foto: Eparhija mileševska
Liturgiju su sližili Vladika Atanasije i vladika Nektarije
Svetu liturgiju služili su mitropolit mileševski Atanasije i episkop londonski i velikobritansko-irski Nektarije, u molitvenom prisustvu umirovljenog episkopa mileševskog Filareta. Mileševske monahinje, predvođene igumanijom Akvilinom, odgovarale su na prozbe i jektenije, ispunjavajući hram melodijom u kojoj su se pominjala sveta imena srpskih duhovnika – učitelja i putevoditelja.
Nakon zaamvone molitve, osveštani su slavski darovi i prelomljen slavski kolač, pripremljeni u čast svetog Save, prvog arhiepiskopa srpskog, duhovnog rodonačelnika našeg naroda.
Foto: Eparhija mileševska
Mileševske monahinje odgovarale su na prozbe i jektenije
Obraćajući se sabranima, mitropolit Atanasije poručio je da praznik nije samo liturgijska proslava, već duhovno sabranje celokupnog srpstva:
– Eto, danas nam je sve blizu, u ovoj velikoj zajednici, zajednici sa Bogom. Gospod je dozvolio i pomogao nam u tome da Mu se približimo u božanskoj liturgiji i da se pričestimo sa ove životvorne božanske trpeze Njime. Danas su nam blizu i oni koji su Njemu ugodili... Sveti Sava nas poziva da budemo slični njemu, a on sličan Bogu, jer objedinjava, daje mir, zasađuje blagodat i ljubav. Ovaj hram, Vaznesenjski, u kome je sveti Sava svojim svetim moštima počivao, osvećen je, tako da ovaj prostor deluje isceljujuće. Ovde će mnogi naći ono što im je potrebno – mir svojoj duši, isceljenje duše i tela.
Foto: Eparhija mileševska
Vladika Atanasije i vladika Nektarije prelomili su slavski kolač
Duh praznika nije zaobišao ni one iz daljine. Episkop Nektarije, koji u dalekoj Britaniji predvodi verni deo srpskog naroda, duboko je doživeo snagu svetosavske prisutnosti u Mileševi:
– Svaka reč koja je pročitana u Jevanđelju je istina i tom istinom mi živimo i dišemo. Danas smo pročitali gde Gospod govori da je On vrata, i kroz ta vrata ako neko uđe – spasiće se. Te reči Jevanđelja danas duboko odzvanjaju ovom svetom obitelji mileševskom. Kao nekada Izrailj, koji je lutao i bio u ropstvu, tako je i srpski narod, pored svih muka, dočekao i opet iznova dočekuje ovaj praznik. Sveti Sava se nije samo svojim moštima vratio, već se vratio i kao prosvetitelj i osvetitelj roda našega. On nas je privezao uz Hrista – i to je ono što nas je sačuvalo. To je svetosavlje – da ostanemo Hristovi i Božji, bez obzira na sve naše slabosti.
Njegove reči bile su više od blagodarnosti – bile su potvrda da sveti Sava i danas sabira narod, ne samo u Srbiji, nego širom vaseljene, svuda gde srpsko srce kuca i pamti.
U Mileševi tog dana nije samo proslavljen praznik – obnovljena je duhovna veza između prošlosti i budućnosti, između svetitelja i naroda. Sveti Sava, svojim tihim prisustvom, još jednom je pokazao da ne ostavlja svoj narod. On nas uči kako se živi za večnost – s verom, s ljubavlju, s Hristom.
Tokom posete manastiru iz 13. veka, ministar kulture Nikola Selaković razgovarao je s mitropolitom Atanasijem i lokalnim rukovodstvom o rekonstrukciji Sabornog hrama i budućim zajedničkim projektima države i Eparhije mileševske.
Na dan kada Prijepolje slavi slavu Sabornog hrama, praznik Ostroškog Čudotvorca pretvorio se u dirljiv prikaz vere, zajedništva i nade – od liturgije i rukopoloženja, preko litije, pa sve do večeri ispunjene guslama, pesmom i trpezom ljubavi.
Na praznik Svetog Atanasija Velikog, u hramu Svetog Save na Vračaru, liturgijsko sabranje okupilo je arhijereje iz više krajeva sveta, a duhovna poruka slavljenika dotakla je srca svih prisutnih: da živimo rukovođeni svetiteljskom mudrošću i božanskom ljubavlju.
Prenos moštiju Svetog Save iz Trnove, gde je bio sahranjen, u Manastir Mileševu, dogodio se za vreme vladavine kralja Vladislava 1237. godine, 19. maja po novom, a 6. maja po starom kalendaru.
Sećanje na ovog svetitelja iz 4. veka otkriva život ispunjen odricanjem, molitvom i verom koja je, prema predanju, ostavila trag i posle njegove smrti, kroz miro koje je lečilo i menjalo živote vernika.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.
U vremenu kada se emocije potiskuju i tuga skriva, pouka velikog srpskog duhovnika 20. veka pomaže da pronađemo spokoj u duši i oslobodimo se negativnih posledica stresa i napetosti.
Za samo nekoliko nedelja smenjuju se Đurđevdan, Markovdan, Vasilije Ostroški, Spasovdan i niz drugih praznika, uz retka liturgijska poklapanja i gust raspored koji će mnogim porodicama promeniti uobičajene navike.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Svečanom akademijom u Domu kulture, uz besede mitropolita Atanasija i umetnički program, u Prijepolju je obeleženo 850 godina od rođenja prvog srpskog arhiepiskopa.
Na liturgiji koju je služio mitropolit Atanasije sabralo se mnoštvo vernika, a najemotivniji trenutak nastao je kada su najmlađi prilazili da prime svetu tajnu. Vladika je u besedi naglasio da ne postoji važnija hrana od one nebeske – koja ispunjava i telo i srce.
U manastiru Mileševa dogodio se susret ispunjen emocijama i duhovnom toplinom – mitropolit Atanasije je s radošću poželeo dobrodošlicu episkopu Filaretu, koji se vraća u svetinju gde je služio Bogu i narodu.
Izložba „Anđeoski obrazi Hilandara“, duhovne besede i svečana akademija obeležili su dane u čast Svetog Save, okupivši verni narod u znaku ljubavi, zajedništva i molitve.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Vethopeščernika po starom i Svetog Atanasija Velikog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Atanasija Velikog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Reči svetitelja razotkrivaju zašto ono što vas danas muči nije ni približno veliko kao što izgleda i kako da povratite unutrašnji mir, bez obzira na okolnosti
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.