Izložba „Anđeoski obrazi Hilandara“, duhovne besede i svečana akademija obeležili su dane u čast Svetog Save, okupivši verni narod u znaku ljubavi, zajedništva i molitve.
U susret prazniku Svetog Save, prvog arhiepiskopa srpskog i utemeljivača Srpske pravoslavne crkve, širom srpskih zemalja održavaju se svetosavske svečanosti i akademije, svedočeći o nepokolebljivoj duhovnoj snazi i vernosti srpskog naroda prema liku i delu svog najvećeg prosvetitelja. Ovaj blagosloveni događaj, koji se kroz vekove ustoličio kao temelj srpske duhovnosti i kulture, ove godine je poseban sjaj dobio i u Priboju, gde je uz blagoslov arhiepiskopa i mitropolita mileševskog Atanasija, Crkvena opština Priboj priredila svečanosti dostojne imena Svetoga Save.
Anđeoski obrazi Hilandara – lepota svetogorske umetnosti
Svetosavska radost u Priboju započela je u Zavičajnom muzeju otvaranjem izložbe „Anđeoski obrazi Hilandara“, rad Dragana Tomanovića, slikara-restauratora iz užičkog muzeja. Trideset monaških portreta, nastalih tokom njegovog dugogodišnjeg boravka u Hilandaru, svedoče o dubokoj duhovnosti i tajnovitom svetlu Svete Gore. Kroz umešnost njegove ruke, na platnu su zaživeli likovi onih koji su svoj život prineli Bogu u postu, molitvi i poslušanju.
Foto: Eparhija mileševska
Svetosavske svečanosti u Priboju započele su u Zavičajnom muzeju otvaranjem izložbe „Anđeoski obrazi Hilandara“, rad Dragana Tomanovića
O značaju izložbe govorili su direktorka Muzeja Nada Milićević, mitropolit Atanasije, autor Dragan Tomanović i gospođa Gordana Gavrić, svetnik direktora Zadužbine Svetog manastira Hilandara. Skup je bio obeležen mirom, poštovanjem i molitvenom tišinom, koja priliči ovom uzvišenom događaju.
Svetosavska akademija – svetlost koja ne gasne
Posle svečanog otvaranja izložbe, u Domu kulture u Priboju održana je Svetosavska akademija, koja je okupila brojne duhovnike, predstavnike lokalne samouprave, prosvetne radnike, kulturne poslenike i verni narod. Arhijerejskim blagoslovom, mitropolit mileševski Atanasije pozdravio je sve učesnike i goste, naglašavajući da je Svetosavski put put ljubavi – bogopoznanja i čovekoljublja, put koji vodi ka životu večnom.
Foto: Eparhija mileševska
Deo bogatog proframa Svetosavskih svečanosti u Priboju
O svetiteljskom liku i delu Svetog Save govorio je arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski, protojerej-stavrofor Gojko Perović, čije reči bile su prožete mudrošću i ljubavlju prema duhovnoj ostavštini najvećeg srpskog svetitelja. Podsećajući prisutne na značaj Svetog Save kao mirotvorca, prosvetitelja i zaštitnika srpskog naroda, on je pozvao sve da slede njegov primer u ljubavi prema Bogu i bližnjima.
Umetnost u slavu Svetog Save
U bogatom programu akademije učestvovali su učenici veronauke i Muzičke škole iz Priboja, crkveno-gradski hor „Sveti knez Lazar“, glumac Mihailo Laptošević, KUD „Dabar“ Crkvene opštine Priboj, članovi Guslarskog društva Priboj, izvođači etno muzike i mladi pesnici. Svaka tačka programa bila je odraz srpske duše, koja kroz pesmu, muziku i poeziju svedoči o večnoj vezi srpskog naroda sa Svetim Savom.
Svečanostima su prisustvovali predsednici opština Pljevlja, Nova Varoš i Priboj – dr Dario Vraneš, Branko Bjelić i Lazar Rvović, kao i direktori osnovnih i srednjih škola, prosvetni radnici i predstavnici kulturnog i javnog života Priboja.
Završna reč blagodarnosti
U ime organizatora, svim učesnicima programa i vernom narodu zahvalio se arhijerejski namesnik pribojski, protojerej-stavrofor Marko Papić. Njegove reči bile su pune blagodarnosti i molitvenog blagoslova, pozivajući sve da nastave putem Svetosavlja, jer je to put koji vodi ka istini, ljubavi i spasenju.
Svetosavske svečanosti u Priboju bile su još jedan dokaz da se svetlost Svetog Save ne gasi, već da iz pokolenja u pokolenje obasjava srpski narod, vodeći ga putem vere, znanja i ljubavi.
U uzvišenom činu vere i hrišćanske ljubavi, Milić Dučić i Dragan Dučić iz sela Karoševina darovali su deo svog predačkog imanja manastiru Pustinji, time nastavljajući vekovnu tradiciju podrške naroda Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
U srdačnom susretu u Prijepolju, mitropolit mileševski pohvalio rad Kluba i značaj časopisa Savindan koji čuva svetosavske vrednosti za nove generacije.
Iako su ovi stihovi postali simbol vere i ljubavi prema Svetom Savi, pominju se imena nekoliko sveštenika i jednog monaha kao potencijalnih autora. Otkrijte sve o njenoj istoriji, uticaju i tragovima koji vode do misterioznog stihopisca.
Mnogi vernici su u nedoumici zbog različitih tumačenja o pripremi za Svetu tajnu pričešća. Osnivač Srpske pravoslavne crkve je u svom Nomokanonu ostavio precizne smernice koje i danas osvetljavaju put ka dostojnom pričešćivanju.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.
Nakon požara koji je progutao unutrašnjost doma i pričinio veliku materijalnu štetu, vatrogasci su među gareži i urušenim stvarima pronašli potpuno očuvanu ikonu, dok je brza intervencija sprečila tragediju i omogućila da svi izađu bez povreda.
Sećanje na ovog svetitelja iz 4. veka otkriva život ispunjen odricanjem, molitvom i verom koja je, prema predanju, ostavila trag i posle njegove smrti, kroz miro koje je lečilo i menjalo živote vernika.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.
U vremenu kada se emocije potiskuju i tuga skriva, pouka velikog srpskog duhovnika 20. veka pomaže da pronađemo spokoj u duši i oslobodimo se negativnih posledica stresa i napetosti.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Na liturgiji koju je služio mitropolit Atanasije sabralo se mnoštvo vernika, a najemotivniji trenutak nastao je kada su najmlađi prilazili da prime svetu tajnu. Vladika je u besedi naglasio da ne postoji važnija hrana od one nebeske – koja ispunjava i telo i srce.
Tokom posete manastiru iz 13. veka, ministar kulture Nikola Selaković razgovarao je s mitropolitom Atanasijem i lokalnim rukovodstvom o rekonstrukciji Sabornog hrama i budućim zajedničkim projektima države i Eparhije mileševske.
U manastiru Mileševa dogodio se susret ispunjen emocijama i duhovnom toplinom – mitropolit Atanasije je s radošću poželeo dobrodošlicu episkopu Filaretu, koji se vraća u svetinju gde je služio Bogu i narodu.
U prisustvu sveštenstva, majstora i meštana završen važan korak u izgradnji crkve, a poruke vladike ukazale na značaj istrajnosti, vere i dela koja, kako je naglasio, imaju trajnu vrednost i ne prolaze s vremenom.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Za samo nekoliko nedelja smenjuju se Đurđevdan, Markovdan, Vasilije Ostroški, Spasovdan i niz drugih praznika, uz retka liturgijska poklapanja i gust raspored koji će mnogim porodicama promeniti uobičajene navike.
Razdvajamo autentično svedočanstvo o svetiteljki od mitova, uključujući i priču o navodnom susretu sa Staljinom, i otkrivamo kako je zaista izgledao njen život u vremenu progona i stradanja.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako privlačne ideje i teorije mogu postati prostor u kome čovek gubi sigurnost duhovnog oslonca i ne primećuje trenutak kada se udaljava od onoga što smatra istinom.