U uzvišenom činu vere i hrišćanske ljubavi, Milić Dučić i Dragan Dučić iz sela Karoševina darovali su deo svog predačkog imanja manastiru Pustinji, time nastavljajući vekovnu tradiciju podrške naroda Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
U vremenima kada materijalizam često potiskuje duhovne vrednosti, gest meštana sela Karoševine, Milića Dučića i Dragana Dučića, iznova svedoči o neprekinutom lancu dobročinstva koje krasi srpski narod kroz vekove. Njihova odluka da daruju deo svog predačkog imanja manastiru Pustinji, smeštenom u živopisnom kraju kod Prijepolja, predstavlja čin duboke duhovnosti i ljubavi prema Crkvi i svom narodu.
U prostorijama eparhijskog dvora u Prijepolju, pod blagoslovom mitropolita mileševskog Atanasija, ovaj plemeniti čin krunisan je potpisivanjem ugovora o poklonu zemljišta. U prisustvu eparhijskih službenika, nadležnog sveštenika jereja Radana Dragutinovića i ovlašćenog notara, zemljište je formalno predato Eparhiji mileševskoj.
Foto: Eparhija mileševska
Pod blagoslovom mitropolita mileševskog Atanasija, ugovora o poklonu zemljišta potpisan je u Eparhijskom domu
Darovana parcela, koja se nalazi u blizini manastirskog imanja, biće spojena sa postojećim zemljištem, a po želji darodavaca, poslužiti za proširenje seoskog groblja.
Mitropolit Atanasije se dubokom zahvalnošću obratio darodavcima, naglašavajući da ovakvi gestovi predstavljaju ispunjenje hrišćanske ljubavi prema bližnjima, ali i nastavak svetle tradicije darivanja koja duboko prožima istoriju Srpske pravoslavne crkve.
milesevskaeparhija.rs
Vladika mileševski ovoga leta osveštao je novo zvono u manastiru Pustinja
Tradicija darivanja crkvama i manastirima prisutna je od samih početaka hrišćanstva na ovim prostorima. Od velikih zadužbina Nemanjića do skromnih priloga običnih vernika, ovi darovi su uvek bili znak duboke povezanosti naroda i Crkve. Srednjovekovni manastiri, poput Studenice, Hilandara i Žiče, svoj opstanak i razvoj dugovali su ne samo vladarskim zadužbinama već i prilozima lokalnih zajednica.
Darivanje zemlje manastirima često je bilo izraz želje za očuvanjem duhovnosti i ostavljanjem trajnog zaveštanja budućim generacijama. Ova tradicija je nastavljena kroz vekove, čak i u najtežim periodima ropstva i ratova. Takvi gestovi simbolizuju neprestanu brigu za duhovni život zajednice i potvrdu narodnog jedinstva oko Crkve kao oslonca vere i nade.
milesevskaeparhija.rs
Manastir Pustinja
Gest Milića i Dragana Dučića iz Karoševine je svedočanstvo da duhovna vertikala srpskog naroda nije prekinuta. Njihova odluka da slede primer svojih predaka pokazuje da čak i u savremenom dobu postoji prostor za dela ljubavi koja prevazilaze lične interese. Ovaj čin je i podsetnik svima nama da je svaki dar, pa i onaj najskromniji, velik u očima Gospoda ako je darovan sa verom i iskrenošću.
Ovo zemljište će sada, uz molitve monaštva manastira Pustinje, postati mesto koje nosi blagoslov za ceo kraj i podsećanje na neprekidnu nit dobročinstva koja spaja prošlost i sadašnjost, prenoseći svetlost nade u budućnost.
Pored odabira odeće za bebu i kume ili kuma, podjednako je važno i biranje imena za dete, što bi trebalo biti pažljivo promišljeno, uzimajući u obzir tradiciju i značaj imena, kako bi bilo u skladu sa hrišćanskim vrednostima i istorijom.
Nastojatelj manastira u blizini Novog Pazara, otac Gavrilo, govori o obnovi koja traje decenijama i ističe da je sve veći broj vernika koji dolaze na liturgije i pričešće najjači dokaz duhovnog buđenja, kome je doprineo povratak veronauke u škole.
Pozivajući se na Simvol vere i reči svetih otaca, blaženopočivši episkop Srpske pravoslavne crkve objasnio je zašto je Crkva neodvojivi deo pravoslavne vere.
Arheološka istraživanja u porti jedne od najlepših svetinja Srbije, manastira Pustinja kod Prijepolja, otkrila su ostatke građevina iz XVI i XVII veka, kao i neverovatne artefakte koji osvetljavaju bogatu istoriju i duhovno nasleđe ovog svetog mesta.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pravoslavnih hrišćana u svetu ima između 200 i 260 miliona, a najviše ih je u zemljama Balkana, Rusiji i Grčkoj, gde vera i tradicija i dalje žive punim plućima.
Služeći liturgiju na praznik Svete mučenice Agripine, mitropolit šumadijski podsetio je da vera bez dela ostaje prazna i upitao vernike da li im je vera istinska ili samo puka tradicija.
Najstariji sin Mite Pantića iz serijala „Tesna koža“, glumac Gojko Baletić, svedočio je o svom duhovnom putovanju kroz Svetu goru i Svetu zemlju, gde je pronašao blagodet, snagu vere i novu perspektivu za život.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.