U uzvišenom činu vere i hrišćanske ljubavi, Milić Dučić i Dragan Dučić iz sela Karoševina darovali su deo svog predačkog imanja manastiru Pustinji, time nastavljajući vekovnu tradiciju podrške naroda Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
U vremenima kada materijalizam često potiskuje duhovne vrednosti, gest meštana sela Karoševine, Milića Dučića i Dragana Dučića, iznova svedoči o neprekinutom lancu dobročinstva koje krasi srpski narod kroz vekove. Njihova odluka da daruju deo svog predačkog imanja manastiru Pustinji, smeštenom u živopisnom kraju kod Prijepolja, predstavlja čin duboke duhovnosti i ljubavi prema Crkvi i svom narodu.
U prostorijama eparhijskog dvora u Prijepolju, pod blagoslovom mitropolita mileševskog Atanasija, ovaj plemeniti čin krunisan je potpisivanjem ugovora o poklonu zemljišta. U prisustvu eparhijskih službenika, nadležnog sveštenika jereja Radana Dragutinovića i ovlašćenog notara, zemljište je formalno predato Eparhiji mileševskoj.
Foto: Eparhija mileševska
Pod blagoslovom mitropolita mileševskog Atanasija, ugovora o poklonu zemljišta potpisan je u Eparhijskom domu
Darovana parcela, koja se nalazi u blizini manastirskog imanja, biće spojena sa postojećim zemljištem, a po želji darodavaca, poslužiti za proširenje seoskog groblja.
Mitropolit Atanasije se dubokom zahvalnošću obratio darodavcima, naglašavajući da ovakvi gestovi predstavljaju ispunjenje hrišćanske ljubavi prema bližnjima, ali i nastavak svetle tradicije darivanja koja duboko prožima istoriju Srpske pravoslavne crkve.
milesevskaeparhija.rs
Vladika mileševski ovoga leta osveštao je novo zvono u manastiru Pustinja
Tradicija darivanja crkvama i manastirima prisutna je od samih početaka hrišćanstva na ovim prostorima. Od velikih zadužbina Nemanjića do skromnih priloga običnih vernika, ovi darovi su uvek bili znak duboke povezanosti naroda i Crkve. Srednjovekovni manastiri, poput Studenice, Hilandara i Žiče, svoj opstanak i razvoj dugovali su ne samo vladarskim zadužbinama već i prilozima lokalnih zajednica.
Darivanje zemlje manastirima često je bilo izraz želje za očuvanjem duhovnosti i ostavljanjem trajnog zaveštanja budućim generacijama. Ova tradicija je nastavljena kroz vekove, čak i u najtežim periodima ropstva i ratova. Takvi gestovi simbolizuju neprestanu brigu za duhovni život zajednice i potvrdu narodnog jedinstva oko Crkve kao oslonca vere i nade.
milesevskaeparhija.rs
Manastir Pustinja
Gest Milića i Dragana Dučića iz Karoševine je svedočanstvo da duhovna vertikala srpskog naroda nije prekinuta. Njihova odluka da slede primer svojih predaka pokazuje da čak i u savremenom dobu postoji prostor za dela ljubavi koja prevazilaze lične interese. Ovaj čin je i podsetnik svima nama da je svaki dar, pa i onaj najskromniji, velik u očima Gospoda ako je darovan sa verom i iskrenošću.
Ovo zemljište će sada, uz molitve monaštva manastira Pustinje, postati mesto koje nosi blagoslov za ceo kraj i podsećanje na neprekidnu nit dobročinstva koja spaja prošlost i sadašnjost, prenoseći svetlost nade u budućnost.
Pored odabira odeće za bebu i kume ili kuma, podjednako je važno i biranje imena za dete, što bi trebalo biti pažljivo promišljeno, uzimajući u obzir tradiciju i značaj imena, kako bi bilo u skladu sa hrišćanskim vrednostima i istorijom.
Nastojatelj manastira u blizini Novog Pazara, otac Gavrilo, govori o obnovi koja traje decenijama i ističe da je sve veći broj vernika koji dolaze na liturgije i pričešće najjači dokaz duhovnog buđenja, kome je doprineo povratak veronauke u škole.
Pozivajući se na Simvol vere i reči svetih otaca, blaženopočivši episkop Srpske pravoslavne crkve objasnio je zašto je Crkva neodvojivi deo pravoslavne vere.
Arheološka istraživanja u porti jedne od najlepših svetinja Srbije, manastira Pustinja kod Prijepolja, otkrila su ostatke građevina iz XVI i XVII veka, kao i neverovatne artefakte koji osvetljavaju bogatu istoriju i duhovno nasleđe ovog svetog mesta.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za petak 5. sedmice po Duhovima otvara se slika čoveka koji čini sve što može, ali poslednji korak ostaje izvan njegove vlasti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Metodija po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Jankit. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Tome apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Istraživanja arheologa otkrivaju pečat, dodatne prostorije manastirskog kompleksa i predmete koji menjaju sve ono što se do sada znalo o ovoj svetinji.
Na praznik Svetih Kirila i Metodija u Obardama je osvećena nova svetinja, podignuta slogom meštana i dobrotvora, a mitropolit mileševski poručio je da će ova svetinja okupljati narod i čuvati veru budućih generacija.
U prisustvu sveštenstva, majstora i meštana završen važan korak u izgradnji crkve, a poruke vladike ukazale na značaj istrajnosti, vere i dela koja, kako je naglasio, imaju trajnu vrednost i ne prolaze s vremenom.
U Mioču i Sjeverinu grade se novi hramovi posvećeni Svetom Nikoli i Svetim mironosicama, a poseta mitropolita Atanasija pokazala je da su ovi projekti mnogo više od gradnje - znak zajedništva i duhovne obnove
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Od brašna, kakaa, mineralne vode i nekoliko uobičajenih namirnica nastaje jednostavna poslastica koja se priprema bez mnogo truda, a ostaje vazdušasta, punog ukusa i prijatne voćne svežine.