U uzvišenom činu vere i hrišćanske ljubavi, Milić Dučić i Dragan Dučić iz sela Karoševina darovali su deo svog predačkog imanja manastiru Pustinji, time nastavljajući vekovnu tradiciju podrške naroda Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
U vremenima kada materijalizam često potiskuje duhovne vrednosti, gest meštana sela Karoševine, Milića Dučića i Dragana Dučića, iznova svedoči o neprekinutom lancu dobročinstva koje krasi srpski narod kroz vekove. Njihova odluka da daruju deo svog predačkog imanja manastiru Pustinji, smeštenom u živopisnom kraju kod Prijepolja, predstavlja čin duboke duhovnosti i ljubavi prema Crkvi i svom narodu.
U prostorijama eparhijskog dvora u Prijepolju, pod blagoslovom mitropolita mileševskog Atanasija, ovaj plemeniti čin krunisan je potpisivanjem ugovora o poklonu zemljišta. U prisustvu eparhijskih službenika, nadležnog sveštenika jereja Radana Dragutinovića i ovlašćenog notara, zemljište je formalno predato Eparhiji mileševskoj.
Foto: Eparhija mileševska
Pod blagoslovom mitropolita mileševskog Atanasija, ugovora o poklonu zemljišta potpisan je u Eparhijskom domu
Darovana parcela, koja se nalazi u blizini manastirskog imanja, biće spojena sa postojećim zemljištem, a po želji darodavaca, poslužiti za proširenje seoskog groblja.
Mitropolit Atanasije se dubokom zahvalnošću obratio darodavcima, naglašavajući da ovakvi gestovi predstavljaju ispunjenje hrišćanske ljubavi prema bližnjima, ali i nastavak svetle tradicije darivanja koja duboko prožima istoriju Srpske pravoslavne crkve.
milesevskaeparhija.rs
Vladika mileševski ovoga leta osveštao je novo zvono u manastiru Pustinja
Tradicija darivanja crkvama i manastirima prisutna je od samih početaka hrišćanstva na ovim prostorima. Od velikih zadužbina Nemanjića do skromnih priloga običnih vernika, ovi darovi su uvek bili znak duboke povezanosti naroda i Crkve. Srednjovekovni manastiri, poput Studenice, Hilandara i Žiče, svoj opstanak i razvoj dugovali su ne samo vladarskim zadužbinama već i prilozima lokalnih zajednica.
Darivanje zemlje manastirima često je bilo izraz želje za očuvanjem duhovnosti i ostavljanjem trajnog zaveštanja budućim generacijama. Ova tradicija je nastavljena kroz vekove, čak i u najtežim periodima ropstva i ratova. Takvi gestovi simbolizuju neprestanu brigu za duhovni život zajednice i potvrdu narodnog jedinstva oko Crkve kao oslonca vere i nade.
milesevskaeparhija.rs
Manastir Pustinja
Gest Milića i Dragana Dučića iz Karoševine je svedočanstvo da duhovna vertikala srpskog naroda nije prekinuta. Njihova odluka da slede primer svojih predaka pokazuje da čak i u savremenom dobu postoji prostor za dela ljubavi koja prevazilaze lične interese. Ovaj čin je i podsetnik svima nama da je svaki dar, pa i onaj najskromniji, velik u očima Gospoda ako je darovan sa verom i iskrenošću.
Ovo zemljište će sada, uz molitve monaštva manastira Pustinje, postati mesto koje nosi blagoslov za ceo kraj i podsećanje na neprekidnu nit dobročinstva koja spaja prošlost i sadašnjost, prenoseći svetlost nade u budućnost.
Pored odabira odeće za bebu i kume ili kuma, podjednako je važno i biranje imena za dete, što bi trebalo biti pažljivo promišljeno, uzimajući u obzir tradiciju i značaj imena, kako bi bilo u skladu sa hrišćanskim vrednostima i istorijom.
Nastojatelj manastira u blizini Novog Pazara, otac Gavrilo, govori o obnovi koja traje decenijama i ističe da je sve veći broj vernika koji dolaze na liturgije i pričešće najjači dokaz duhovnog buđenja, kome je doprineo povratak veronauke u škole.
Pozivajući se na Simvol vere i reči svetih otaca, blaženopočivši episkop Srpske pravoslavne crkve objasnio je zašto je Crkva neodvojivi deo pravoslavne vere.
Arheološka istraživanja u porti jedne od najlepših svetinja Srbije, manastira Pustinja kod Prijepolja, otkrila su ostatke građevina iz XVI i XVII veka, kao i neverovatne artefakte koji osvetljavaju bogatu istoriju i duhovno nasleđe ovog svetog mesta.
U besedi za četvrtak 5. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj objašnjava zbog čega osveta nikada ne donosi pobedu i kako se čuva mir čak i kada nas drugi povrede.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Judu i Svetog Jovana Šangajskog po novom kalendaru, dok se po starom kalendaru obeležava Polaganje rize Presvete Bogorodice u crkvu Vlahernsku u Carigradu. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Otona iz Bamberga, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Veliki svetitelj pravoslavlja upozoravao je da ljutnja ne povređuje samo druge ljude, već zarobljava i onoga koji joj se prepusti, a u njegovim rečima nalazi se put ka smirenju i duhovnoj slobodi.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Istraživanja arheologa otkrivaju pečat, dodatne prostorije manastirskog kompleksa i predmete koji menjaju sve ono što se do sada znalo o ovoj svetinji.
Na praznik Svetih Kirila i Metodija u Obardama je osvećena nova svetinja, podignuta slogom meštana i dobrotvora, a mitropolit mileševski poručio je da će ova svetinja okupljati narod i čuvati veru budućih generacija.
U prisustvu sveštenstva, majstora i meštana završen važan korak u izgradnji crkve, a poruke vladike ukazale na značaj istrajnosti, vere i dela koja, kako je naglasio, imaju trajnu vrednost i ne prolaze s vremenom.
U Mioču i Sjeverinu grade se novi hramovi posvećeni Svetom Nikoli i Svetim mironosicama, a poseta mitropolita Atanasija pokazala je da su ovi projekti mnogo više od gradnje - znak zajedništva i duhovne obnove
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.