Arheološka istraživanja u porti jedne od najlepših svetinja Srbije, manastira Pustinja kod Prijepolja, otkrila su ostatke građevina iz XVI i XVII veka, kao i neverovatne artefakte koji osvetljavaju bogatu istoriju i duhovno nasleđe ovog svetog mesta.
Uz blagoslov vladike mileševskog Atanasija, sprovedena su opsežna arheološka istraživanja koja su bacila novo svetlo na prošlost manastira Pustinja nadomak Prijepolja. Stručni tim arheologa, predvođen Vojkanom Milutinovićem iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Kraljeva, otkrio je konak iz XVI i XVII veka, čime je značajno doprineto proučavanju kulturne baštine Srpske pravoslavne crkve.
Istraživanja, koja su trajala od 28. oktobra, otkrila su konak sa podrumskom prostorijom i spratom, građen od pritesanog kamena i blatnog veziva.
milesevskaeparhija.rs
Manastir Pustinja
- Ovogodišnjim istraživanjem koje se privodi kraju ovih dana, istražen je konak sa podrumskom prostorijom i spratom. Objekat je orijentisan, dužim stranama, po pravcu sever – jug, zidan pritesanim kamenom i blatnim vezivom. Inventar čini, u najvećem broju, grnčarija XVI i XVII veka, gvozdeni predmeti poput reza, klinova i klanfi. Izuzetan je nalaz olovnog pečata sa natpisom na osnovu koga je zaključeno da je manastirska crkva bila posvećena Svetom Simeonu Srpskom - rečeno je za agenciju Rina.
Dužina objekta iznosi oko 14,5 metara, dok širina varira između 7 i 8 metara. Zidovi, debljine skoro jednog metra, svedoče o čvrstini i veštini tadašnje gradnje.
milesevskaeparhija.rs
Vladika ,mileševski Atanasije u julu je osveštao novo zvono u manastiru Pustinja
Posebnu pažnju privukao je inventar pronađen na lokalitetu – grnčarija iz XVI i XVII veka, gvozdeni predmeti poput reza, klinova i klanfi, kao i izuzetan nalaz olovnog pečata sa natpisom koji potvrđuje da je manastirska crkva bila posvećena Svetom Simeonu Srpskom.
Značajan doprinos ovom poduhvatu dali su i meštani okolnih sela, koji su dobrovoljno pomagali istraživačima. Njihova nesebičnost i ljubav prema manastiru omogućile su da radovi teku neometano i u duhu zajedništva.
Mitropolit Atanasije se zahvalio arheolozima na dobro urađenim poslovima, na njihovoj marljivosti i predanosti radu i blagoslovio nastavak iskopavanja i istraživanja.
Blagoslov za nastavak radova dodatno osnažuje istraživače, dok zajednica okupljena oko ove svetinje svedoči kako vera i znanje zajedno čuvaju bogatstvo prošlosti za buduće generacije.
Na osveštanju temelja budućeg hrama posvećenog Svetim Kirilu i Metodiju, vladika Atanasije istakao je značaj ljubavi, pravde i istine kao temelje novog života u Hristu. Sabrani vernici u Brezni, vođeni nadom i blagoslovom, započeli su put obnove vere u ovom pitomom planinskom kutku.
Uz liturgiju koju je služio mitropolit Atanasije i prisustvo brojnih vernika, crkva u ovom selu pored Pljevalja zasijala je u čast Svetog velikomučenika Dimitrija. Posle bogosluženja i osveštavanja slavskih darova, hrišćanska radost nastavljena je uz trpezu ljubavi.
Mnoštvo vernog naroda sabralo se u hramu Svetog Nikolaja Srpskog u predgrađu Priboja da dočeka mošti velikog svetitelja, učestvuje u liturgiji i prisustvuje osvećenju novog parohijskog doma.
Mitropolit Atanasije sa predstavnicima opštine Pljevlja razgovarao je o projektima koji unapređuju život vernog naroda u Pljevljima i okolnim krajevima, najavljujući kulturne manifestacije koje ujedinjuju tradiciju, umetnost i zajedništvo u ovoj plemenitoj sredini.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Leontija po starom i Svete besrebrenike Kozmu i Damjana po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Arona, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U uzvišenom činu vere i hrišćanske ljubavi, Milić Dučić i Dragan Dučić iz sela Karoševina darovali su deo svog predačkog imanja manastiru Pustinji, time nastavljajući vekovnu tradiciju podrške naroda Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
U prisustvu sveštenstva, majstora i meštana završen važan korak u izgradnji crkve, a poruke vladike ukazale na značaj istrajnosti, vere i dela koja, kako je naglasio, imaju trajnu vrednost i ne prolaze s vremenom.
Dok dnevni list „Srpski telegraf“ slavi deset godina rada, portal Religija.rs se priprema za drugu godišnjicu, nastavljajući dijalog o veri, identitetu i društvu sa novim idejama i sadržajem.
Miris tamjana i tiha molitva ispunili su Saborni hram u Prijepolju dok su sabrani pominjali decu, žene i vojnike čija imena i dalje žive u srcima zajednice.
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.