U uzvišenom činu vere i hrišćanske ljubavi, Milić Dučić i Dragan Dučić iz sela Karoševina darovali su deo svog predačkog imanja manastiru Pustinji, time nastavljajući vekovnu tradiciju podrške naroda Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
U vremenima kada materijalizam često potiskuje duhovne vrednosti, gest meštana sela Karoševine, Milića Dučića i Dragana Dučića, iznova svedoči o neprekinutom lancu dobročinstva koje krasi srpski narod kroz vekove. Njihova odluka da daruju deo svog predačkog imanja manastiru Pustinji, smeštenom u živopisnom kraju kod Prijepolja, predstavlja čin duboke duhovnosti i ljubavi prema Crkvi i svom narodu.
U prostorijama eparhijskog dvora u Prijepolju, pod blagoslovom mitropolita mileševskog Atanasija, ovaj plemeniti čin krunisan je potpisivanjem ugovora o poklonu zemljišta. U prisustvu eparhijskih službenika, nadležnog sveštenika jereja Radana Dragutinovića i ovlašćenog notara, zemljište je formalno predato Eparhiji mileševskoj.
Foto: Eparhija mileševska
Pod blagoslovom mitropolita mileševskog Atanasija, ugovora o poklonu zemljišta potpisan je u Eparhijskom domu
Darovana parcela, koja se nalazi u blizini manastirskog imanja, biće spojena sa postojećim zemljištem, a po želji darodavaca, poslužiti za proširenje seoskog groblja.
Mitropolit Atanasije se dubokom zahvalnošću obratio darodavcima, naglašavajući da ovakvi gestovi predstavljaju ispunjenje hrišćanske ljubavi prema bližnjima, ali i nastavak svetle tradicije darivanja koja duboko prožima istoriju Srpske pravoslavne crkve.
milesevskaeparhija.rs
Vladika mileševski ovoga leta osveštao je novo zvono u manastiru Pustinja
Tradicija darivanja crkvama i manastirima prisutna je od samih početaka hrišćanstva na ovim prostorima. Od velikih zadužbina Nemanjića do skromnih priloga običnih vernika, ovi darovi su uvek bili znak duboke povezanosti naroda i Crkve. Srednjovekovni manastiri, poput Studenice, Hilandara i Žiče, svoj opstanak i razvoj dugovali su ne samo vladarskim zadužbinama već i prilozima lokalnih zajednica.
Darivanje zemlje manastirima često je bilo izraz želje za očuvanjem duhovnosti i ostavljanjem trajnog zaveštanja budućim generacijama. Ova tradicija je nastavljena kroz vekove, čak i u najtežim periodima ropstva i ratova. Takvi gestovi simbolizuju neprestanu brigu za duhovni život zajednice i potvrdu narodnog jedinstva oko Crkve kao oslonca vere i nade.
milesevskaeparhija.rs
Manastir Pustinja
Gest Milića i Dragana Dučića iz Karoševine je svedočanstvo da duhovna vertikala srpskog naroda nije prekinuta. Njihova odluka da slede primer svojih predaka pokazuje da čak i u savremenom dobu postoji prostor za dela ljubavi koja prevazilaze lične interese. Ovaj čin je i podsetnik svima nama da je svaki dar, pa i onaj najskromniji, velik u očima Gospoda ako je darovan sa verom i iskrenošću.
Ovo zemljište će sada, uz molitve monaštva manastira Pustinje, postati mesto koje nosi blagoslov za ceo kraj i podsećanje na neprekidnu nit dobročinstva koja spaja prošlost i sadašnjost, prenoseći svetlost nade u budućnost.
Pored odabira odeće za bebu i kume ili kuma, podjednako je važno i biranje imena za dete, što bi trebalo biti pažljivo promišljeno, uzimajući u obzir tradiciju i značaj imena, kako bi bilo u skladu sa hrišćanskim vrednostima i istorijom.
Nastojatelj manastira u blizini Novog Pazara, otac Gavrilo, govori o obnovi koja traje decenijama i ističe da je sve veći broj vernika koji dolaze na liturgije i pričešće najjači dokaz duhovnog buđenja, kome je doprineo povratak veronauke u škole.
Pozivajući se na Simvol vere i reči svetih otaca, blaženopočivši episkop Srpske pravoslavne crkve objasnio je zašto je Crkva neodvojivi deo pravoslavne vere.
Arheološka istraživanja u porti jedne od najlepših svetinja Srbije, manastira Pustinja kod Prijepolja, otkrila su ostatke građevina iz XVI i XVII veka, kao i neverovatne artefakte koji osvetljavaju bogatu istoriju i duhovno nasleđe ovog svetog mesta.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Trifuna po starom i Svetog Avksentija po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Valentina, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika
Otkrijte kako se priprema autentično koljivo iz ćelije Presvete Bogorodice Axion Esti, sa sastojcima koji simbolizuju Vaskrsenje, Carstvo nebesko i večni život.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Istraživanja arheologa otkrivaju pečat, dodatne prostorije manastirskog kompleksa i predmete koji menjaju sve ono što se do sada znalo o ovoj svetinji.
Tokom liturgije u hramu Svete Trojice, mitropolit mileševski je poručio vernicima da je radost povratka u Božji dom veća od svakog prestupa i da nas Hristovo vaskrsenje vodi kroz životne izazove.
Mitropolit Atanasije ugostio je više ministara Vlade Srbije, otvorio pitanja obnove, zaštite fresaka i buduće saradnje, a razgovori su, umesto protokola, doneli konkretne planove i jasnu poruku da se nasleđe ne čuva rečima nego delima.
U svetinji kod Priboja dve iskušenice stupile su na put monaškog služenja, a ovaj duhovni događaj sabrao je verni narod i sveštenstvo, spojivši vekovno pamćenje manastira sa živom, tihom radošću ovog posebnog trenutka.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.
Nakon liturgije koju je služio mitropolit šumadijski Jovan, sveštenici iz tri namesništva i profesori Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta otvorili su razgovor o izazovima crkvenog života koji se ne vide sa ambona.